Ove nedjelje o radu nedjeljom

Pitam se koji je stvarni smisao zabrane rada trgovina nedjeljom? Pitati se je zapravo suvišno jer vjerujem da svi znate o čemu je zapravo riječ.

Zakonom nisu zadovoljni poslodavci, nisu zadovoljni sindikati, jedino je valjda Crkva zadovoljna jer joj je još jednom uspjelo uplesti se u politiku. Na jednom sam blogu pročitao (ne sjećam se više čijem), zbog čega crkva uvijek ide rješavati posljedice, a ne uzrok? Zbog čega jednostavno ne bude dosljedna i ne kazni one koji se ne ponašaju u skladu s njezinim načelima? Zbog čega recimo ne izbaci iz svojih redova sve one velike vjernike vlasnike trgovakih lanaca koji prisiljavaju trgovce na rad nedjeljom i još k tome povoljnim akcijama i sniženjima odvraćaju i ostale poštene ljude od nedjeljne mise? Zašto jednostavno ne kažu, e ako ti dućan radi nedjeljom, ne možeš više biti katolik?

Naravno da je pravo crkve predlagati određene stvari i davati svoja mišljenja, pogotovo kada su u pitanju obespravljeni. Problem je u politici koja joj se iz tko zna kojih razloga dodvorava. Zapravo su i poznati razlozi dodvoravanja. Doći će ponovno izbori i ponovno će netko hrvatskom puku trebati uvijeno prišapnuti za koga je potrebno glasovati.

A što je s ostalima koji moraju raditi nedjeljom? Zašto se ne bi recimo zabranio nedjeljno emitiranje televizije i radija? Zamislite kolika je samo mašinerija ljudi potrebna da bi HRT emitirao nedjeljom na tri TV i tri radijska programa, plus još tko zna koliko loklanih postaja? Da li ti ljudi nemaju svoje obitelji i svoje vjerske potrebe, pa čak i oni koji na komercijalnoj televiziji pripremaju sotonsku emisiju Celebrety Big Brother? I to zbog čega? Zbog puke zabave? Pih…

I te vijesti nedjeljom, kome je to uopće potrebno kada se sve važne stvari mogu saznati na nedjeljnoj misi. Ili recimo javni gradski prijevoz nedjeljom. Koja je njegova uopće svrha? Zašto bi itko poželio ikuda ići nedjeljom? Uostalom, u zadnje vrijeme je toliko crkvi izgrađeno da je svakome čas posla i na koljenima odšetati se da najbliže crkve.

Kakva je to zabrana kada ona ne vrijedi u turističkoj sezoni i u prosincu? Je li novac kojeg potroše turisti vrijedniji od duševnog spokoja?

Priznajem da mi uvijek bude žao trgovaca i trgovkinja kada ih vidim kako rade na Badnjak ili neki drugi praznik, pa i na samu nedjelju. I tek kada pomislih kako će i oni konačno provesti Badnjak u krugu svoje obitelji (ovaj put zaista nisam ironičan), opet ništa od toga.

Postoje i druge iznimke, recimo trgovine koje prodaju svijeće. Može li mi netko objasniti zbog čega su one iznimka? Zar netko tko nedjeljom ide u crkvu ili nedjeljom poželi zapaliti svijeću na grobu svojih pokojnika, ne može biti toliko odgovoran da svijeću kupi u subotu? Po čemu je svijeća važnija od kruha? Malo me to podsjeća na onu staru od Marije Antoanete: Ako nemaju kruha, neka jedu kolače" ili u ovom slučaju "Ako nemaju kruha, nega jedu duhovnu hranu".

A u cijeloj toj priči gdje su oni pravi ljudi, oni prodavači i prodavačice koji zaista nedjeljom moraju stajati za blagajnom, koji rade šest dana u tjednu za plaću od 2.000 ili 2.500 kuna, koje se ne prijavljuje, kojima se ne plaćaju doprinosi, koji su vječito zaposleni na neodređeno vrijeme, koji ne mogu niti na WC?

Tko njih uopće pita? Tko uopće išta poduzima da dobiju ono što su zaradili?

Evo, ja najozbiljnije predlažem da se zabrani emitiranje TV i radijskog programa nedjeljom, osim ako se ne radi o prijenosu mise ili emisiji Mir i dobro. I naravno, ako se ne radi o Hrvatskom katoličkom radiju i Informativnoj katoličkoj agenciji.