U prošlom postu pobrinuo sam se za hranu za duh, ali ne može se samo od toga živjeti, važna je i hrana za tijelo. Dakle, u ovom postu slijedi nešto malo manje uzvišeno.
Moj je problem što sam svežder. Kada razmislim, nema te hrane za koju mogu reći da ju ne volim. Nešto volim više, nešto manje, ali jedem sve, barem kad su u pitanju ove neke naše uobičajene namirnice. Pa tako, volim i patlidžan.
Moj je problem što sam svežder. Kada razmislim, nema te hrane za koju mogu reći da ju ne volim. Nešto volim više, nešto manje, ali jedem sve, barem kad su u pitanju ove neke naše uobičajene namirnice. Pa tako, volim i patlidžan.
Pretpostavljam da baš i ne bih bio dobar kandidat za Večeru za 5? Tamo se stalno netko preserava prenemaže, ne volim ovo, ne volim ono… Pa tko vas je tjerao da se prijavite u emisiju? Ali ne bih trebao osuđivati samo zato jer je netko drugačiji od mene, iks puta sam već to napisao i ja evo opet po starom. Na primjer, ako ja volim 8===D, to ne znači da ga svi vole?
Možda jednostavno ipak nisam dovoljno profinjen? Možda je probirljivost znak profinjenosti? Ne samo kad se o hrani radi… Dobro, u nekim stvarima sam itekako probirljiv.
Sigurno i među vama ima onih koji ne vole patlidžan. Ne znate što propuštate. Osim što je ukusan, ima i mnoga ljekovita svojstva. Inače, sada je pravo vrijeme za pripremu patlidžana i može ga se svugdje nabaviti. Dobro, 9. ili 10. mjesec je vrijeme njegova dozrijevanja, ali ni sada još nije prekasno. Evo mog omiljenog recepta za pripremu patlidžana. Kao da to nekog zanima, ali nema veze...
Recept sam davno negdje pronašao i usput ga malo modificirao. Moj kućni ljubimac i ja se davimo u ovome. Može se jesti i bez mesa jer je prilično zasitno.
Za dvije osobe će vam trebati:
- jedan srednje veliki patlidžan
- dvije rajčice
- mala glavica crvenog luka
- tri češnja češnjaka
- jedna svježa paprika
- malo sira Podravca
- jedno najmanje pakiranje mozzarelle
- malo naribanog parmezana
- malo špeka
- 3-4 žlice krušnih mrvica
- 3-4 lista bosiljka
- vlasac
- maslinovo ulje, maslac (najbolje Meggle sa začinskim biljem)
- sol, papar
Patlidžan operite i prerežite na pola. Nemojte guliti koru, a peteljku odrežite. Svaku polovicu izdubite tako da uz koru ostane između 0,5-1cm mesa patlidžana. Sredinu koju ste izvadili izrežite na kocke. I polovice patlidžana i kocke iz sredine dobro poslite i ostavite u frižideru da stoji 30 minuta kako bi patlidžan pustio vodu i bio manje gorak.
Isjeckajte crveni i bijeli luk. Špek i papriku narežite na sitne kockice. Jednom paradajzu ogulite koru i narežite ga na kockice. Koru ćete najlakše oguliti ako paradajz potopite u kipuću vodu 30-tak sekundi. Drugi paradajz narežite na kolute.
Zagrijte malo maslinovog ulja i recimo jednu žlicu maslaca. Stavite isjeckani crveni luk i malo špeka narezanog na sitne kockice. Kada luk porumeni, dodajte paradajz kojeg ste izrezali na kockice i narezanu papriku. Promiješajte, malo posolite (ali stvarno malo, jer ste već solili patlidžan, a kasnije ćete dodati i sir) i nakon nekoliko minuta laganog krčkanja dodajte sredinu patlidžana kojeg ste izrezali na kocke. Dodajte bijeli luk, bosiljak, malo vlasca i papar. Neka se krčka još jedno 10 minuta i dodajte krušne mrvice.
S tako priređenom smjesom punite izdubljene polovice patlidžana, prvo do pola, zatim stavite nekoliko kriški sira Podravca, pa nakon toga završite punjenje do vrha tj. dok ne potrošite svu smjesu. Stavite patlidžan u nauljenu tepsiju ili neku drugu vatrostalnu posudu i stavite u pećnicu zagrijanu na 180° jedno 45 minuta. 10 minuta prije kraja, izvadite tepsiju i po patlidžanima poslažite narezanu mozzarellu, pospite s parmezanom i poslažite kolute od drugog paradajza i vratite u pećnicu na još jedno 10-tak minuta. I to vam je to. Super ukusan, zasitan i brz ručak je gotov. Koru, barem mi, ne jedemo.
Nije nužno, ali možete pripremiti i neku svježu salatu. Kako rekoh, meso vam uopće nije potrebno. Garantiram da nećete biti gladni sve do večere.
1 komentara:
Ja sve jedem i to od najranije dobi, kako sam već od svoje 7 godine bio puno po svijetu, tako sam probao svakakve kuhinje i svakakva jela i vidio svašta i oko hrane stvarno nikada ne pravim problem. Možda mi nešto ne paše ili mi baš ne sjeda na nepce ali pojedem. Za čitav život mi se urezala slika sudanskih dječaka, koji su bili u dobi od 7-19 godina starosti, mlađi su pomrli putem, imao sam tada, kada sam prvi put se susreo sa sudanskom djecom, imao sam jedva 10 godina, slika koju sam tada vidio u kampu kada su kamp preplavile izbjeglice sudanskih dječaka koji su mjesecima bježali iz sudana mi se urezala u pamčenje.
Masa djece sve dobi, njih stotine, se potukla oko nekoliko lonaca usahle kuhane riže i pljesnivog krumpira, doslovno su se tukli, da je vojska na kraju pucala u zrak da ih rastjera. U kamp su ulazili po noći i krali nam hranu, prijetili nam noževima i štapovima za samo koricu kruha, na kraju je vojska morala čuvati cijeli kamp i usmjeravati svu tu djecu kuda da idu.
Tako da ja od svoje 10. godine ne radim nikakvih problema oko hrane. Više puta sam rekao izbirljivost kod hrane je privilegija bogatih, onih koji imaju, gladan ne pita što jede, njemu je bitno da jede. Bogati su tzv. gurmani, odnosno snobovi kada je u pitanju hrana.Kada si gladan svejedno ti je jeo ti patliđan koji mrziš ili kelj koji obožavaš.
Objavi komentar