Umjetni penis napada

08 studenoga 2009




Ne znam jeste li odgledali zadnju epizodu Trenutka istine? Ja nisam kada je išla u redovnom terminu, ali sam je upravo odgledao na internetu da vidim što je to bilo toliko strašno i perverzno zbog čega se ponovno digla halabuka oko te emisije, zbog čega se iz Vijeća za elektroničke medije prijeti ne samo ukidanjem emisije, nego i privremenim oduzimanjem licence Novoj TV.

Naravno, problem su opet homoseksualci. Dečko je priznao da je gej, da mu je fizički privlačan vlastiti šogor, da je maštao seksu s više muškaraca istovremeno, da ima umjetni penis kojeg actually i koristi i da je objavio snimku vlastite mastutbacije na internetu, bez da se vidi lice, naravno. To je sve strašno izopačeno i perverzno, time su mnogi ljudi povrijeđeni, pokradeni su porezni obveznici, otvoreno se lagalo, maltretiralo i zlostavljalo, i treba to sve ukinuti.

Naravno, kada je prije koji tjedan jedna žena priznala da ima kod kuće dva vibratora, a priznat ćete dva vibratora su dvostruko veća perverzija od jednog, da se upuštala u grupni seks, kao i jedan drugi kandidat, koji je uz to oženjen i orgijao je bez znanja supruge, kao i mnogi drugi koji su priznali da zanemaruju djecu, da se ševe mimo braka, varaju, lažu, kradu, tuku, ostavljaju ljubavnike gole u šumi na zimi, tada se nije dizala tolika prašina, tada to nije bilo baš toliko strašno perverzno. Je, i tada su se zgražali, ali ne do te mjere da se prijeti zabranama. Vibrator u ženskoj pizdi ili šupku može proći, ali umjetni kurac u muškom šupku je ipak kap koja je prelila čašu.

Ponovno se pokazala sva licemjernost našeg društva. Homoseksualna osoba može proći (na jedvite jade), ali samo pod uvjetom da je u potpunosti aseksualna, da nema nikakvih romantičnih ili, sodome li i gomore, seksualnih želja, da se skriva, šuti i živi u svoja četiri zida daleko od očiju javnosti ili bilo kojih drugih očiju što uključuje i prijatelje, poznanike, susjede, rodbinu… Ako se sazna da neki homoseksualac voli primiti u šupak, onda je to strašno perverzno zbog čega se na noge dižu kojekakva vijeća. I sve to unatoč tome što homoseksualnost nije bolest, što homoseksualnost nije zabranjena, dapače, zabranjena je diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije. Pa nije li to ono osnovno što homoseksualca razlikuje od heteroseksualca? Zar homoseksualca ne čini homoseksualcom upravo to što ga emotivno i fizički privlače osobe istog spola? Zar homoskesualni seks nije sastavni dio života homoseksualca, baš kako je i heteroseksualni seks dio života heteroseksualaca?

U čemu je problem ako mu je šogor fizički privlačan? Kao da ne postoje milijuni žena (ako ne i sve žene na ovom svijetu) kojima je također privlačan vlastiti šogor ili prijateljičin muž ili tamo onaj holivudski glumac? Kao da milijunima muškaraca (ako ne i svim muškarcima na svijetu) nije privlačna vlastita šogorica, prijateljeva žena, susjeda, kolegica s posla ili tv voditeljica? U čemu je tu problem? Kao da milijardama ljudi na svijetu nije privlačna ideja o grupnom seksu? Što, naravno, ne znači da će ju i ostvariti. Pa čak i da je ostvare, što ima loše u tome ako su se svi "sudionici" tako dogovorili, ako se time nikog sa strane,a pri tome mislim na partnera, suprugu, muža, djevojku ili dečka, neće povrijediti ili slagati? Što ima loše u vibratoru? Ako ništa drugo, barem se radi o sigurnom seksu. Na kraju krajeva, što ima loše i od objavljivanja na internetu snimke vlastitog drkanja? Tko je time povrijeđen, ozlijeđen, kome je time nametnuto da to gleda?

Što je još i gore, dečko je priznao da su mu to samo maštarije, ne i da ih je ostvario, i to je odmah dovoljno da se prijeti zabranama i da se to nazove perverzijama. Sve to isto, samo zaista i provedeno u djelo, ali kada su heteroseksualci priznaju, onda to i nije tako veliki problem, je malo škakljivo, ali može se progutati.

