Jučer (bolje rečeno noćas) sam slučajno na HTV1 u 1 iza ponoći naletio na film «Christiane F. – Mi, djeca s kolodvora Zoo». Žao mi je što nisam ranije znao da je to na programu kako bih vas mogao upozoriti da obavezno pogledate film.
Film je snimljen 1981. godine po kultnoj biografskoj knjizi o Christiane F., o njenim tinejdžerskim godinama (12-15) u zapadnom Berlinu kasnih 70-tih godina u kojima je, zajedno s drugim tinejdžerima, prolazila pakao droge i prostitucije po tada najvećem željezničkom kolodvoru u Berlinu – Bahnhof Zoo. Kao i puno druge tadašnje (i današnje) djece počela je s marihuanom, da bi zatim prešli na nešto jače droge poput LSD-a i drugih tableta, a kasnije završili na herionskoj igli.
Knjigu su napisala dvojica novinara i socijalni radnik koji su isprva trebali napisati samo reportažu o problemu droge među tinejdžerima u Berlinu. Što je ispočetka trebao biti samo dvostani razgovor s Christiane F., pretvorilo se u niz razgovora tijekom dva mjeseca s njom, njizinom majkom i brojnim drugim osobama iz njezina okruženja.
Mislim da nisam imao više od 13-14 godina kada sam knjigu pročitao i sjećam se da je ostavila strašno snažan utisak na mene. Isto kao i film koju godinu kasnije. Na sreću, nikada nisam imao problema niti čak ni doticaja s drogom, ali duboko sam uvjeren da je ta knjiga u meni samo utvrdila osjećaj da s takvim svijetom ne želim imati nikakva posla. Ako si već želim upropastiti život, postoje puno bezbolniji načini, ne samo za mene, nego i za ljude oko mene.
Knjiga i film su poprilično realni (tako bar kažu) i šokantni, mada sam pročitao da neki ovisnici kažu da je stvarnost još i puno gora. Nisam pedagog, ali mislim da bi tu knjigu trebalo dati svakom djetetu da ju pročita. Knjiga je snažna i šokantna, ali baš upravo zbog toga. Slično je i sa filmom. Iako snimljen prije 25 godina, film je u potpunosti suvremen. Dovoljno bi bilo promijeniti koju frizuru i glazbenu podlogu u filmu i film bi lako mogao proći kao da je upravo snimljen. Prikazivao bih ga po školama, a ne u subotu iza ponoći kada sretna djeca spavaju, a ona nesretna se drogiraju po kojekakvim šupama.
Na mene su oboje ostavili nevjerojatno snažan utisak, kako u ta davna vremena kada sam ih prvi put čitao/gledao, tako i noćas. Zapravo ako se pokušavam sjetiti kojih se knjiga uopće sjećam da sam ih čitao kao mladi tinejdžer, ovo je jedna od rijetkih. Zaista vjerujem da bi ih svi trebali pročitati/pogledati.
Često se upitam, kako bih se ja nosio s roditeljstvom? Ponekad mislim da bi bio previše zaštitan i strog roditelj. Bih li mogao imati dovoljno povjerenja u svoje dijete pustiti ga da s prijateljima ode na more sa samo 17 godina, kao što su to mene pustili moji roditelji? Bih li ja mogao imati dovoljno hrabrosti puštati svoju djecu da sa samo 17 ili 18 godina izlaze navečer van? Nisam siguran. Znam da je povjerenje koje su mi dali moji roditelji bilo potpuno opravdano, ali pitam se kako su oni mogli biti u to sigurni? Na stranu da sam ih poslije razočarao po nekim drugim pitanjima.
Gledam danas moje nećake. I brinem se za njih. I ne slažem se s nekim odlukama koje donose njihovi roditelji. Ali šutim. Tko sam ja da nešto kažem? Šta jedna pederčina zna o odgoju djece? Ponekad pomislim da sam sretan što nikada neću imati djecu. Prevelika je to odgovornost. Kukavica sam.
Christiane F. je začudo i danas još živa i još prima pisma onih na koje je njezina priča ostavila duboki trag. Već 30 godina bori se s drogom. Zadnji put je bila na odvikavanju 1994. Danas živi u malom berlinskom stanu sa svojim sinom kojeg je rodila 1996. Na sreću, barem je materijalno osigurana jer još i danas može živjeti od tantijema koje knjiga donosi.
Dajte ljudi prestanite se drogirati, prestanite eksperimentirati s drogama. Znam da mislite kako se možete kontrolirati. To je mislila i Christiane F. sve dok se jednog dana nije našla u autu pušeći smrdljivi kurac nekom smrdljivom pedofilu kako bi si nakon toga u prljavom javnom WC-u mogla ubruzgati slijedeći šut.
Prošla baba s kolačima
27 travnja 2008
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
13 komentara:
ja sam cito tu knjigu, to svako treba procitat,nisam ni znao da postoji film. eh sad znam i koji film si moram narucit, ope thvala jonasy,ovih dana mi dajes tak odobre idee sta da radim sa svojim vremenom.
Bar neke koristi od ovog bloga :-). Pozdrav i pazi na se.
Jako dobar post Jonasy. I ja sam pogledao i knjigu i film. I stvarno ne znam zašto i ipak toliko maldih ostaje na igli. To mi je strašno. I pitam se- da li su krivi samo oni ili i roditelji?
