Pomirišite ovo

Nešto se po novinama digla prašina oko zadnje reklame za Ožujsko pivo, znate ono "Žuja zakon br. 11: Muškarci primjećuju samo bitno", u kojoj žena dolazi kući s novom frizurom i vrećicom punom namirnica, a njen pratner/dečko/muž primjeti jedino bocu Ožujskog koja viri iz vrećice. Čak su se u raspravu uljučili i pravobraniteljica i Vladin ured za ravnopravnost spolova. Kao ta reklama je uvredljiva i diskriminirajuća. Pitam se za koga? Možda za muškarce jer ih se prikazuje površnima? Možda za žene jer ih se kao prikazuje da su manje vrijedne od boce pive? Možda za one koji traže dlaku u jajetu? Po meni ta reklama samo pokušava biti zabavna i iskorištava stereotipe o muškarcima koji su zapravo svi do jednoga prototip Al Bundyja. Ako ćemo iskreno, to i nije daleko od istine. Use, nase i podase je moto koji vodi većinu muškaraca.

Zadnjih godina konačno su se i muškarci počeli ismijavati u reklamama. Nisu više samo žene te koje su najsretnije kada njihov mužjak ujutro ima spremnu čistu i opeglanu košulju, sada su eto i muškarci najsretniji kada imaju flašu pive i osim toga ništa im više ne treba. Ali bilo je sličnih reklama i ranije, pa se nitko nije bunio.

S jedne strane je u redu da postoje oni koji će reagirati na raznorazne diskriminatorne pojave u društvu, no pitam se dokle treba ići ta tzv. “politička korektnost”. Čitam da je u Americi sama riječ “crno” postala vrlo osjetljiva i to ne samo u direktnom kontekstu dijela stanovništva porijeklom iz Afrike. Sada se čak izbjegava upotreba sintagmi “crni humor” ili “crna kronika”, jer je u njima riječ “crno” upotrebljena u negativnom kontekstu što bi valjda automatski značilo da su i ljudi crne boje kože loši.

No da se vratim reklamama i odnosu spolova, u svemu ima i jedna dobra stvar. Više se ne prikazuju samo žene kao seksualni simboli, ne iskorišatava se samo ženska gola koža da bi se nešto bolje prodalo.

Na nekim televizijama ponovno su počeli prikazivati reklamu za Lacoste parfem. Kada je u pitanju zgodan muškarac, pa još k tome gol, moram se osvrnuti.



U glavnoj ulozi je goli frajer koji bezbrižno švrlja gol po stanu i na kraju sjeda u fotelju sa šalicom čaja u ruci i značajno nam namigne. Ajoj, pretvaram se u med i mlijeko i kao želatina klizim sa kauča...
Maneken je prezgodni australac Ian Lawless. U poptunosti moj tip muškarca odn. u potpunosti jedan od mojih bezbroj tipova muškaraca. Na žalost nema golotinje od naprijed, samo guza iz nekoliko kutova i sexy glazba u pozadini. Da kupujem skupe parfeme, odmah bih otrčao u najbližu parfumeriju. Evo, pomirišite ovo:

Link na You Tube klip s Lacoste reklamom

Da ne plačete, evo vam još dvije slikice prezgodnog Iana.













Još jedan sličan primjer, ovaj puta reklame napravljene za časopise, bio ja ze parfem za Yves Saint Laurent. Model je bio francuz Samuel de Cubber koji se nije ustručavao pokazati se u punom sjaju. Pomirišite i ovo:



Ono što je najbolje u oba dva primjera je da se radi o dlakavim frajerima, onakvim kakvim ih je priroda stvorila.

Obje kampanje u potpunosti su ostvarile ono što im je bio cilj. Provokativno su iskoristile mušku golotinju zbog čega su o njima govorili svi mediji, pa i naši ako se sjećate.

Ja se ne bunim. Meni ni najmanje ne smeta iskorištavanje muškog seksipila i pretvaranje muškaraca u seksualne objekte. Ajmo marketinške agencije, samo dajte više ovakvih reklama.