Dlakavi ćelavci i ostale ljetne perverzije

Baš sam pomislio kako bi bio red da napišem par riječi o mojim ovogodišnjim morskim iskustvima, ali sam shvatio da su ona gotovo identična onim prošlogodišnjim. I zaista, uz nekoliko manjih izmjena, mogao bih bez problema copy/paste prošlogodišnji tekst i ne bih vas ništa slagao. Mogao bih si uštedjeti trud pisanja, a pogotovo jer opet imam osjećaj da će ovo biti poduži tekst. Što mogu kada sve izuzetno duboko proživljavam. Kada kažem «sve», onda zapravo mislim samo na jednu stvar.

Jedna od promjena je drugo mjesto u kojem sam bio, što nisam siguran da je bio pametan potez. Mjesto samo po sebi je prekrasno, ali bio je jedan veliki problem – nedostatak materijala za bestidno buljenje. Ne sjećam se kada sam toliko malo zgodnih frajera vidio na našem moru. Imam za to i glavnog krivca: Talijane koji su doslovce preplavili mjesto! Svi ostali jednostavno su se izgubili među njima. Zaista nisam šovinist, rasist, ksenofob i tko zna što već ne, ali Talijani su vjerojatno jedna od najružnijih nacija u Europi. Ne znam iz koje napuljske ili neke druge južnotalijanske rupe su dogmizali, ali 90% tamo izloženih primjeraka su bili ljigavi, tamnoputi, nauljeni, mali Talijani s očajnim smislom za odijevanje, a da o kupaćim gaćama i barem trunci samokritike da i ne govorim. Gotovo svi nose one uske kupaće bicke, a da za to nemaju nikakvo pokriće. Pod pokrićem mislim na barem solidno dupe i barem pristojnu kvrgu među nogama. Ovako te jadne gaćice vise nepopunjene što je zaista i više nego otužan prizor. Inače su mi niski muškarci poprilično seksi, ali u ovoj kombinaciji to je bilo nešto strašno. Da me netko ne optuži za muškomrsca, u svoju obranu moram reći da niti tamo prisutne Talijanke nisu ništa bolje. Od dugonogih rasnih ljepotica kakvima RAI obiluje, ni traga ni glasa. Pa zar je to država iz koje dolazi Alfa Romeo, visoka moda, vrhunski dizajn i arhitektura? Pa zar je to država na glasu po vatrenim latino ljubavnicima? Nisam vidio niti vatre, niti latinizma, a o nekim ljubavnicima da i ne govorim.

Od ostalih 10% pripadnika tamo prikazanog talijanskog muškog roda, možda ih je bilo svega 2% onakvih kako u mojim najluđim prljavim snovima zamišljam da bi jedan rasan Talijan trebao izgledati. Preostalih 8% su jednostavno bili zgodni muškarci koji bi mogli proći kao stanovnici bilo koje europske države. Zaista moram priznati da sam bio duboko razočaran. Bio sam puno puta u Italiji, ali ne znam što se u međuvremenu dogodilo s Talijanima.

A kako bi jedan rasan Talijan, koji imalo drži do sebe, trebao izgledati, pogledajte ovdje:



Ime mu je Andrea Minguzzi, policajac je iz grada Castel San Pietro Terme blizu Bologne i neki dan je osvojio zlatnu medalju na olimpijskim igrama u hrvanju grčko-rimskim stilom do 84 kilograma. Idealan sport i idealna kilaža, barem za gledanje.




Tanka je linija između baleta i hrvanja.


A bome i između hrvanja i nečeg drugog.

Zanimljivo mu je i prezime: Minguzzi. Mislim da bih mu dozvolio da me jednim dobrim hrvačkim zahvatom okrene i dobro naguzzi. Znam da imam kućnog ljubimca i da bih prvo možda trebao dobro promisliti o posljedicama, ali koga zavaravam? Ne samo da bih mu bez razmišljanja dozvolio da me dobro pojebe, nego bih mu pri tome dozvolio i da me lisičinama sveže za krevet, opali pendrekom po ustima (znate dobro na koji pendrek mislim), pljuje, istuče po guzici, vrijeđa kojekakvim imenima i na kraju svrši u usta. Ajde nemojte se iščuđavati, kao da ste vi bolji. Božanstvo u muškom obliku koje se bavi hrvanjem i koje je još k tome policajac? Postoji li ijedna druga klasičnija gay fantazija?



