I zato volim ljeto

Svakog ljeta se ne mogu načuditi kako do posla stignem za samo 15 minuta, umjesto 30 uobičajenih. Uvijek mi je gotovo žao otići na godišnji i propustiti prazan Zagreb. Nema čekanja na semaforima, nema problema s parkiranjem (osim bezobrazno skupe naplate), čak niti ne koristim kojekakve prečace i sporedne ulice ne bih li izbjegao prometne čepove jer čepova jednostavno nema. Tu i tamo neka raskopana ulica, ali i to spada uobičajeni ljetni dekor. Srećom ne moram često u centar.

I na poslu je lagano hladovina. Više od pola ureda je prazno, telefoni šute, idealno vrijeme za obaviti neke stare zaostatke i napraviti veliko čišćenje. Blaženi mir, tišina i klimatizirani ured. Čak me i šef neki dan pozvao na pivo nakon ručka. Ne na kavu, odlučnim glasom je rekao na pivo. A ja padam na odlučne glasove, osim toga teško žabu u vodu natjerati. Očito je bilo da niti on nije imao pametnijeg posla, pa sam među razrijeđenim djelatnicima valjda ja bio najmanje loš izbor za društvo uz kriglu hladnog. Da sam nakon ručka i pive jedva držao oči otvorenima, mislim da je odviše i spominjati. Možda bi mi šef mogao biti novi coffee buddy? Beer buddy? Neki-drugi buddy? (evil grin) Ma daj, što vam pada na pamet… Nema šanse, iako bih se s nekim drugim primjercima u uredu vrlo rado detaljnije upoznao. Rekao sam već jednom da se palim na muškarce u odijelima. Ali isto tako mislim da sam već više puta spomenuo da se palim na dobre frajere bez obzira što imali ili nemali na sebi. Moj su fetiš, ako to do sada nije bilo dovoljno jasno – jednostavno muškarci.

Danas sam uspio čak i ranije zbrisati s posla. Preusmjerio sam telefon, iskrao sam se na prstima i stisnuo gas. Grad je prazan za ne povjerovati. Usput sam skočio po pileća prsa i u dućanu vidio mog jebozovnog nabildanog susjeda sa najsavršenijom guzicom što ste ju ikada vidjeli, što mi je dodatno oraspoložilo ovaj sasvim ne loš dan. Mislim da ću ga sanjati noćas.

Kako sam stigao doma prije kućnog ljubimca, uspio sam ga iznenaditi s pohanima pilećim šniclima, brokulom s njokima i miješanom salatom s koprom. Ručak je bio gotov za sat vremena. Za prste polizati. On je prilegao nakon ručka, i evo ga još spava. Što će raditi noćas – ne znam. Oko 9 sam ga pokušao probuditi, samo je zastenjao (na prilično sexy način, moram priznati) i okrenuo se na drugu stranu.

Sutra je neradni dan. Aleluja. Praznik ću proslaviti u mirnoj obiteljskoj atmosferi s knjigom u ruci. Sutra on kuha. Ako ništa drugo, barem će biti naspavan.

Zapravo mislim da ću i sada uzeti knjigu u ruke i pročitati koju stranicu prije spavanja. Možda si natočim i čašu vina. Prevruće je za sjediti kraj otvorenog prozora s cigaretom u ruci i lupkati po tastaturi. Čak mi se ne da niti pornanisati. Baš sam raspoložen za malo čitanja uz čašu vina. Navodno ima i pedera u knjizi.

U skladu s mojim raspoloženjem, evo i par veselih slikica. I zato volim ljeto.