Peče li i vas savjest kada idete u McDonald's? Mene peče i krivim za to svu tu histeriju oko zdrave hrane, zdravog izgleda, zdravog svega!
Ne znam je li na sreću ili na žalost, ali ne pruža mi se često prilika otići u to carstvo najboljeg pomfrija, najboljeg hamburgera i najboljeg sladoleda. A za to krivim mog kućnog ljubimca. On je alergičan na McDonald's (osim sladoleda), i ne samo to nego je alergičan i kada ja tamo na rijetke svece odem. Osim toga, mi svaki dan jedemo domaću kuhanu hranu. Kako se kasnije vraćam s posla, on uvijek stigne prije nego dođem kući nešto nabrzinu pripremiti za večeru. Kada kažem uvijek, onda mislim svaki dan. I kako da ja uhvatim priliku otići u McDonald's?
Nevezano uz temu, znate da se neki dan lagano naljutio što sam se usudio posoliti njegov savršeni ručak sa savršenim omjerom svega? Što je meni sve to trebalo, ponekad se pitam… Šalim se, i opet bih sve ponovio.
Uglavnom, možete li samo zamisliti moju nevjerojatnu sreću kada sam ga danas na putu kući nazvao i kada mi je rekao da ništa nije skuhao? Meni se automatski lampica upalila i osmijeh razvukao od uha do uha. Moja prva pomisao je bila: McDonald's, napokon! Ponekad se uplašim da su me hipnotizirale njihove reklame i da je dovoljna samo jedna riječ koja će me pretvoriti u robota i odvesti ravno do prvog njihovog restorana. Istina, moj kućni ljubimac je odmah dodao da će mi izvaditi nešto iz zamrzivača (grah od prošlog petka ili kelj od prije dva tjedna), što je lagano navuklo oblačak sumnje na moj hrabri plan. Bojažljivo sam upitao smijem li na putu kući svratiti do McDonald'sa. Uz gunđanje, ipak sam dobio dozvolu.
Koje li sreće za mene. Došlo mi je da nazovem neku radio stanicu i naručim Oh happy day ili nešto slično.
Uletim ja tako u McDonalds, nevjerojatni opojni miomirisi me opališe, mislio sam da sam umro i otišao ravno u raj. Obično mladež koja tamo radi i nije nešto po pitanju fizičke ljepote (jel imaju oni neko pravilo o tome?), ali današnji mladac na blagajni mi je bio baš onako, njam, skoro kao Big Mac i veliki pomfri, da ga preliješ kečapom i smažeš u tri zalogaja.
Nisam propustio priliku za malo laganog nevinog očijukanja. Duboko ga pogledavši u oči upitao sam «Imate li nešto fino za ponuditi?». Mislim, znam da je pitanje bilo totalno krivo. Što u McDonaldsu nije fino? Blagajnik se zbunio, vjerojatno ga to još nitko nije pitao, niti su ga tijekom obuke pripremili da bi mu netko mogao postaviti takvo pitanje. Kako je i dalje zabezeknuto stajao, samo sam rekao «Baš ništa?». On se malo sabrao i rekao da je kod njih sve fino. Bravo! Bit će nešto od njega jednog dana. I sam McDonlad glavom bi bio ponosan!
Odlučio sam ići korak dalje u mojoj smjelosti, jer ovakva prilika se rijetko pruža, i naručio onaj neki novi Big Bacon sendvič, naravno u sklopu velikog menija i još k tome cool pitu sa strane. Uzeo sam za van. Poslije sam pomislio kako sam ipak trebao tamo pojesti i još malo fiksirati blagajnika, ali i bolje da nisam, bilo je i previše uzbuđenja za jedan dan.
Dođem doma, ravno pred televizor, kućni ljubimac nešto gunđa, uopće ga ne slušam, jednim okom gledam Rat u kući (super serija, da pukneš od smijeha), drugim okom pazim da si ne odgrizem prst. Što da vam kažem, živim pravi američki san.
Inače, sto puta sam si rekao da nikada neću eksperimentirati, ali opet sam popušio. Fotografija Velikog Špek sendviča iz kojeg je virio slasan komad, a čega drugo nego prženog špeka, smještena točno iznad glave blagajnika bila je jednostavno neodoljiva. Big Bacon sucks. Neki komad mesa, iznad njega neka neidentificirana masna bijela smjesa (bojao sam se upaliti svjetlo da to malo bolje promotrim), neki bijeli umak i povrh svega nešto hrskavo, nešto što otprilike ima okus špeka, a vjerojatno se radi o iznutricama genetski modificirane od starosti preminule krave s dodacima poliestera i umjetne arome špeka. Ako je i od McDonald'sa, previše je.