Naravno da sam se opet iživcirao i komentarima uz ovu temu na kojekakvim forumima, gdje se priziva higijena duha i zaštita ljudske dostojanstvenosti. Da mi je samo na trenutak zaviriti u higijenu duha dotičnih, a pogotovo onih koji sjede u vijeću za elektroničke medije. Neki opet optužuju da sve zlo dolazi iz SAD-a u čijim se se serijama «populariziraju muževi papučari, supruge kojima je obiteljska kuća samo konačište ili usputna stanica, zajednice u kojima u jednom stanu živi nekoliko muškaraca i žena, homoseksualci kao simpatični i dragi susjedi i kćerke koje već sa 12-13 godina spavaju kod svog dečka.».

Možete li zamisliti mentalni sklop osobe kojoj smeta što se u nekoj seriji homoseksualci prikazuju kao «simpatični i dragi susjedi»? O kakvom li se samo licemjerju, gluposti, primitivizmu, netoleranciji radi? O kakvom li se samo izostanku bilo kakvog susjećanja ili ljubavi prema bližnjem svom ovdje radi? Možete li zamisliti mentalni sklop osobe koja izjednačava «muža papučara» i «kćerke koja već sa 12-13 godina spava kod dečka»? Jer biti «muž papučar», a pod time se valjda misli na muškarca koji uvažava mišljenje svoje supruge, koji pomaže pri kućanskim poslovima i koji općenito svoju suprugu doživljava kao sebi ravnopravnu osobu, valjda je nešto potpuno neprimjerno našem mentalitetu i zlo koje nam se nameće iz SAD-a.

Na kraju krajeva i ja sam licemjeran. I ja smatram da određene stvari trebaju ostati unutar nečije intime, i ja smatram da ljudi mogu raditi što žele sve dok njihovi postupci ne ugrožavaju druge, ali, unatoč mom licemjernom mišljenju o toj emisiji i njezinom terminu, ipak znam baciti oko na Trenutak istine i naslađivati se zavirivanjem u tuđu intimu. Zapravo, gadim se sam sebi zbog toga, kada bolje promislim.

Nije mi žao ljudi koji se prijavljuju u Trenutak istine, ali zaista nikako ne mogu dokučiti što ih je natjeralo prijaviti se u jednu takvu emisiju kojoj je jedini cilj iskorištavanje tuđe intime ili nesreće u svrhu najbrutalnije zarade. U redu je biti hrabar kada svojim postupcima nećeš povrijediti druge, ali može li se nazvati hrabrošću iznošenje vlastite intime zbog zarade i pri tome povrijediti druge i to pred «cijelom Hrvatskom»?  Po meni to je zapravo najveći problem te emisije. Ali s druge strane, jesu li išta gori oni, ili svi mi ostali, koji također varamo, krademo, guramo svašta u pičke i šupkove, zlostavljamo, tučemo, psujemo, vodimo dvostruke živote, nemamo suosjećanja prema nesretnima, ali šutimo o tome i pred svima se pokazujemo kao oličenje duhovnog higijeničarstva i ljudskog dostojanstva?

Klikni za ostatak posta...

Masivno

05 studenoga 2009

Massive Attack su u svojih gotovo 20 godina karijere izdali samo četiri albuma. Uskoro bi im trebao izaći i peti. Ali kakva je to samo karijera… Kakve su to samo pjesme… Neke njihove su među mojim najdražim svih vremena. Nisam htio natrpati u jedan post sve moguće i sve nemoguće, i fakat mi je bilo teško izabrati samo jedan klip. Nisam htio Safe from Harm ili Unfinished Sympathy, jer one su bezvremenske, savršene, izvanzemaljske, od njih prolaze trnci i može ih se čuti svaki dan na radiju. Nisam htio niti Protection, niti Sly, niti Be Thankful for What You've Got, niti One Love, niti Teardrop (oh, što volim Teardrop sa Elizabeth Fraser iz Cocteau Twinsa), sve ih puno volim kao i mnoge druge njihove. A tek spotovi, ludnica, ekstra kul.