Ovo gore nije slika Minguzzija, ali prilično dobar guzzi, ako mene pitate. Jednostavno sam morao i ovu sliku staviti. Bilo je jače od mene. Nekako mi se dobro uklapa u tekst. Istina je zapravo da se ovakav guzzi dobro uklapa u bilo kakav tekst.

Što se tiče bestidnog buljenja (detalji ove tehnike opisani su u prošlogodišnjem morskom postu), sa željenjem konstatiram da sam, iz već spomenutog razloga nedostatka odgovarajućih za buljenje vrijednih i raspoloženih primjeraka, ovu tehniku uspio primijeniti svega dva puta. I da bi ironija bila veća, ili je to možda bio izuzetak koji potvrđuje pravilo, u jednom slučaju se radilo o Talijanu.

Mjesto radnje: terasa jednog od najkulerskijih kafića u mjestu. Vrijeme: kasna večer. Ja sa svojim društvom, on za susjednim stolom sa svojim. Bilo ih je 10-tak Talijana i među njima samo jedna Talijanka. Već su bili tamo kada smo mi došli i naravno da sam ih odmah primijetio. A kome ne bi upala u oči hrpa zgodnih i glasnih muškaraca u kasnim 30-tim ili ranim 40-tim godinama, od toga polovica obrijani na ćelavo, a svi redom opaljeni od sunca, sa sasvim pristojnom količinom nabijenih mišića, dlakavih ruku i nogu, te blistavih osmijeha, a duboko sam uvjeren i odgovarajućih debelih kurčina i punih muda? Da, sve sam to uspio zapaziti u djeliću sekunde i pohitao zauzeti njima najbliži stol i smjestiti se na mjesto s najboljim pogledom. Priznajem da sam time bio pomalo nesmotren, te da sam mogao pobuditi određenu sumnju u mom društvu, ali već sam bio lagano očajan kako će mi cijeli godišnji odmor biti upropašćen izostankom buljenja, pa sam bio prisiljen i na radikalne poteze.

Izgledali su kao da su netom sišli s neke jedrilice, zapravo sam siguran da su netom sišli s neke od jedrilica usidrenih u luci. Ispočetka sam ih gotovo zanemario. Opravdavam se živahnom diskusijom za mojim stolom, a ne gubitkom interesa za određene stvari koje dolazi s godinama. Ipak, razina testosterona koja je naprosto besramno prodirala sa susjednog stola, bila je jača od mene. On je sjedio ravno ispred mene, cca 40 godina (ali je izgledao kao da mu je 35), taman, ćelav, brkova produženih do ispod razine usana (onako kao neki naši vaterpolisti na olimpijadi), prekrasnog osmijeha, prekrasnih ruku, prekrasnih prsa iznad kojih se lagano dizala stazica najmekanijih i najmirišljavijih dlaka i sve to okrunjeno najtoplijim i najseksipilnijim smeđim očima koje sam ikada vidio. Naravno da sam i za njega bio sasvim siguran da ga je majka priroda, uz sve te nabrojane dobrote, podarila i savršenim primjerkom mirišljavog kurca okrunjenog busenom najfinije šumice u koju bih s užitkom zaronio svoj nos i velikih, punih jaja koje bih tako rado obuhvatio dlanom i oblizao jezikom. Zamišljam ga (na kurac mislim) podatnog i toplog, slatkog i mirišljavog (kombinacija gela za tuširanje i prirodnog muškog mirisa) u opuštenom stanju, a kada to zahtijeva situacija, velikog i debelog, čvrstog i nabreklog, savršeno ravnog s blistavim glavićem koji poziva usne, u borbenom stanju. E da, nisam niti dupe zaboravio. Zamišljam ga (na dupe mislim), oblo i jedro, čvrsto i puno, prekriveno nježnim dlakicama koje su lagano posvijetlile od sunčanja na palubi i koje se slijevaju u dubinu između dva guza. Naravno, i dupe je mirišljavo, nisam ja valjda neki perverznjak. Opet je u pitanju kombinacija gela za tuširanje i prirodnog muškog mirisa, ali ništa fuj i bljak, nego baš onako njam i mljac. Mislim, moram si valjda podrobnije dočarati predmet besramnog buljenja, ne mogu napamet, trebam zamisliti i ono što se ne vidi. E da, a noge zamišljam da su mu bile…