Kako god bilo, po tko zna koji put sam si opet rekao da ću od sada naručivati samo zdravu i provjereni hranu - Big Mac! Barem dok ne smisle neki novi sendvič s s jednako neodoljivom i retuširanom fotografijom.
Upravo mi je palo na pamet, zašto ne smisle neki hrvatski sendvič? Zašto stalno moramo jesti neke grčke, alpske, špekaste, talijanske, španjolske? Što nedostaje našem kulenu? Kao da se kulen ne može napraviti od stare govedine, stiropora, crvene boje, umjetnog papra i arome češnjaka? I zašto to ne bi bilo jednako fino?
Para-pa-pa-paaa, I'm lovin' it! I zaista to mislim!
Para-pa-pa-paaa – I'm lovin' it!
19 ožujka 2008Objavio Jonasy u 00:12
Oznake: moj gej život, njam njam
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
9 komentara:
da, mcdonalds je mrak i sve je u njemu ultra fino. ali je užasno skup i zato ga izbjegavam često. za manje od 50 kn se ja nemrem najest tamo.
a to ti je fenomen,to sve izgleda fino i njam i onda kad uletis narucujes maltene po slici, ja se isto sav napalim i pocnu mi sline curit kad ide neka od tih reklama i onda ko onaj idiot idem prema frizideru i gledam sta imam od mesetine za neke pljeskavice. ja znam dosta ljudi koji su ko studosi radili u Mc'Donaldsu i znam neke koji rade ili su radilu u Subwayu, uglavnom onog dana kada su poceli tamo raditi, prestali su i jesti tamo, doslovno,jedan decko mi je rekao da ni mrtav ne bi pojeo nesto iz Mc'Dondalsa, ja ga pito zas i onda mi je reko da je tamo radio 6 mjeseci i da ga nis nepitam i bolje da ne znam, ista stvar je sa likom koji je radio u Subwayu. tako d ami je drago kaj sam u blazenom neznanju i dalje pri svakom posjetu zagrebu mi je prva stanica Mc'Donalds.
hehehe... a kako onda objasnjavate to da su svi njihovi zaposleni malo... hm, gojni... jel' to politicki korektan izraz? u svakom slucaju, ako bi gledali kako se sta pravi verovatno ne bi nikad nista jeli nego bi ziveli na proji... volim ponekad da svratim tamo, uvek narucujem big mek, sok od jabuke i big pomfrit, a do skora sam uvek uzimao happy meal ;;) sta cu, ja sam petar pan ;)
kod nas u ns ima inace i jedan skriveni deo savrsen da odvucete decka i da ga mazite dok jedete ...
Ja nikad, nikad, nikad i ama baš nikad ne idem SAMOVOLJNO tamo, dakle idem samo u nekom društvu, tj. ako me netko tamo odvuče. Ne zbog hrane, nego onako, sve mi je to previše uniformirano, više volim opuštenija mjesta. Kad god sam tamo sjetim se one epizode Seinfelda sa "Soup Nazijem", he, he, he...
Seinfeld legenda. Jel to ona bazi soup epizoda? Hehehe, stvarno genijalno, jedna od boljih epizoda. Elaine je tamo bila fenomenalna, ali opet ona je u svakoj epizodi bila genijalna.
uh, ja se navuko na one pileće krokete, ali otkad skidam kile nisam bio...samo ''moja mala sunce milo, jede samo zelenilo''...brokula mi počela rast iz guzice...težak je život onijeh na dijeti:)))
Kvadry, mogao si nas poštedjeti onog vizuala s brokulom. Mislim da mi taj prizor još danima neće izlaziti iz glave :-).
Uhhh ovo je bio baš scarry opis, volim tu i tamo navratiti u McDonald's, posebno ako se vraćam kući poslije nekog partija tada je zakon pojesti Big Mac, mrtve podiže.
Sa druge strane ako ću birati između talijanskog restorana i McDonald's-a za nedjeljni ručak ili večeru moram reći da fast food nema fucking šanse...
Kako sam se ismijala čitajući ovaj post!Stomak me zabolio od smijeha!Zaspaću s osmjehom na usnama :-) Da nisam pospana kao što jesam-sad bih pravila pomfri(t),iako ne znam da kuham i ne volim da kuham.Ali pospana sam.Laku noć.
Objavi komentar