Izbor je pao na Live With Me. Radi se o jednoj od novijih stvari, iz 2006. Ljubav zna biti vrlo destruktivna. Možda će se netko i prepoznati. Ma svi se možemo prepoznati, i ja također, ali ne baš tako intenzivno kao u spotu, možda, ne znam. Ali ljubav nema granica, njome ne možemo vladati. Ljubav je fenomenalna. Zatvorite oči i malo meditirajte uz Live With Me. Votku ipak zaboravite...



A jebi ga, evo i Be Thankful... Ladies and gentlemen, take a lift to the 7th heaven, with miss Ritzy Sparkle. Nisam izdržao... Pa eto, tko se pali na liftove iz starinskih stubišta...



Da barem mogu otići na koncert u petak.

Klikni za ostatak posta...

Ako baš ništa pametnije nemate za raditi

02 studenoga 2009

.. a možda čak i ako imate. Uglavnom, The Onion je satirčki news portal gdje se obrađuju najrazličitije teme i gdje se možete dobro zabaviti i nasmijati. Naočigled ozbiljno novinarstvo zbunilo je mnoge, pa su ih tako mnogi diljem svijeta sasvim ozbiljno citirali i prenosili, ne kužeći da se radi o satiri. Najnoviji primjer je iz prošlog mjeseca kada su na Russia.ru mrtvi-ozbiljni prenijeli vijest o načinu kako se u Americi provodi kampanja protiv pušenja:


New Anti-Smoking Ads Warn Teens 'It's Gay To Smoke'
The Onion je naravno parodirao uobičajenu praksu iz američkih medija i filmova gdje su pošači uglavnom alkoholičari, narkomani, zlostavljači, kriminalci i uglavnom sve neki loši momci društveno nepoželjna ponašanja.


U sličnu zamku tijekom godina upali su i Reuters, MSNBC, Danska držana televizija i mnogi drugi među kojima i vođa Westboro baptističe crkve, najpoznatije po svojim anti-gej prosvjedima sa sloganima «God hates fags», «Fags are going to hell» i sl., koji je na svojim stranicama objavio ultimativan dokaz o pokvarenoj naravi homoseksualaca i opasnosti koja prijeti od njih, prenijevši vijest s The Oniona kako je Američka radna skupina za unovačenje novih homoseksualaca (!!!) objavila podatak kako su u 6 mjeseci uspjeli unovačiti tj. preobratiti na homoseksualnost 288.000 heteroseksualaca i da će plan od 350.000 unovačenja sigurno biti ostvaren do kraja godine.


Za dlačicu sam zakasnio za ovu Noć vještica, ali možda vam dobro dođe za slijedeće maškare. The Onion je objavio vrlo korisne upute kako pronaći dovoljno mačo kostim za vašeg strašno feminiziranog sina kako biste izbjegli podsmijeh dok budete žicali slatkiše po susjedstvu. Ovo je za krepat od smijeha, morate dobro slušati razgovor voditelja i autorice bestselera «Actually, He's a Boy». Između ostalog saznati ćete na što obratiti pažnju da vam sin ne izgleda kao gej striper ili kako ga spriječiti da među prstima vrti svoje dugačke plave uvojke:


How To Find A Masculine Halloween Costume For Your Effeminate Son
Lady boy! LOL

Zanimljiv mi je bio i članak o rezultatima studije lingvističkog odijela sa Stanford University o tome kako je gotovo 2/3 životinjskih vrsta (medonje npr.) već iskorišteno kako bi se u žargonu opisale gej subkulture i kako se očekuje da će do 2015. gej zajednica iskoristiti sve životinjske vrste te će biti primorana prijeći na svijet biljaka.

Gej teme su ipak u velikoj manjini na The Onionu, da me se krivo ne shvati. Ovdje sam ih izdvojio jer mi pašu uz naslov bloga.

Klikni za ostatak posta...

Kuhajte sa mnom: Vrijeme je za patlidžan

01 studenoga 2009

U prošlom postu pobrinuo sam se za hranu za duh, ali ne može se samo od toga živjeti, važna je i hrana za tijelo. Dakle, u ovom postu slijedi nešto malo manje uzvišeno.

Moj je problem što sam svežder. Kada razmislim, nema te hrane za koju mogu reći da ju ne volim. Nešto volim više, nešto manje, ali jedem sve, barem kad su u pitanju ove neke naše uobičajene namirnice. Pa tako, volim i patlidžan.

