Postala je relativno česta pojava da vrhunski sportaši u tijeku, a najčešće na kraju svoje karijere, javno obznane svoju homoseksualnost. Naravno ne kod nas, najčešće u Americi i Australiji, te sličnim državama trulog kapitalističkog zapada od kojih se ništa drugo niti ne može očekivati.
Profesionalni nogometaši, košarkaši, igrači američkog nogometa, plivači, osvajači zlatnih olimpijskih medalja, sve ih se više dobrovoljno outa u svim sportovima.
I dok sam prije, kada bih pročitao nešto takvo, samo sa radoznalošću pročitao vijest, eventualno podigao lijevu obrvu ako bi se radilo o nekom stvarno vrućem frajeru, jer na kraju krajeva ti ljudi i ta imena mi ništa nisu predstavljali, zadnji takav slučaj mi je ipak malo više pobudio pažnju.
Najviše zbog toga jer se radi o pravom tabadžiji i profesionalnom ultimate fajteru, kolegi Mirka Filipovića – Cro Copa, imenom Shad Smith.
I dok bi se za druge sportaše koji su se outali moglo reći da zaista mogu predstavljati uzor gay populaciji, Shad možda to i nije u pravom smislu riječi jer radi se o osuđivanom kriminalcu, ali kome se mora priznati da ima hrabrosti kako u ringu, tako i izvan njega.
Javno je objavio svoju homoseksualnost i to, ni manje ni više, nego u intervjuu za New York Times.
Prvu borbu imao je 2005.g., ubrzo nakon što je izašao iz zatvora gdje je služio kaznu zbog vožnje u pijanom stanju, relativno manjeg prekršaja u odnosu na njegov podeblji policijski dosije. Kaže da je u svijet borbi ušao zbog novaca, ali najviše zbog toga kako bi dokazao svoju muškost i iz straha ne bi li netko otkrio njegovu homoseksualnost. Cijeli život ga je bilo strah ne bi li mu roditelji i braća otkrili tko je i što je i zbog toga ga prestali voljeti.
«Bio sam prestravljen, nisam želio da itko dozna. Želio sam biti najžešći frajer kako nitko ne bi posumnjao, kako nitko nikad ne bi rekao, kako nitko ne bi niti pomislio.»
U svojih 20 borbi, 10 puta je pobijedio, 8 izgubio a dva puta je bilo neriješeno. Iako je svjestan da vjerojatno nikada neće ući u krug vrhunskih boraca, kaže da je baveći se sportom mnogo toga naučio o sebi.
U svijet boksa i tučnjave uveo ga je otac koji je i sam bio poluprofesionalni boksač. Od malenih nogu vodio je njega i njegovo troje braće u lokalni boksački klub. No ipak, najveći broj tučnjava imao je izvan ringa, na ulicama za vrijeme svog djetinjstva. Nosio je mohawk frizuru kao posvetu omiljenim wrestlerima, tetovirao se gdje je stigao i lutao ulicama u potrazi za dobrom tučnjavom. Priznaje da je bio poput bijesnog psa koji je samo čekao izliku da ga netko krivo pogleda kako bi započeo makljažu. Još kao maloljetnik imao je 46 kaznenih prijava zbog napada i zlostavljanja. To su samo oni slučajevi koji su procesuirani. I sam pita, možete li zamisliti koliko ih je onda zaista bilo?
Na pitanje zašto je dobar dio svog djetinjstva proveo praveći probleme i izigravajući frajerčinu, nije odgovorio standardnim pravdanjem teškom situacijom kod kuće ili kompleksom zbog nižeg rasta (170cm). Kaže da je to bilo zbog toga kako bi sakrio svoju seksualnu orijentaciju.
Profesionalne borbe bile su samo korak dalje u skrivanju njegova pravog ja. Ući u svijet MMA-a (Mixed Martial Arts / mješovite borilačke vještine) u kojem je homofobija, seksizam i mačizam normalna i poželjna stvar (sjetite se samo nekih izjava Cro Copa o tome kako je ženi mjesto za štednjakom), za njega je značilo navući još jedan dodatan štit kako nitko nikada ne bi posumnjao.
U smislu javnog otkrivanja i zapravo prihvaćanja vlastite seksualnosti, prekretnica za njega se dogodila u zatvoru kada je priznao jednom kolegi zatvoreniku, na što mu je ovaj odgovorio "Što radiš u krevetu je tvoja stvar, samo me nemoj pokušati poljubiti ili nešto tako".
