Znao sam prigovarati kako među ključnim riječima putem kojih ljudi ovdje dolaze debelo prevladavaju najobičnije prostote. U jednom postu sam došao do zaključka da bih možda trebao pisati o finim i pristojnim stvarima, ako me već to, kao navodno, smeta. I eto, odlučih poduzeti nešto po tom pitanju.
Kada ste zadnji puta gledali operu? Znam, i ja bih se trebao također stidjeti i zato evo malog iskupljenja i to ne bilo kakvog. Nisam htio staviti nešto već totalno isfurano. Verdijeva Aida već mi na uši izlazi, Bizetovu Carmen već znam napamet, Mozartovu Čarobnu frulu često sanjam, Rossinijevog Seviljskog brijača mogao bih i sam otpjevati.
Htio sam staviti nešto posebno, rijetko izvođeno i onda mi je na pamet pala prava poslastica: Vivaldijeva opera Herkul na Termi. Radi se o baroknoj operi iz 18. stoljeća i temelji se na devetom od 12 Herkulovih zadataka koje je morao izvršiti kako bi postao besmrtan: da donese pojas moći amazonske kraljice Hipolite. Herkul je zapravo rimska kopija grčkog mitskog junaka Herakla, ali to sada nije važno.
Uglavnom, Herkul ili Heraklo, svejedno, naoružan lukom i strijelom i nekakvom kvrgavom batinom od masline i obučen u neprobojnu kožu Nemejskog lava (antički pancirni prsluk) je sve te zadatke uspješno izvršio i tako se proslavio kao najveći grčki heroj, a kasnije i rimski.
No nije on imao samo uzbudljiv junački život, nego i ljubavni. Ženio se četiri puta, a muških ljubavnika je imao toliko da ih je nemoguće izbrojati, barem tako tvrdi grčki povjesničar Plutarh.
Kako su stari Grci bili nadaleko poznati štovatelji muškog tijela, a za njima puno nisu zaostajali niti Rimljani, zahvaljujući toj njihovoj vrlini mi danas potpuno autentično znamo kako je Heraklo izgledao. Naime, stari Grci i Rimljani su za sobom ostavili njegovih skulptura i slika na svakom uglu.
Heraklo s velikom toljagom
Ovdje je Heraklo prikazan u borbi s krvoločnim Amazonkama, što me opet vraća na početak i pravu svrhu ovog posta, a to je Vivaldijeva opera Herkul na Termi, što je neka rijeka u današnjoj Turskoj, gdje su živjele Amazonke. Uglavnom, slijedi nešto za prave ljubitelje opere.
Ako ste već sutra htjeli otrčati do najbližeg HNK, moram vas razočarati. Ova verzija je prikazana na jednom festivalu u Italiji, a u ulozi Herkula je američki tenor Zachary Stains, mada, mislim da bi se našao kakav pogodan kandidat za istu ulogu i u zagrebačkom HNK.
Priznajem da Randall Scotting, Zacharyjev partner u operi, malo čudno zvuči, ali to vam se stručno zove kontratenor. Ne znam je li u pitanju to što su na premijeri 1723. godine sve ženske uloge pjevali kastrati, zbog papinske zabrane da žene nastupaju na pozornici? Ali Randall ovdje nema žensku ulogu, a s takvim nogama niti ne može. Ne znam, jednostavno ne znam...
Kako god, iza klika slijedi pravi Opera Box. Još tri kratka isječka iz iste opere i vrlo zanimljiva scenografija!
6 komentara:
Zašto sam imao osjećaj da post neće ostati "čedan" do kraja? ;-)
balet koji me je ostavio paf kada sam ga prvi put vidio Labuđe jezero (Koregrafirao Matthew Bourne 1995), nadam se da će te uživati kao i ja u ljubavi predivnog labuda i mladog princa, pogledajte
www.youtube.com/watch?v=y_n-VIwgXC4&NR=1
@tdw, ti kakav si, dobro da nisi napisao da je jedini razlog ovog posta to što se na pozornoci pojavljuje neki goli frajer!
@ian35, hvala za link, pogledao sam i ostale klipove. Stvarno lijepo, uživao sam.
JA kakav sam? Hmda.. ;-P
:-) Ma ja se samo šalim, zapravo je to išlo na moj račun.
A nisam jedini koji voli sve smjerove kazališta lol. Nego blago tebi, moj dragi zapeo na velebitu, ko zna kad bude doma. Tako da ja uživam sam sa sobom već par dana.
Objavi komentar