I ja se navuko

U pozadini mi se ovo vrti, valjda već, po 20. put.

Klikni za ostatak posta...

Nešto veselo za početak

Mislio sam krenuti u Novu godinu s nečim zaista veselim i svečanim.

Klikni za ostatak posta...

Sretna Nova 2011.

Znate što je super kod pisanja bloga? Pročitate neki svoj post od prije dvije ili tri godine i skužite da se malo toga promijenilo u vašem životu. Da se razumijemo, to ne mora biti loše, ali svi mi imamo neke osobene želje, koje možda ne dijelimo ni sa najbližima, želje za koje se potajno nadamo da će se ostvariti, iako nismo baš sasvim u to sigurni. Ponekad i zaboravimo na njih, dok nas nešto na njih ne podsjeti. Neke su male željice, neke su malo veće, ali ipak ostvarive, ali za sve treba poduzeti malo akcije i skupiti malo hrabrosti.

Zadovoljon sam svojim životom, zadovoljan sam tko sam i što sam. Ma zadovoljan sam čak i što sam gej. Da mi ovaj tren dođe dobra vila i upita me želim li da me pretvori u strejtera, odbio bih bez sekunde razmišljanja. Ma kome se da mijenjati u ovim godinama? Zamislite da se sada moram oženiti i praviti djecu? Možda vi to možete, ali ja više ne. Uostalom, ja već jesam oženjen i ne treba mi papir da bih se tako i ponašao. Tek što sam preodgodio KLJ-a, zamislite da moram ponovno ispočetka i to s osobom drugog spola koja ne razumije muške potrebe?

Ali cijelo vrijeme imam osjećaj kako moj život zapravo još uopće nije počeo, kako najbolje tek dolazi, kako je ovo tek neka predfaza, zagrijavanje za onu pravu stvar koja slijedi. Problem je u tome što sam ja već proživio, ako ne više, onda barem pola svog života. Kada ću konačno doći do tog najboljeg dijela? Ne ostajem li polako bez vremena? Znam da to ovisi samo o meni. Dokle ću praviti kompromise? Hoću li ikada skupiti hrabrosti? Može li se zaista biti jeben i ostati nevin?

Evo, ako već mogu zaželjeti neku novogodišnju želju, zaželio bih da budem jeben i ostanem nevin. Ipak  volim kompromise, neke stvari se teško mijenjaju.

A vama želim puno klinčeva kao što je ovaj na slici iznad. Ma zapravo, i sebi to isto želim. Možda da si poželim obojicu, a sebe da stavim u sredinu? Mislim, ne bi bilo loše... Što više gledam ovu sliku, nekako mi postaje sve toplije.

Svima sve najbolje i svako dobro.  I pazite da vam Novu prvo čestita muškarac, navodno to donosi sreću.

A sad se žurim na najluđu noć...

Klikni za ostatak posta...

Malo zagrijavanja

... pred Novu godinu, ili u ove hladne dane, kako vam više odgovara.

Klikni za ostatak posta...

Zimska idila

Stvarno volim Božić, znam da će neki reći zbog potpuno krivih razloga, ali to je moj život. Moja teorija je da je smisao života osobna sreća, no to ne mora biti toliko sebično kako se u prvi mah može činiti. Sreća je različit pojam za različite ljude, ali osnova moje teorije je da ako sam ja sretan, za trunku će biti sretniji i ljudi oko mene, barem se tako tješim. Sve to skupa nema veze s Božićem, jednostavno mi je u ovom trenutku palo na pamet.

Stvarno volim dva i pol dana ne raditi ništa pametno. Pod onih „pola dana“ podrazumijevam Badnjak. Dva i pol dana izležavati se pred televizorom, gledati reprize repriza, po tko zna koji put gledati biblijske filmove, stvarno ih volim, čak toliko da sam u stanju danas gledati Mojsija na HTV-u, a sutra na Novoj, jučer gledati film o rođenju Isusa na RTL-u, a danas na HTV-u, fakat uživam u tome. Tu i tamo zaleti se čak i koji film kojeg uvijek mogu pogledati, poput, jednog od meni najdražih, Bolje ne može ili Izgubljeno-nađeno, koji ide baš u ovom trenu.

Ili recimo, uživam u tradicionalnim okupljanjima starog društva koje se u ovim godinama naših života okuplja još samo za blagdane ili rođendane. Još nije došao trenutak kada ćemo se okupljati i za sahrane, ali i to će, jednom kada bude došlo, biti normalan dio ljudskog života. Ima nešto pomalo mazohističkog provesti večer u društvu starih prijatelja i desetak vrišteće djece koja bez prestanka jurcaju po kući. Totalno zagađenje bukom. Nije stvar samo u tome da sam ja staro gej gunđalo, nego to čak i njihovi roditelji priznaju. Unatoč tomu što se često u takvim prilikama osjećam kao pale sam na svijetu, unatoč tome što mi padne na pamet „prijatelji smo preko dvadeset godina, a nemate pojma tko sam ja“, unatoč tome što se uhvatim kako se na trenutke potpuno isključim iz njihovih razgovora“, ipak uživam u tim trenucima. Sretna okolnost je što blagdani ipak nisu prečesto.

Ipak mi se ispunila moja ista želja za svaki Božić, palo je malo snijega. Obožavam snijeg, jednostavno mi se čini jako romantičnim. Dok sam večeras hodao vani, divio sam se zimskoj noći, nisam oka mogao maknuti s nje. Jeste primjetili kako je sve svjetlije kada ima snijega, pa čak i samo nebo? Svjetlost grada se reflektira na oblacima i onda se opet spušta dolje do nas. Jednostavno sam pomislio kako je to prekrasno. Dođe mi da sutra odem u neku šumu nauživati se zimske idile, ovaj puta po danu naravno. Možda to i napravim.

