Muškarci su svinje

Kada bi me netko pitao koji mi je tjedan u životu bio najljepši, tjedan koji se nedavno zbio to nikada ne bi bio, ali je sigurno da je to jedan od onih tjedana koji će mi najviše ostati u sjećanju. Dovoljno je reći jednu riječ: zubobolja! Sve vam je jasno.

Imao sam i prije zubobolje, ali trajale su kratko, do prvog posjeta zubaru. Ova je bila neka žilava, otporna, hardcore mišićava zubobolja koja se nije dala skoro tjedan dana, a pucao sam po njoj svim dostupnim oružjem. Hitna, specijalistička, moj redoviti zubar, antibiotici, lijekovi protiv bolova, čak sam bio primoran pribjeći i nekim neformalnim metodama poput bioenergije mog kućnog ljubimca i stavljanja češnjaka u uho, jer on navodno pomaže kod upale. Bio sam spreman na sve, nemojte me osuđivati.

I naravno da je došla u petak kasno popodne. Na zubobolju mislim. Od svih dana u tjednu, ona je izabrala najgori, onaj pred kojim su dva neradna dana. To je valjda ta neka kvaka 22, za mene, ne za nju... Ona je uživala i cvala i smijala se punom žestinom cijeli vikend.

Količina i intenzitet bolova što sam ih preživio i doživio teško mogu riječima opisati. U jednom trenutku su mi na zubarskom stolcu suze počele same od sebe curiti. Nisam plakao, nisam urlikao, nisam čak niti stenjao, jednostavno su mi suze curile iz kutova očiju. Čak sam na upit želim li anesteziju odmahnuo glavom. Ne znam što mi je bilo, mazohizam, dokazivanje… Znam samo da sam pomislio kako će ovo sigurno brzo završiti i zašto nepotrebno uzimati anesteziju.

U dva dana najintezivnijih bolova ukupno sam po noći spavao svega nekoliko sati. Bolovi su bili nesnosni, a lijekovi protiv bolova mi nisu pomagali. Mislio sam da će mi se glava raspoloviti. Nisam više bio siguran boli li me u stvari zub ili zubno meso ili obraz ili glava. Zamišljao sam kako je život lijep bez zubobolje, ali ne mogu reći da sam šizio, ludio, preklinjao, bio nervozan… Bio sam zapravo prilično smiren jer sam znao da tomu mora doći kraj. Nisam čak niti previše jaukao niti davao do znanja onima oko sebe koliko me u stvari boli. Po mom dobrom starom običaju, veći dio svega sam zadržao u sebi. Nisam siguran je li to dobro ili nije.

Sada kada o svemu razmišljam, čak sam potiho u sebi (i pred svima vama ovdje) na neki način i ponosan na sebe što sam sve to uspio izdržati, što se kaže, muški, bez puno drame i cviljenja! Pa neka još netko kaže da smo mi samo obične tetkice ili voćni kolači (fruitcake).

Eto, upravo mi je sinuo dobar naziv za nas pripadnike populacije s istospolnom seksualnom orijentacijom. Voćni kolač! Ili voćko! Homoseksualac je dugačko, peder je uvredljivo, gay je englesko, gej je šta-ja-znam, ali sam ga ipak odlučio početi koristiti… Možda ipak: voćko! Ma pusti ga, on je obićni voćko! Nije loše? Samo problem je množina. Koja je uopće množina od voćko? Voćkovi? Ma što uopće žele ti voćkovi? Kako bi bilo da sada i povrćkovi počnu paradirat na ulicama i tražiti svoja prava? Možda "voćko" i nije baš dobra ideja. I osim toga, ne zvuči baš seksi. Znaš, on ti je isto voćko. Tako mi je seksi i baš bi ga bez pardona… Ono, nešto tu ne štima, a da niti ne spominjem da je fruitcake na engleskom pogrdni slang za pedere. Uglavnom, zaboravite da sam ovo uopće spominjao.

No možda ne bih niti spominjao cijelu ovu moju priču sa zuboboljom i moju nevjerojatnu hrabrost, da se nije dogodio jedan incident zbog kojeg sam siguran da cijelu stvar ali zaista nikada neću zaboraviti. I tek tu dolazi do izražaja ono moje pravo «ja». Bol, patnju, sve mogu zaboraviti, ali ovo što slijedi – nikada!