Pretpostavljam da baš i ne bih bio dobar kandidat za Večeru za 5? Tamo se stalno netko preserava prenemaže, ne volim ovo, ne volim ono… Pa tko vas je tjerao da se prijavite u emisiju? Ali ne bih trebao osuđivati samo zato jer je netko drugačiji od mene, iks puta sam već to napisao i ja evo opet po starom. Na primjer, ako ja volim 8===D, to ne znači da ga svi vole? 

Možda jednostavno ipak nisam dovoljno profinjen? Možda je probirljivost znak profinjenosti? Ne samo kad se o hrani radi… Dobro, u nekim stvarima sam itekako probirljiv.

Sigurno i među vama ima onih koji ne vole patlidžan. Ne znate što propuštate. Osim što je ukusan, ima i mnoga ljekovita svojstva. Inače, sada je pravo vrijeme za pripremu patlidžana i može ga se svugdje nabaviti.  Dobro, 9. ili 10. mjesec je vrijeme njegova dozrijevanja, ali ni sada još  nije prekasno. Evo mog omiljenog recepta za pripremu patlidžana. Kao da to nekog zanima, ali nema veze...

Recept sam davno negdje pronašao i usput ga malo modificirao. Moj kućni ljubimac i ja se davimo u ovome. Može se jesti i bez mesa jer je prilično zasitno.

Za dvije osobe će vam trebati:
  • jedan srednje veliki patlidžan
  • dvije rajčice
  • mala glavica crvenog luka
  • tri češnja češnjaka
  • jedna svježa paprika
  • malo sira Podravca
  • jedno najmanje pakiranje mozzarelle
  • malo naribanog parmezana
  • malo špeka
  • 3-4 žlice krušnih mrvica
  • 3-4 lista bosiljka
  • vlasac
  • maslinovo ulje, maslac (najbolje Meggle sa začinskim biljem)
  • sol, papar

Patlidžan operite i prerežite na pola. Nemojte guliti koru, a peteljku odrežite. Svaku polovicu izdubite tako da uz koru ostane između 0,5-1cm mesa patlidžana. Sredinu koju ste izvadili izrežite na kocke. I polovice patlidžana i kocke iz sredine dobro poslite i ostavite u frižideru da stoji 30 minuta kako bi patlidžan pustio vodu i bio manje gorak.

Isjeckajte crveni i bijeli luk. Špek i papriku narežite na sitne kockice. Jednom paradajzu ogulite koru i narežite ga na kockice. Koru ćete najlakše oguliti ako paradajz potopite u kipuću vodu 30-tak sekundi. Drugi paradajz narežite na kolute.

Zagrijte malo maslinovog ulja i recimo jednu žlicu maslaca. Stavite isjeckani crveni luk i malo špeka narezanog na sitne kockice. Kada luk porumeni, dodajte paradajz kojeg ste izrezali na kockice i narezanu papriku. Promiješajte, malo posolite (ali stvarno malo, jer ste već solili patlidžan, a kasnije ćete dodati i sir) i nakon nekoliko minuta laganog krčkanja dodajte sredinu patlidžana kojeg ste izrezali na kocke. Dodajte bijeli luk, bosiljak, malo vlasca i papar. Neka se krčka još jedno 10 minuta i dodajte krušne mrvice.

S tako priređenom smjesom punite izdubljene polovice patlidžana, prvo do pola, zatim stavite nekoliko kriški sira Podravca, pa nakon toga završite punjenje do vrha tj. dok ne potrošite svu smjesu. Stavite patlidžan u nauljenu tepsiju ili neku drugu vatrostalnu posudu i stavite u pećnicu zagrijanu na 180° jedno 45 minuta. 10 minuta prije kraja, izvadite tepsiju i po patlidžanima poslažite narezanu mozzarellu, pospite s parmezanom i poslažite kolute od drugog paradajza i vratite u pećnicu na još jedno 10-tak minuta. I to vam je to. Super ukusan, zasitan i brz ručak je gotov. Koru, barem mi, ne jedemo.



Nije nužno, ali možete pripremiti i neku svježu salatu. Kako rekoh, meso vam uopće nije potrebno. Garantiram da nećete biti gladni sve do večere.

Klikni za ostatak posta...

Malo kronologije

27 listopada 2009

Kao prvo, ovaj post nije nastao uslijed nezapamćenih kritika koje sam dobio što sam stavio "(bio) napaljen". Ovaj post sam priredio već prije tih bjesomučnih i beskrupuloznih kritika, ali nikako da dođe na red.

