Stvarno volim Božić, znam da će neki reći zbog potpuno krivih razloga, ali to je moj život. Moja teorija je da je smisao života osobna sreća, no to ne mora biti toliko sebično kako se u prvi mah može činiti. Sreća je različit pojam za različite ljude, ali osnova moje teorije je da ako sam ja sretan, za trunku će biti sretniji i ljudi oko mene, barem se tako tješim. Sve to skupa nema veze s Božićem, jednostavno mi je u ovom trenutku palo na pamet.
Stvarno volim dva i pol dana ne raditi ništa pametno. Pod onih „pola dana“ podrazumijevam Badnjak. Dva i pol dana izležavati se pred televizorom, gledati reprize repriza, po tko zna koji put gledati biblijske filmove, stvarno ih volim, čak toliko da sam u stanju danas gledati Mojsija na HTV-u, a sutra na Novoj, jučer gledati film o rođenju Isusa na RTL-u, a danas na HTV-u, fakat uživam u tome. Tu i tamo zaleti se čak i koji film kojeg uvijek mogu pogledati, poput, jednog od meni najdražih, Bolje ne može ili Izgubljeno-nađeno, koji ide baš u ovom trenu.
Ili recimo, uživam u tradicionalnim okupljanjima starog društva koje se u ovim godinama naših života okuplja još samo za blagdane ili rođendane. Još nije došao trenutak kada ćemo se okupljati i za sahrane, ali i to će, jednom kada bude došlo, biti normalan dio ljudskog života. Ima nešto pomalo mazohističkog provesti večer u društvu starih prijatelja i desetak vrišteće djece koja bez prestanka jurcaju po kući. Totalno zagađenje bukom. Nije stvar samo u tome da sam ja staro gej gunđalo, nego to čak i njihovi roditelji priznaju. Unatoč tomu što se često u takvim prilikama osjećam kao pale sam na svijetu, unatoč tome što mi padne na pamet „prijatelji smo preko dvadeset godina, a nemate pojma tko sam ja“, unatoč tome što se uhvatim kako se na trenutke potpuno isključim iz njihovih razgovora“, ipak uživam u tim trenucima. Sretna okolnost je što blagdani ipak nisu prečesto.
Ipak mi se ispunila moja ista želja za svaki Božić, palo je malo snijega. Obožavam snijeg, jednostavno mi se čini jako romantičnim. Dok sam večeras hodao vani, divio sam se zimskoj noći, nisam oka mogao maknuti s nje. Jeste primjetili kako je sve svjetlije kada ima snijega, pa čak i samo nebo? Svjetlost grada se reflektira na oblacima i onda se opet spušta dolje do nas. Jednostavno sam pomislio kako je to prekrasno. Dođe mi da sutra odem u neku šumu nauživati se zimske idile, ovaj puta po danu naravno. Možda to i napravim.
Klikni za ostatak posta...