Do sada sam imao nepogriješiv instinkt u koga se može besramno buljiti (kuc, kuc, kuc). Jednostavno osjetite vibru s druge strane, jednostavno mu to pročitate u očima. Niti ovaj put se nisam prevario, zapravo prvo sam primjetio da on gleda u mene, što sam ja naravno spremno prihvatio ne sklanjajući moj pogled. Pogledi su nastavili fijukati u vrućoj ljetnoj noći, a on bi se svaki puta kada bi me pogledao lagano uozbiljio, malo jače otvorio oči i, kunem se, učinilo mi se da su mu oči svaki puta lagano zabljesnule, poput čistih dijamanata. Sedmo nebo je preslaba riječ koja opisuje stanje u kojem sam se nalazio.

Naravno da ova priča nema neko veliko finale. Nismo se upoznali, šetali pod mjesečinom i proveli nezaboravnu strastvenu noć u kojoj bi on shvatio da ne može živjeti bez mene, nisam se odselio u Italiju i bez riječi ostavio svog kućnog ljubimca koje me vjerno i s nestrpljenjem očekivao u Zagrebu. Zapravo, kada sam se vratio doma, bio sam toliko sretan što ga vidim da vam to ne mogu opisati. Tu noć smo zaspali držeći se za ruke, što mislim da nam se do tada nikada nije dogodilo.

Pažljiviji među vama primijetili su da sam spomenuo dva slučaja buljenja. Drugi slučaj, nimalo manje zanimljiv i vrijedan trošenja kilobajta na blogu, zbio se iduću večer. Tako to obično i bude, nakon suše slijedi poplava. Tko zna kako bi se sve to završilo da mi to ujedno nije bila zadnja večer na moru. Možda bih konačno skupio snage prići nekome i reći – Čuj, primjetio sam da me proždireš pogledom, jel' ti često ovdje izlaziš?

Sve je zapravo bilo slično kao i s brkom Talijanom. Ponovno ista terasa (doduše drugi stol), ponovno isto doba večeri, ponovno isto moje društvo, ponovno oveće društvo za susjednim stolom. Samo ovaj puta se radilo o domaćem miješanom društvu sastavljenom od djevojaka u ranim dvadesetim i frajera u kasnim dvadesetim godinama i među njima ponovno, nećete vjerovati, dva seksi lagano (ali zaista lagano) nabildana ćelavca. Jesam već koji puta spomenuo da se palim na dlakave mišićave ćelavce? Dlakavi ćelavac, jel' to kak ti neki oksimoron? Uglavnom, moje jedino racionalno objašnjenje zašto me toliko privlaće ćelavci je da nedostatak kose olakšava put testosteronima koji izlaze kroz kakav skriveni otvor na glavi, nešto poput trećeg oka, i tako pronalaze put do centra u mom mozgu koji regulira razinu napaljenosti. Nema druge, sigurno je to razlog. Što se tiče mišića i dlaka i zašto me oni privlače - nemam neko slično uvjerljivo objašnjenje, osim da su to znakovi muževnosti na koje je slaba moja ženska strana.

Ova dva domaća ćelavca iz drugog primjera besramnog buljenja su sjedili jedan do drugog, bočno okrenuti prema meni. Trudio sam se ne buljiti, ali to je jednostavno jače od mene. Kao da mi je neka nevidljiva sila oči usmjeravala prema odbljesku s njihovih prekrasnih glatkih glava. Bio sam nemoćan. Sjećam se da sam pomislio kako bih se najradije ustao, odšetao do njih, obgrlio ih s leđa, utješio ih ma kakve kod brige ih možda morile i prislonio usne ravno na vrh ćelavih im glava. Siguran sam da se radi o skrivenom testosteronskom otvoru.