Klikni za ostatak posta...

Snijeg ( svejedno)

Meni je na Božić snijeg važan. Svjedeno, jako volim ovu pjesmu, a volim i Ivanku. Ivanka je cool, sama po sebi, ne treba se dodatno truditi. Volio bih biti njezin prijatelj. Čudno je to kako prema nekim ljudima osjetite ono nešto, makar ih nikada u životu niste niti sreli, a kamoli upoznali. 

Možete li vjerovat da sam tek nedavno prvi put čuo ovu pjesmu? Iako je objavljena prije 2 godine, barem kako sam uspio skužiti na webu. Svejedno, pjesma je odmah postala jedna od mojih omiljenih božićnih pjesama, odmah tamo negdje iza, naravno, Mariah.

Izgleda da ovog Božića ništa od snijega, barem tako kaže prognoza DHMZ-a u vrijeme dok pišem ovaj post. Svejedno, svima, koji ga slavite i kojima nešto znači, želim najljepši i najtopliji Božić, da budete sretni, zdravi i zaljubljeni i da ga provedete s onima koji su vam dragi.

Klikni za ostatak posta...

Malo Bollywooda

… mislim da još nikome nije škodilo.

Ona se zove Madhuri Dixit i jedna je od najpopularnijih bollywoodskih glumica i plesačica, a ovdje  samo otvara usta, dok je prava pjevačica Sunidhi Chauhan. Tekst pjesme je vrlo zanimljiv, iako mi nije sasvim razumljiv ni na engleskom prijevodu. Ako vas zanima, naravno da ga se može pronaći na netu. Uglavnom, od frajera je valjda dobila naušnice na poklon što ju je toliko razveselilo da je pozvala cijeli bazaar na ples. Onda nešto malo kasnije je valjda izvadila piercing iz nosa i dala ga presvuć zlatom i kada je takva prekrasna izašla na balkon svi su joj se divili i ona je opet sve na bazaaru pozvala na ples, aaja nachle, aaja nachle. Mislim, uopće nije toliko loše, ako se usporedi s npr. korovom i hibiskusom, ali je zato produkcija vrhunska, ne bi je se ni Hollywood postidio.

Gledao sam neki dan na TV-u film s Jimijem Mistryjem, možda čak i jučer, evo u koje sam godine došao da se više ne sjećam niti što sam jučer ručao. To me potaklo da odem malo jutubat film Seks guru u kojem je Jimi glumio. Jimi je, inače, britanski glumac indijskog porijekla. Ima u tom filmu jedna komična plesna scena koja je meni valjda jedna od najboljih filmskih scena svih vremena. I onda tako, mic po mic, logično sam nastavio s jutubanjem Bollywooda. Tu se svakakvih stvari može vidjeti. Aaja Nachle mi se posebno svidjela. Osim što pjesma brzo ulazi u uho, nekako mi se video (zapravo isječak iz filma) učinio sasvim prikladnim za ovo predbožićno vrijeme. Znam da su u videu Indijci, hindusi, koji, zamislite, uopće ne vjeruju u Božić i malog Isusa, ali sve te silne šljokice, lampice, sige i ledeno plava boja koja podsjeća na svjetlucavu zimsku noć, sve me to nekako podsjetilo na Božić. Gledajući video, bio sam gotovo siguran da će se u svakom trenutku iza onih stupova na pozornici pojaviti tri mudraca.

Dobro, ako ne baš za Božić, onda je video svakako prikladan barem za novogodišnji program na HTV-u. Ne znam ima li među vama dovoljno starih da se sjećaju novogodišnjeg programa TV Zagreb iz 70-tih i 80-tih i uzbuđenja koje je zbog njega trajalo i nekoliko tjedana prije Silvestrova. U Studiju ili Kritičnoj točci su nam na kapaljku davali informacije o tome kakve nam se sve fantastične silvestrovske emisije spremaju i to s kakvim sve ne fantastičnim zabavljačima. Kao dijete, pa čak i kasnije, svake godine s velikim uzbuđenjem i znatiželjom sam očekivao to čudo od novogodišnjeg TV programa. Sjećam se kada sam prvi puta s društvom slavio doček Nove godine izvan kuće, mislim da je bio prvi srednje, jedna stvar koja me brinula je bilo to što neću moći gledati novogodišnji TV program. Tješilo me što je tada Nova godina bila valjda najveći praznik i što se novogošnji program reprizirao još barem pet dana nakon dočeka. I tako bi, konačno, ipak došlo Silvestrovo i taj toliko očekivani TV program, da bi se onda sutradan, naravno, svi žalili kako je program bio očajan i dosadan. Bez obzira imamo li samo dva ili sto TV programa, ljudi će uvijek prigovarati da se nema što gledati.

Ali kada sam već kod Bollywooda, pretpostavljam da, kada se zasitimo turskih sapunica, možemo očekivati navalu onih bollywoodskih. Nakon Europe, SAD-a, Meksika, Srednje i Južne Amerike, pretpostavljam da je i na njih konačno došao red, pogotovo sada kada kreću RTL2 i DomaTV, pa više neće imati na lageru dovoljno repriza za popunjavanje svojih TV programa. Koja će to tek uživancija biti. Jedino, tek što smo počeli malo natucati turski, a već ćemo morati početi učiti hindu.

Evo za kraj strašno simpatičnog Jimija Mistryja, iz već spomenutog Seks gurua i to s dijalozima sinkroniziranim na hindu. Uživajte.

Klikni za ostatak posta...