Kao drugo, napokon je i na njega došao na red.

Kao treće, nije da mjesecima unaprijed priređujem postove. Samo ponekad i to možda koji dan ranije. Ovo je zapravo iznimka koja potvrđuje pravilo. Upravo mi je palo na pamet, znati li da svi mi pogrešno koristimo izraz "iznimka koja potvrđuje pravilo"? Pravilno korištenje bi bilo za npr. prometni znak koji kaže "Zabranjeno parkiranje subotom", iz čega logički slijedi da je parkiranje dozvoljeno svim ostalim danima u tjednu. Eto, to je iznimka koja potvrđuje pravilo. Nedavno sam to pročitao i bilo mi je vrlo zanimljivo. Tumačenja da bez iznimki ne bi niti bilo pravila, su bedastoće. Ali dosta o bedastoćama, sad na prave stvari...

Dakle, nedavno rekoh samom sebi, možda bi bilo zgodno napraviti retrospektivu, iza onog Pirellijevog, drugog najpopularnijeg kalendara na svijetu, a definitivno najpopularnijeg kad su ultra muška tijela u pitanju. Onako, čisto za mene, da ih imam na jednom mjestu, tako da mogu navratiti ovdje kad poželim nešto što će mi dignuti khm raspoloženje.

Francuski kalendar Dieux du Stade ili  Bogovi stadiona (link na službeni on-line dućan) objavljuje svake godine fotografije sportaša, uglavnom ragbijaša, ali i ostalih. Možda je suvišno reći, ali ultra homoerotični kalendar i DVD "Dieux du stade: Le making of du calendrier" sa strejt sportašima u glavnim ulogama (barem tako sami za sebe kažu) svake godine s nestrpljenjem očekuju gejevi sa svih strana svijeta. Navodno niti žene nisu imune. Kako god, za mene su ovo među najseksipilnijim fotografijama uopće i vrijede svaki kb utrošenog prostora u ovom  dugačkom postu. Ništa manje nisu seksi niti DVD-ovi sa snimanja, možda još i više...

Kalendar za 2010. godinu je objavljen prije kojih mjesec dana, te mislim da i za njega vrijedi "All I want for Christmas is...". Samo ne znam gdje bih ga stavio. Ne zbog kućnog ljubimca, zna on da ja samo gledam, ali ne diram. Mislim da bih ga mogao staviti pod jastuk. Za ljepše snove.

Evo kratkog pogleda u "Dieux du stade: Le making of du calendrier 2010, a valjda bu se posle mogel negde skinut, ne? Stvarno je to pravi La Vie en Rose.



A odmah potom i braća Thom i Max Evans iz izdanja za 2010.g., rođeni u Zimbabveu, a igraju ragbi u Škotskoj. Onak, ajde, mogu proći. Ipak, pravi klipovi su na kraju ovog posta!


Slijede sabrana djela Dieux du Stade po mom izboru.

2010.








Juan Manuel Leguizamón, Argentinac, igra ragbi u Francuskoj. Gdje ih samo nalaze? Na stadionu? Trebao bih i ja početi hodati po stadionima...


2009.








 2008.





2007.


Yann Morand-Bruyard, francuski ragbijaš. Riječi su možda suvišne kad je Yann u pitanju...Možda je dovoljno samo... "ultra"?







Gonzalo Canale, argentinski ragbijaš. Ne znam jeste li primjetili, ali ima jaaako puno ultra zgodnih Argentinaca. Valjda je u pitanju kombinacija talijansko (60% stanovništva)-španjolsko-francusko-njemačko-skandinavsko-irsko-grčko-slavenskih korijena? Pokupili su najbolje od svih.








2007. godina je definitivno godina najboljeg "Making of..." videa. Zapravo to je ujedno i jedini kojeg sam odgledao u cijelost, pa je zbog toga automatski i najbolji.  Sjećam se, prije možda tri godine, šaltam po programima na tv-u u neko gluho doba noća, kad na Fashion TV-u naletim na neki prilog o zgodnim golim frajerima koji se namještaju u napaljujućim pozama fotografima koji ih snimaju. Šaltajući programima, Fashion TV me obižno privuče 3-4 sekunde, ali ovaj put sam se zadržao čitavih 5 minuta, koliko je prilog trajao. To mi je bilo dovoljno da mi se krvne žile prošire. Naravno da sam pohitao na sveznajući internet ne bih li uspio pronaći još koju minuticu napaljujućih scena. Moja pretraga je bila uspješna, te sam uspio pronaći cijeli dugometražni DVD uradak. 
Dolje u postu je nekoliko klipova iz 2007. godine, a među njima i onaj od Škota
Sean Lamonta (na slici iznad). Sean mi je, ma... Šiparica je slaba riječ za mene kada je Sean u pitanju. Svakako pogledajte klip. Ima tamo u tom klipu jedan ultra dobar klip, ali stvarno ultra, kad vam kažem...