Sjedim tako u zubarskom stolcu, zapravo više ležim, iz usta mi viri niti sam ne znam što, pipci, vijci, sisalice, armatura, prekriven kojekakvim podbradcima, plahtama, u ustima gaze, tamponi, neki mjerni instrumenti, mislim da će mi čeljust otpasti koliko dugo već držim razjapljena usta i onda se dogodilo. Osjetio sam na desnoj nadlaktici pritisak zubareva, jel, ovaj, kako da to pristojno kažem – mislim ono, zašto da se pravim fin kad me ionake već znate – kurca! Jasno i izvan svake sumnje osjetio sam njegova dva bedra i između njih još jednu toplu izbočinu. Zapravo, u tom trenutku učinilo mi se da se radi o užarenoj izbočini. Da nisam imao sve to u ustima, mislim da bi ovo bio idealan trenutak za onu staru «Doktore, je li vam to bušilica, zubarska naravno, pa vama stvarno svašta pada na pamet, baš ste zločesti neki instrument u hlačama ili ste samo sretni što me vidite?»

Da se razumijemo i da me krivo ne shvatite, izbočina ipak nije bila tvrda, bila je onako ugodno mekana. ali ipak nekako pozamašna (ili se tu ipak radilo o tome da su u strahu velike oči).  I što je najgore od svega, i tu dolazi do izražaja moje već spomenuto pravo ja, taj dodir mi se toliko svidio da mi je cijela stvar postala nevjerejatno seksi i napaljujuća. Moja prva pomisao je bila, pa neće mi se valjda sada dignuti? U sebi sam se skoro odvalio od smijeha. Unatoč boli, unatoč neugodnom položaju i cijeloj situaciji, unatoč svemu onome što sam već opisao što se nalazilo na mom licu i tijelu, u mojim ustima, ja sam se uplašio hoće li mi se dignuti zato što sam osjetio izbočinu zgodnog zubara. Pa stvarno sam… Ne znam ni sam kako bih se opisao.

Siguran sam da će mi taj trenutak ostati u sjećanju do kraja života. Postoje one neke glupe situacije, beznačajne, kratkotrajne, nečiji pogled, nečiji dio tjela, nečiji slučajan dodir, koje su mi u tom nekom posebnom trenutku bile nevjerojatno erotske te ih nikada nisam zaboravio. Ova definitivno ide na tu listu.

Naravno da sam poslije analizirao cijelu situaciju. Je li baš bilo nužno i opravdano da se on tako nasloni na mene? Nije li tu bilo i nekog drugog značenja. Da li tu ima osnove za seksualno uznemiravanje naivnih pacijenata? Bih li ga mogao tužiti i umjesto milijuna za duševnu bol od suca tražiti da mu za kaznu odredi još malo takvog uznemiravanja? Jer fakat me je uznemirio. Evo još sam uvijek uznemiren i mislim na taj dodir. Pa ljudi moji, čak mi je i ona njegova rukavica nakon toga počela nevjerojatno ugodno mirisati i to, kad već pitate, na voće (voćko?), i da, u pravu ste, došlo mi je da ju poližem i provjerim ima li jednako tako ugodan okus, nešto kao oni kondomi s okusom voća i koječega. Poželio sam da moj tretman na toj zubarskoj stolici s tim zgodnim zubarom nikada ne prestane! Dobro, ovo zadnje nije istina, malo pretjerujem kako biste se lakše uživili u moj perverzni um.

Bol je prošla, zub je spašen, apsces uspješno saniran, izuzetno sam zadovoljan uslugama i ljubaznošću svih uključenih u moj proces ozdravljenja, od prijemnih odjela, do sestara, tehničara i tehničarki do svih zubara i zubarica, i to onih s HZZO ugovorom, ne privatnih. Svima hvala, a posebno tom zgodnom doktoru koji je osim svoje stručnosti i osim dobro obavljenog posla, unio i nešto malo više. Možda slučajno, možda nesvjesno, glavno da mi je godilo i da je bilo nezaboravno. Još mislim na njegov njegovu izbočinu.

Ipak moram reći u svoju obranu i u obranu svih nas voćkova, a kao da ne bi i neki strejter isto reagirao kada bi osjetio dodir pozamašnih grudi neke zanosne zubarice? Pa nismo mi voćkovi baš tako perverzni, odnosno, perverzni smo u mjeri kao i svi ostali muškarci. A muškarci su svinje, to svi znaju.

Btw, nakon toga sam imao prilike osjetiti na vlastitim ramenima i jedre grudi jedne mlade zubarice i mogu vam reći... ma ama baš ništa. Čista sam 6-tica na Kinsey skali.