Sada kada je Shadu 35 godina, nakon mnogo problema sa zakonom, polako se uči kako živjeti normalan život uz svog partnera Jessea, profesionalnog šminkera (neke stereotipove je zaista nemoguće izbjeći) koji se zbog Shada odselio iz New Yorka u San Bernardino u Kaliforniji. Iako se cijeli život bojao reakcije obitelji zbog svoje seksualne orijentacije, oni su ga ipak prihvatili takvog kakav je, te danas sa Shadom i Jesseom (koji je inače pljunuti Keanu Reeves) u istoj kući žive Shadovi roditelji, jedan brat i nećak.
Iako ga fanovi ponekad zafrkavaju zbog toga što je gay, Shad kaže da s ostalim kolegama borcima nema problema. Uz povremene borbe, danas radi i kao trener u lokalnom klubu mješovitih borilačkih vještina.
Pa sada neka netko kaže da su svi pederi tetkice, mimoze i BB ili Farma celebrityiji. Ima nas i pravih tabadžija! Ili je to samo izuzetak koji potvrđuje pravilo?
I dok njegovo outanje možda i neće imati neki utjecaj na sport, možda sve to skupa ipak nešto govori o određenoj manjinskoj grupi unutar našeg modernog društva, kao i o tom samom društvu koje svojim stavom tjera ljude na očajničke korake. Možda ipak ima nešto u onome što se često može čuti kako najglasniji homofobi i hrabre grupe mlatitelja pedera zapravo time podsvjesno, ili možda čak i svjesno, izražavaju vlastitu mržnju prema samom sebi i nekoj duboko u sebi sakrivenoj tajni? No neću sada o tome, idemo malo uživati u tučnjavi.
Pogledajte Shada u akciji, ali bojim se da je u ovoj borbi popušio.
Inače, Shad je onaj tetovirani peder u širokim bermudama, a bori se protiv strejt Kelly Dullantya koji je u seksi uskim gaćicama na koje svakom normalnom pederu cure sline.
A da Shad misli ozbiljno sa svojim šakama pokazuje i slijedeći brutalni video. Radi se o Felony Fights (ili nešto tipa ulične tučnjave). Ima nas svakakvih, neki se pale i na ovakve stvari:
Shad možda i nije jedini gay u društvu ultimate boraca:
Ovo skoro pa da je romantično. Pogotovo onaj lagani udarčić na kraju.
Ipak, treba uključiti gaydar i biti oprezan kada se ljube ultimate borci. Nisu baš svi pederi:
Inače ovaj koji je gore popušio kroše u glavu zbog poljupca, trebao je biti protivnik Mirka Filipovića prije kojih dva tjedna. Odustao je pet dana prije borbe. Spominju se ucjene japanske mafije, ali dobro obaviješteni pederski krugovi spominju kako je japanac znan i kao «Poljubac» saznao da Cro Cop baš i ne voli pedere. Koga zanima, Mirko je ipak dobio novog protivnika i slistio ga u prvoj rundi. Istina, radilo se o nekom žgoljavcu kojeg bi Mirko pobijedio i da je samo malo jače puhnuo u njegovom smjeru, ali svejedno: Go Mirko!
Uživajte u japanskom jeziku:
Shad Smith – prvi (outani) gay ultimate borac
29 ožujka 2008Objavio Jonasy u 02:54
Oznake: gej parada, sport
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
5 komentara:
pola tih razbijača iz takvih sportova su gay,o nogometašima da ne i govorim. I onda kad se neki tak outa,to je ono bum, baš sam jučer gledo neki spaljeni film na hrt2 s nekim pjevačem koji je kao čitav život skrivao da je gay,ne znam kak se film zove ali me baš tvoj post podsjetio na film.
Lijevu? Ja uvijek dižem desnu obrvu...
Yeah!! :)
(However, I'm against any violence, including the one that is part of some sports)
a taj spada u rubriku "muškarci na koje se palim"? ;)
ak veliš da ima podeblji dosje a još je k tome i maher u street fightu, boli njega kita kaj rulja zna da voli dečke. i ak mu neko nekaj kenja "puff" raspali po tikvi! :)
ipak je on bog i batina i živi v ameriki.
lepi pozdrav!
varaždinec(26) ;)
Tonique, ma lijeva, desna, ne znam podignuti niti jednu! A obećao sam da ću vježbati!
Objavi komentar