Čestitajte mi

Uspio sam odgledati jednu tekmu od početka da kraja, onako iz čista mira, ničim izazvan i bez ikakve prisile. Čak je i moj kućni ljubimac odgledao cijelo poluvrijeme i još malo prije nego je otišao spavati. I sve smo to uspjeli a da nismo uopće imali niti materijala za komentiranje. Znate na što mislim… Ma bio je zapravo jedan materijal za komentiranje, inače naš stalni materijal za komentiranje, ali taj je već malo stariji i sjedi na klupi. Nije izbornik, ako ste na njega pomislili. Ma što ja znam, ne volim pisati o nedužnim ljudima na ovakvom jednom izopačenom mjestu. Radije ja o belosvetskim facama, nekako mi se to čini bezazlenijim. Mada ipak ne mogu izdržati a da ne kažem kako mi je na trenutke onaj Srna baš onak…

Ipak, u jednom trenutku me je kućni ljubimac pitao hoću li mu kupiti suca jer mu je baš simpatičan. Pretpostavljam, ne sjećam se više, da je to bilo prije crvenog kartona. No on ponekad izvali tako nešto da se ja zaista duboko zamislim i odem se još jednom pogledati u ogledalo, jer ako se njemu sviđa taj sudac, gdje to mene stavlja? Bojim se da mi je odgovor vrlo dobro poznat.

Ma što da vam pričam, tekma ko tekma. I baš sam pravu izabrao… Nema veze, barem ću sutra imati o čemu pričati a da prije toga ne moram prošvrljati teletekstom ili panično pred semaforom prelistavati sportske stranice. Možda koji put i opsujem i pljunem na pod. Ma neću, nisam baš toliki serator.