Što da vam pričam, bili su jebački prekrasni. Ponovno taj prijateljski i topli pogled, ali istovremeno i izuzetno muževan, ponovno prekrasne dlakave ruke, ponovno ispod bermuda prekrasni dlakavi listovi na nogama, a ovaj puta sam, zahvaljujući natikačama, uspio primjetiti i prekrasna stopala (cca broj 43) s prekrasnim prstima koje bih najradije sisao cijelu noć. Ovaj bliže meni imao je i prekrasnu tri dana staru bradicu i prekrasne plave oči koje su posebno dolazile do izražaja na prekrasnoj suncem opaljenoj puti. On me je i puno češće pogledavao, toliko često da je već i meni postalo neugodno (zamislite!), jer je pri svakom pogledu morao okrenuti glavu u mom smjeru. Ponekad su me istovremeno oba ćelavca pogledavala. Ma siguran sam da su njih dvojica u stvari ljubavnici, skrivene tetke koje u miješanom društvu prikrivaju svoju pravu perverznu prirodu i koje su me htjele odvući u krevet. Sva sreća da imam tako čvrstu volju i ne idem dalje od nevinog flerta besramnog buljenja. Ili to, ili su zapravo bili iznervirani mojim prisustvom i pogledom zamišljali kako mi razbijaju nos. Nisam dovoljno pametan, jer, ako pogledam istini u oči, drugim riječima u ogledalo, ja sam o-ho-ho izvan njihove lige.

I zaista, nemam neko logično objašnjenje od kuda dolazi ta spremnost nekih absofakinlutli jebozovnih i muževnih frajera da flertuju očima s nekime kao što sam ja. Upravo mi je cijela stvar nevjerojatna. Toliko nevjerojatna da sam, unatoč svakom nedostatku iskazivanja bilo kakvog neprijateljstva ili možda čak i gađenja s njihove strane, ipak sklon vjerovanju da se u njihovoj (ćelavoj) glavi nikako ne može vrtjeti isto što i u mojoj, a radi se uglavnom o scenama iz tvrde pornografije. Sklon sam vjerovati da u najboljem slučaju misle kako sam im poznat, ali se ne mogu sjetiti odakle ili im je možda neugodno zbog mog besramnog buljenja pa cijelo vrijeme provjeravaju jesam li konačno prestao. Ili im jednostavno nije jasno o čemu se tu radi. Da me žele opaliti po nosu, to nisam primjetio. Valjda bih mogao primjetiti određene neprijateljske signale prije nego bude prekasno? Što ja znam, neko režanje, ljutiti pogled, navlačenje boksera na šaku, hvatanje za pištolj, valjda bi to bili neki od znakova?

Razmišljam čak da nekom drugom prilikom pokušam otići i korak dalje. Mogao bih, recimo, usred razmjene pogleda ustati se i otići na WC i čekati tamo da vidim hoće li isto napraviti i druga strana. Bojim se da bi to ipak završilo tako da bih proveo sam na WC-u cijelu večer. A opet tko zna… Možda bih se iznenadio. A u kakvoj bih tek tada bio dilemi? Bojim se i pomisliti. Bolje se ne doviditi u iskušenje. Naravno tu je uvijek i mogućnost da me hitna odvede iz WC-a….

Naravno da se ne može buljiti u baš svakoga koga poželite. Ako je frajer u društvu sa ženskom osobom i očito je da su par, za mene je prekrižen za sva vremena. Isto tako, najčešće pri prvom susretu očima obično ne osjetim ništa s druge strane, te se u tom slučaju odmah povlačim i izbjegavam svaki daljnji čak i letimičan pogled. Ipak nisam toliki mazohist da se bez razloga dovodim u neugodnu situaciju. Poprilično je zapravo i teško naći odgovarajuću žrtvu, jer mi je u mojoj plitkosti i orijentiranosti na vanjštinu, teško pronaći dovoljno zgodnog frajera koji bi bio vrijedan besramnog buljenja i kojemu još to ne bi niti smetalo. Ali ipak, poprilično često osjetim neku čudnu vibru s druge strane koja mi kaže da žrtvi ne smeta moje besramno buljenje. I onda ne znam što da mislim.