2006.








2005.


Christophe Dominici, francuski ragbijaš.
Dolje u postu je ultra vrući video klip s ovim ultra vrućim mužjakom koji se pojavljuje u Dieux du Stade kalendarima skoro svake godine... Zapravo je klip prilično hladan, jadan Christophe... Ako ga treba zagrijati, gdje su predbilježbe?






2004.

Frédéric Deltour, džudaš i Mister Francuske 2003.
Možda i najseksipilnija fotografija, ako ne svih vremena i u cijelom svemiru, onda barem u Dieux du Stade. Kako li se tek samo bori u džudu? I tko je zapravo bio sretnik koji je imao težak zadatak postaviti tu mokru plahtu baš na pravo mjesto? Nadam se da mu nisu platili, jer ja bih to obavio besplatno.









2003.





 2002.





2001.





U nastavku nešto za one koji preferiraju pokretne slike.

Sean Lamont Dieux du Stade:




Christophe Dominici - Dieux du Stade:




Geoffroy Messina - Dieux du Stade:




Mike James, Raphael Jechoux & Guillaume Labbe - Dieux du Stade:




Kayser, Lacroix, Penaud & Leonte - Dieux du Stade:



Making of Dieux du Stade 2007:






Klikni za ostatak posta...

Muškarci su svinje

24 listopada 2009

Kada bi me netko pitao koji mi je tjedan u životu bio najljepši, tjedan koji se nedavno zbio to nikada ne bi bio, ali je sigurno da je to jedan od onih tjedana koji će mi najviše ostati u sjećanju. Dovoljno je reći jednu riječ: zubobolja! Sve vam je jasno.




Imao sam i prije zubobolje, ali trajale su kratko, do prvog posjeta zubaru. Ova je bila neka žilava, otporna, hardcore mišićava zubobolja koja se nije dala skoro tjedan dana, a pucao sam po njoj svim dostupnim oružjem. Hitna, specijalistička, moj redoviti zubar, antibiotici, lijekovi protiv bolova, čak sam bio primoran pribjeći i nekim neformalnim metodama poput bioenergije mog kućnog ljubimca i stavljanja češnjaka u uho, jer on navodno pomaže kod upale. Bio sam spreman na sve, nemojte me osuđivati.

I naravno da je došla u petak kasno popodne. Na zubobolju mislim. Od svih dana u tjednu, ona je izabrala najgori, onaj pred kojim su dva neradna dana. To je valjda ta neka kvaka 22, za mene, ne za nju... Ona je uživala i cvala i smijala se punom žestinom cijeli vikend.

Količina i intenzitet bolova što sam ih preživio i doživio teško mogu riječima opisati. U jednom trenutku su mi na zubarskom stolcu suze počele same od sebe curiti. Nisam plakao, nisam urlikao, nisam čak niti stenjao, jednostavno su mi suze curile iz kutova očiju. Čak sam na upit želim li anesteziju odmahnuo glavom. Ne znam što mi je bilo, mazohizam, dokazivanje… Znam samo da sam pomislio kako će ovo sigurno brzo završiti i zašto nepotrebno uzimati anesteziju.

U dva dana najintezivnijih bolova ukupno sam po noći spavao svega nekoliko sati. Bolovi su bili nesnosni, a lijekovi protiv bolova mi nisu pomagali. Mislio sam da će mi se glava raspoloviti. Nisam više bio siguran boli li me u stvari zub ili zubno meso ili obraz ili glava. Zamišljao sam kako je život lijep bez zubobolje, ali ne mogu reći da sam šizio, ludio, preklinjao, bio nervozan… Bio sam zapravo prilično smiren jer sam znao da tomu mora doći kraj. Nisam čak niti previše jaukao niti davao do znanja onima oko sebe koliko me u stvari boli. Po mom dobrom starom običaju, veći dio svega sam zadržao u sebi. Nisam siguran je li to dobro ili nije.