Jonasy od tvog bloga uvijek koristi.
da se nadovezem na fredija, ja mislim da nisu iskljucivo krivi samo roditelji nego sve pomalo, ok roditelj je kriv ako ne vidi ili ne zeli vidjet da mu s djetetom nes nije kak treba,ja sam pravi primjer za to,starci cesto puta glume nojeve pa zakopaju glavu u pijesak jer prizavanje problema sa djetetom vecina shvaca kao neki svoj neuspjeh kao roditleja. ali krivo je i drustvo od skole pa na dalje,jer djete koje je na drogama ili u nekom drugom sranju mjenja i ponasanje, i da niko ne reagira, to je bolesno. mislim ono djete koje se uvalilo u neka govna sigurno nece ici na nastavu,zasto skola ne javi to rodteljima ne obavjesti socijalnu sluzbu itd. tako da nije to iskljucivo greska roditelja, nego je tu sv epo malo. ja sam bio na marihuani vec sa svojih 13 godina, uvlaio sam se u takva govna za koja dan danas placam danak. sve je bilo vidljivo,svi su vidjeli da sam se uvlaio u govna,niko nije reagirao,starcima je to bila smao faza, bratu alarm za vleiku uzbunu koju nitko nije shvacao ozbiljno,ono stil on pretjeruje. od staraca,skole, crkve, pa nadalje svi su vidjeli da sam u govnima i da u njih tonem sve vise i d aje moje ponasanje sve vise i vise nedopustivo i da se pretvar au cisti kriminal, niko nije nista poduzeo.,ja nisam bio u skoli po mjesec i vise, jel neko reagirao na to,nije,a d aje skola obavjestila starce,nadlezne sluzbe itd. nesto bi se mozda i sredilo,ali nije.tako d aja mislim da je to greska svih pomalo. svi vide problem ali niko ga ne zeli rjesiti. tako da je sve pomalo krivo.
ah da jonasy ja mislim da bi ti bio savrsen otac, to sam zaboravio reci jer bi imao ok odnos sa svojim djetetom iz kojeg bi se razvilo obostrano povjerenje. mislim da bi bio strog u granicama normale jer prestrog odgoj ne valja kao ni preliberalan.
i ja sam naletio na ovaj film ali tek pred kraj. i to malo što sam vidio je bilo šokantno, kamoli ostatak filma.
količar, nisam siguran bih li bio dobar roditelj. Nekako sam sumnjičav. Ali svejedno hvala.
eh ovako. pije svega da pozdravim. I onda da kazem da sam jednom zalogaju procitala ovaj tekst. naisla sam na blog sasvim slucajno trazeci podatke o christiane f. i nisam odoljela da ne ostavim komentar.citala sam knjigu jakoo davno, medjutim nakon filma mi je doslo do mozga sva ta situacija.ponajvise se slazem s tobom za emitiranje filma u kasne sate. bar naprotiv. film treba pustit u pola bijela dana kad je dostupan djeci a ne odraslima. PoZZ
Gledala sam taj film u osnovnoj još. I to bi trebali gledati klinci i te dobi, i to što prije i što češće da se useru od straha u gaće. N
gledaala sam i fil i citala knjigu. . .
ima i novijih informacija. . . kristijana se ponovo drogira, sina su joj oduzeli. . .
detlef je ziv i kao izvukao se od droge, izjavio je da nikad kristijanu nije uistinu volio, te da ih je samo vezala droga . . .
dok kristijana kaze da ga je voljela. . . a u knjizi ima recenica ( citiram) : " naravno, volim detlefa i uvijek cu ga voljeti." . . .
eto tako . . . sta driga radi . .
Hvala na ažuriranim informacijama. I ja sam to također nedavno pročitao i pomislio kako moram nešto napisati na blogu, ali sam zaboravio. Hvala puno na podsjetniku i što si mi uštedila trud. :-)))))
prvo bih napomenula da sam se izrazito nasmijala kad sam pročitala za kakve je ovo osobe blog najmjenjen jer ja nisam to nešto ovdje.. ali ok.malo sam tražila po netu te spike o christiane o tome kako je danas i zapravo kad sam pročitala tvoj članak nekako sam ti htjela napisat PREVIŠE SEREŠ!
znam da treba imati respekt prema starijima, ali oprosti to je njihova odluka dali će se drogirati, to su njihovi životi, ha šta djeca su neka su, SEBI ŠTETIMO NE VAMA.
knjiga je iskreno potakla mnoge mlade na drogu, i kroz knjigu su mnogi željeli postati kao ona, i da jesu uspijeli su. uspijeli su si zagorčati jebeni život, neraditi ništa, pokušavati se izbciti iz tog pakla, pokušavati svoj jebeni život dovesti u red.. ali nisu. i ajde reci mi molim te, jeli je to tvoja briga??
oprosti ali vidim da nikada nisi bio upoznat sa narkomanom ili još bolje heroinskom iglom.. napisao si ''a ona nesretna se drogiraju po kojekakvim šupama'' to bi trebalo značiti da su oni koji se drogiraju manje vrijedni, aha znači ako se drogiraš ili pljugaš, bacaš tripove manje si vrijedan od ostalih na ovoj zemlji, a što je sa silovateljima, ubijcama i zlostavljačima?? ah pa da, oni se nedrogiraju i njima uvijek sve treba oprostit. ajde prestani srat i vrati se u stvaran život i sagledaj malo stvari iz druge perspekive
Fakat ne znam o čemu ti briješ, niti gdje sam napisao da su narkomani manje vrijedni, da ih osuđujum ili da im popujem.
Objavi komentar