Kuhajte sa mnom: Salata s friganom rukolom i mozzarellom à la Überpeder

10 kolovoza 2007

Dugo nismo zajedno kuhali, pa evo jednog zgodnog recepta.

Kao prvo, zašto “à la Überpeder”? Pa zato jer mislim da samo pederi na kvadrat i sofisticirane žene mogu smisliti i voljeti ovakvo jelo. Ne mogu si zamisliti hetero muškarca da mu se ovakvo nešto sviđa (osim ako je Talijan, a oni ako već i nisu pederi, onda bar svi izgledaju kao pederi). Možda pretjerujem, ali sumnjam.

Dakle, nedavno sam bio par dana na moru i prvi puta sam probao ovu salatu. Inače, sada vam je na moru najnovija moda “light lunch” ili lagani ručak. Gdje god okom pogledate, svuda natpisi "light lunch". Uglavnom su to kojekakve nemaštovite standardne salate. Povrće i tuna iz konzerve ili salata s nekoliko različitih sireva je kranji domet, ali tu i tamo naletite i na nešto malo maštovitije, iako ne i komplicirano. A takva su jela obično i najukusnija.

Kako mi je bilo neugodnjak pitati kuhara za recept, a bio je mmmmm (mislim na kuhara), kao i salata koju mi je pripravio (dovraga i moja sramežljivost), potrudio sam recept sam pronaći na Internetu.

Nisam baš uspio u potpunosti, ali evo što sam smislio ne bi li recept bio što sličniji originalu kojeg sam probao u tom prekrasnom malom café restorančiću ispod borova na osamljenom mjestu na stijenama o koje se razbijaju valovi. Zaista je tako bilo, mislio sam da sam umro i otišao ravno u raj.

I bio sam jedini gost u to doba, a bilo je oko 13h. Prvo sam planirao tamo samo popiti kavu, ali kada sam ovo vidio na jelovniku, tetka u meni jednostavno nije izdržala. Malo je pomogla i otvorena kuhinja gdje je taj već spomenuti kuhar pripravljao jela pred očima gostiju tj. u tom trenutku samo mene i konobarice. Došlo mi je priupitati je li i on na jelovniku, pa da mi ga serviraju na lešo s malo morske sole na preplanuloj koži. Krastavac i dresing uključeni (evil grin).

Rukola obiluje mineralima i vitaminima, no sve njene hranjive sastojke vjerojatno ćete uništiti ovim receptom. Ali koga je briga, sve dok je ukusno.

Dakle, uzmete svježu rukolu (neki je kod nas zovu i rikula), operete, dobro ocijedite i pričekate da se malo posuši. U duboku posudu zagrijete ulje (može i u fritezi) i kada ulje bude vruće ubacite šaku rukole i pržite ju (ili frigate kako bi rekli naši dragi dalmoši) kojih 30-tak sekundi dok ne postane hrskava, skoro kao čips. Izvadite ju, ocijedite od ulja i stavite na neki papir (npr. papirnate ubruse) koji dobro upija ulje i zatim ubacite u zdjelu iz koje ćete jesti. Sve to ponovite dok ne potrošite svu rukolu. Dok je rukola još vruća, pobacate po njoj komade mozzarelle kako bi se lagano otopila, začinite s malo maslinovog ili bučinog ulja, mrvicu octa, pospite s malo zdrobljenog češnjaka i bosiljkom, istisnete malo limuna i pospite sa soli i paprom. Servirajte toplo uz šnitu-dvije kruha, najbolje tosta.

Vjerojatno se s ovim jelom može puno eksperimentirati, dodavati razne sastojke ili ga modificirati. Na vama je da pustite mašti na volju. Ako ima koji kuhar među posjetiteljima, slobodno neka napiše kakvu ideju.

I što je najbolje od svega, nisam uopće pokušao u praksi ovaj recept. Samo sam mom dragom ispričao kako sam se oduševio s tim jelom, na što je on dobio mlade, kao i uvijek kada ja počnem filozofirati o hrani i "pederskim" receptima koje bih volio probati. Već sam napisao da je on više za šnicle i variva. Osim toga, on misli da je najbolji kuhar na svijetu i meni nije dozvoljeno dati ni najmanji prigovor na njegove pripravke jer odmah diže nos do neba uz prijetnje da sutra neću dobiti večeru. No mene to ni najmanje ne smeta, pa se ja uredno ne ustručavam prigovoriti da je nešto preslano ili preljuto ili da ima previše paradajza. Mislim sori, ako jedem grašak onda želim i osjetiti grašak, a ne pola tone mrkve i paradajza iz tetrapaka.

Uglavnom, neki dan se vraćam sa posla i javljam mu se iz auta da uskoro stižem i ništa ne sluteći ulazim u stan, a on mi pripremio rukolu na ovdje opisani način. I to samo za mene, on nije htio jesti. Pa sad vi recite da nemam najboljeg dečka na svijetu koji ima najgoreg dečka na svijetu. Ali zato sam mu nakon te slasne večere priuštio desert. I nisam morao uopće prljati suđe niti ih poslije prati. Ako me kužite što želim reći...

(još jednom) Uglavnom, ovo jednostavno i nevjerojatno ukusno jelo idelano je za vruće dane (za koje se nadam da će nam se uskoro vratiti), a pogotovo ako vam u goste dolaze prijetaljice (oba spola). Ako vam, pak, u goste dolaze str8 frendovi, radije po običaju servirajte bečki s krumpirima.

5 komentara:

baky kaže...

dečko ti je baš dobar, raznježio sam se...

i odličan osvrt na talijane. u dalmaciji je prepoznavanje talijana po ulici gotovo sport, ali nije baš težak :) baš ono, kad vidiš nekoga da je obučen kao derpe, ali ipak nekako nije, vjerojatno je talijan.

Anonimno kaže...

jonasy, sad sigurno negdje uživaš na moru! rikula je jako zdrava!!!! super što ju voliš!!! zašto bi salata od rikule bila pederska???!!! glupost. inače, izvrstan si. predivno pišeš. imaš najbolji blog!!

Anonimno kaže...

Zaboravio si staviti unutra naglo ispečena pileća prsa koja su stajala u marinadi... Mi smo radili nedavno zgodne salatice ukradenih iz grčkih i turskih restorana a koje su presavršene
angel&wolf

Jonasy kaže...

Ma šta ja znam, meni takve stvari, rukola, salatice, kojekakve fine stvarčice, sve mi to nekako pederski zvuči. Možda sam previše opterećen time.

Angel&Wolf, naravno da mogu uz to i pileća prsa, ali i ovako sama salata s malo tosta je baš onako fino lagano jelo.

A.d. kaže...

ja sam spoj tvoj decka i tebe, volim kuhati (iako i mom decku nije kuhinja strana), medjutim po mjerkanjima, pisanju, pogledima na zivot tu sam slican tebi...ali svejedno, ja sam savrsen ;)