Sada kada o svemu razmišljam, čak sam potiho u sebi (i pred svima vama ovdje) na neki način i ponosan na sebe što sam sve to uspio izdržati, što se kaže, muški, bez puno drame i cviljenja! Pa neka još netko kaže da smo mi samo obične tetkice ili voćni kolači (fruitcake).

Eto, upravo mi je sinuo dobar naziv za nas pripadnike populacije s istospolnom seksualnom orijentacijom. Voćni kolač! Ili voćko! Homoseksualac je dugačko, peder je uvredljivo, gay je englesko, gej je šta-ja-znam, ali sam ga ipak odlučio početi koristiti… Možda ipak: voćko! Ma pusti ga, on je obićni voćko! Nije loše? Samo problem je množina. Koja je uopće množina od voćko? Voćkovi? Ma što uopće žele ti voćkovi? Kako bi bilo da sada i povrćkovi počnu paradirat na ulicama i tražiti svoja prava? Možda "voćko" i nije baš dobra ideja. I osim toga, ne zvuči baš seksi. Znaš, on ti je isto voćko. Tako mi je seksi i baš bi ga bez pardona… Ono, nešto tu ne štima, a da niti ne spominjem da je fruitcake na engleskom pogrdni slang za pedere. Uglavnom, zaboravite da sam ovo uopće spominjao.

No možda ne bih niti spominjao cijelu ovu moju priču sa zuboboljom i moju nevjerojatnu hrabrost, da se nije dogodio jedan incident zbog kojeg sam siguran da cijelu stvar ali zaista nikada neću zaboraviti. I tek tu dolazi do izražaja ono moje pravo «ja». Bol, patnju, sve mogu zaboraviti, ali ovo što slijedi – nikada!



Sjedim tako u zubarskom stolcu, zapravo više ležim, iz usta mi viri niti sam ne znam što, pipci, vijci, sisalice, armatura, prekriven kojekakvim podbradcima, plahtama, u ustima gaze, tamponi, neki mjerni instrumenti, mislim da će mi čeljust otpasti koliko dugo već držim razjapljena usta i onda se dogodilo. Osjetio sam na desnoj nadlaktici pritisak zubareva, jel, ovaj, kako da to pristojno kažem – mislim ono, zašto da se pravim fin kad me ionake već znate – kurca! Jasno i izvan svake sumnje osjetio sam njegova dva bedra i između njih još jednu toplu izbočinu. Zapravo, u tom trenutku učinilo mi se da se radi o užarenoj izbočini. Da nisam imao sve to u ustima, mislim da bi ovo bio idealan trenutak za onu staru «Doktore, je li vam to bušilica, zubarska naravno, pa vama stvarno svašta pada na pamet, baš ste zločesti neki instrument u hlačama ili ste samo sretni što me vidite?»

Da se razumijemo i da me krivo ne shvatite, izbočina ipak nije bila tvrda, bila je onako ugodno mekana. ali ipak nekako pozamašna (ili se tu ipak radilo o tome da su u strahu velike oči).  I što je najgore od svega, i tu dolazi do izražaja moje već spomenuto pravo ja, taj dodir mi se toliko svidio da mi je cijela stvar postala nevjerejatno seksi i napaljujuća. Moja prva pomisao je bila, pa neće mi se valjda sada dignuti? U sebi sam se skoro odvalio od smijeha. Unatoč boli, unatoč neugodnom položaju i cijeloj situaciji, unatoč svemu onome što sam već opisao što se nalazilo na mom licu i tijelu, u mojim ustima, ja sam se uplašio hoće li mi se dignuti zato što sam osjetio izbočinu zgodnog zubara. Pa stvarno sam… Ne znam ni sam kako bih se opisao.

Siguran sam da će mi taj trenutak ostati u sjećanju do kraja života. Postoje one neke glupe situacije, beznačajne, kratkotrajne, nečiji pogled, nečiji dio tjela, nečiji slučajan dodir, koje su mi u tom nekom posebnom trenutku bile nevjerojatno erotske te ih nikada nisam zaboravio. Ova definitivno ide na tu listu.