Mada čisto sumnjam, možda i netko u mene bulji a da ja prvi nisam započeo s igricom, samo to ne primjećujem zbog te moje spomenute plitkosti bez pokrića koja mi onemogaćava primjećivati išta drugo do savršene muževnosti. Istine radi, moram spomenuti i dvojicu Talijana, očitih pedera, od kojih mi je jedan uvijek kada bi me primjetio upućivao napadne poglede. Možda ni to ne bih primjetio da se opet nije radilo o prilično zgodnom frajeru (dlakav, ćelav, mišićav, što da vam pričam), a išlo mi je na živce jer mu je kompanjon izgledao otprilike ovako: sav sjajan od kremica, uske bijele hlače na tananim krivim nogama, bijela poluprozirna tri broja premala košulja koja otkriva gotovo crno poprsje s izraženim sisama (ne od vježbanja u teretani), pokvareni zubi i perverzan osmjeh. Daleko od toga da sam ja savršen (vjerujte, zaista daleko), ali barem se ne kurčim sa svojom nesavršenošću. Mislim da znam koje su mi granice. Čak su ih i neki iz mog društva primjetili i lagano prokomentirali, što me je još i više dovodilo u nezgodnu situaciju. Jebiga, plitak sam do boli i priželjkujem besramno buljenje samo od alfa mužjaka u društvu drugih alfa mužjaka ili barem od mužjaka koji i nisu baš pravi alfa mužjaci ali koji su mi ipak zbog nekog razloga neodoljivo privlačni. A bio je i jedan takav, ali neću sad o njemu. Mlađahan je (u usporedbi sa mnom), nije ćelav i ima curu. Jebeš ga glupog.

Da ne ispadne kako sam fašista po pitanju ćelavaca i kako me ništa drugo ne zanima, moram priznati da sam primijetio dvojicu nećelavaca prilično bujne, ali ipak kratke kose. Mladi zgodni pijetlići, kojih 25 godina svaki, savršeno nabildani i sve što uz to ide (uske majice, puni sebe, mrki i pomalo prijezirni pogled koji svima govori gledajte kako smo prekrasni). Uvijek sam ih primjećivao zajedno, valjda su u teretani postali nerazdvojni prijatelji. Dobro bih ih odmjerio od glave do pete, a pogled mi se obično malo duže zadržavao na prekrasnim dlakavim nogama (opet dlake). U prolazu bih ih uvijek dobro pogledao u oči (a i oni mene), ne bih skidao pogled sve dok se ne mimoiđemo, i uvijek bih pomislio Fuj kako ste odvratni i napuhani, puni sebe s tim napućenim usnicama i sunčanim naočalama, gadite mi se, sigurno ste obične pederčine koje se praše cijelu noć, a tu izigravate neke frajerčine… Jel' mogu i ja s vama? Barem me primite u krevet iz samilosti. Pliz? A jebiga, ne mogu si pomoći…

I tako, dok drugi sa svojih odmora objavljuju fotografije prekrasne arhitekture i prirodnih ljepota, ja sve samo ne o tome. Dobro, i muškarci zapravo jesu prirodne ljepote. Ali vjerujte, nije da me takve stvari ne zanimaju. Fotić mi je pun slika kuća, palača, vila, ljetnikovaca, zalazaka sunca, uvala i mora. Ali kada znam da vas sve to skupa ne zanima. U stvari ste vi krivi što ja samo o kurcima i onda se još tobože čudim pojmovima po kojima me ljudi pronalaze preko kojekakvih tražilica.

Pitam se, što ću li samo pisati iduće ljeto kada mi je svaki godišnji isti? Kakvi li će to rasni mužjaci nagodinu uletjeti u moj vidokrug? Eto, odmah sam samom sebi dao odgovor.

Za kraj, da ne kažete da sam samo priča, ništa akcija, jedan savršeni dlakavi ćelavac i još jedan bezdlaki ćelavac…





A nakon linka i jedan bezobrazni čelavac (s brkovima).




E u ovom položaju su ćelavci najbolji. I ne samo oni. Inače, ovo vam je primjer tih famoznih produženih brkova. Faking seksi.