Naravno da sam poslije analizirao cijelu situaciju. Je li baš bilo nužno i opravdano da se on tako nasloni na mene? Nije li tu bilo i nekog drugog značenja. Da li tu ima osnove za seksualno uznemiravanje naivnih pacijenata? Bih li ga mogao tužiti i umjesto milijuna za duševnu bol od suca tražiti da mu za kaznu odredi još malo takvog uznemiravanja? Jer fakat me je uznemirio. Evo još sam uvijek uznemiren i mislim na taj dodir. Pa ljudi moji, čak mi je i ona njegova rukavica nakon toga počela nevjerojatno ugodno mirisati i to, kad već pitate, na voće (voćko?), i da, u pravu ste, došlo mi je da ju poližem i provjerim ima li jednako tako ugodan okus, nešto kao oni kondomi s okusom voća i koječega. Poželio sam da moj tretman na toj zubarskoj stolici s tim zgodnim zubarom nikada ne prestane! Dobro, ovo zadnje nije istina, malo pretjerujem kako biste se lakše uživili u moj perverzni um.

Bol je prošla, zub je spašen, apsces uspješno saniran, izuzetno sam zadovoljan uslugama i ljubaznošću svih uključenih u moj proces ozdravljenja, od prijemnih odjela, do sestara, tehničara i tehničarki do svih zubara i zubarica, i to onih s HZZO ugovorom, ne privatnih. Svima hvala, a posebno tom zgodnom doktoru koji je osim svoje stručnosti i osim dobro obavljenog posla, unio i nešto malo više. Možda slučajno, možda nesvjesno, glavno da mi je godilo i da je bilo nezaboravno. Još mislim na njegov njegovu izbočinu.

Ipak moram reći u svoju obranu i u obranu svih nas voćkova, a kao da ne bi i neki strejter isto reagirao kada bi osjetio dodir pozamašnih grudi neke zanosne zubarice? Pa nismo mi voćkovi baš tako perverzni, odnosno, perverzni smo u mjeri kao i svi ostali muškarci. A muškarci su svinje, to svi znaju.

Btw, nakon toga sam imao prilike osjetiti na vlastitim ramenima i jedre grudi jedne mlade zubarice i mogu vam reći... ma ama baš ništa. Čista sam 6-tica na Kinsey skali.

Klikni za ostatak posta...

Svjetlosnih godina daleko

23 listopada 2009

Najveća crkva u Švedskoj, Švedska luteranska crkva, kojoj pripada 72,9% Šveđana, danas je donijela odluku da će ubuduće vjenčavati i homoseksualne parove. Odluka je donesena slijedeći primjer Švedskog parlamenta, koji je od 1. svibnja 2009. u potpunosti izjednačio hetero i homo brakove. Na kraju ceremonije vjenčanja za gej parove, umjesto "mužem i ženom", svećenik će par proglasiti "zakonitim supružnicima". Engleska, katolička i pravoslavna crkva su razočarane.

  • 1944. homoseksualnost je u Švedskoj dekriminalizirana uz diskriminatornu dob za pristanak od 18 godina (15 godina za heteroseksualne odnose) - u Hrvatskoj se to dogodilo 1977.
  • 1972. dob za pristanak izjednačana za homoseksualne i heteroseksualne partnere - u Hrvatskoj od 1998.
  • 1979. zabilježeno je više slučajeva gdje su pojedinci javili na posao da su bolesni i da ne mogu doći na posao jer imaju bolest "homoseksualnost" (dobra fora!). Nakon nekoliko mjeseci, Švedska je bila prva država na svijetu koja je skinula homoseksualnost s popisa bolesti.
  • 1987. antidiskriminacijski zakon koji zabranjuje svaki oblik diskriminacije na osnovu nečije seksualne orijentacije - u Hrvatskoj od 2008.
  • 1995. zakon koji omogućava registraciju istospolnih partnerstva - u Hrvatskoj Zakon o istospolnim zajednicama iz 2003. koji regulira određene odnose vezano uz uzdržavanje, imovinske odnose i zabranu diskriminacije u takvoj zajednici. Registracija nije moguća, prava se dokazuju na sudu. Zakon o registriranom partnerstvu nije prošao 2005. uz poznatu izjavu u Saboru da je cijeli svemir heteroseksualan.
  • 2003. omogućeno posvajanje djece homoseksualnim parovima
  • 2009. istospolni brakovi.
Tko zna, za jedno 20, 30 godina... Ali možda se i iznenadimo?

Klikni za ostatak posta...