“Doborovoljni” apartheid

Dobro je primjetila jedna moja komentatorica kako o homoseksualcima pišem kao da se radi o posebnoj rasi, narodu, nekoj posebnoj vrsti. Napisala je i nešto s čime se ne slažem, a to je da ih izdižem tj. odvajam od drugih. Ne slažem se s time da ih (nas) izdižem, jer bi to značilo da smatram da su homoseksualci bolji od drugih ljudi. Mislim da se to nigdje iz mojih postova nije moglo tako protumačiti. Izdizati i odvajati nemaju isto značenje.

I zaista, čini se da se homoseksualci dobrovoljno getoiziraju i odvajaju od društva. I ne radi se tu samo o nekim "nepoćudnim" stvarima. Pojava polako dolazi do izražaja i kod nas, mada je to vani puno više izraženo.



Uzmimo npr. koncept Queer festivala. Koja je njegova svrha? Pretpostavljam da je slična kao i samog Pride-a. Izvući gay ljude i “gay kulturu” na svijetlo dana i upozoriti širu javnost da smo tu. U redu, ali da li to znači da je gay kultura drugačija od one neke druge, str8 kulture? Znači li to da su gay filmovi drugačiji od ostalih? Da li se gay filmovi vrednuju po nekim drugim kriterijima? Da li homoseksualci izabiru koji će film gledati po njegovom “gayizmu”? Ako je tako, da li je onda queer festival namijenjen homoseksualnoj ili hetero publici?

To je samo jedan primjer. Ima ih bezbroj. Postoji mnoštvo turističkih agencija specijaliziranih samo za gay klijentelu. I kod nas se prošle godine otvorila prva takva agencija, Gay Dubrovnik. Navodno im je posao dosta dobro krenuo, posebice na američkom tržištu koje je i naviklo usko specijalizirati se za kojekakve stvari, pa tako i za homoseksualce.

Tu su novine i časopisi namijenjeni homoseksualcima. Ne radi su samo o časopisima lakše tematike, nego i ozbiljnim news magazinima i novinama. Zar ne bi vijest trebala biti vijest bez obzira kome je namijenjena? Da li članak o situaciji u Iraku, burzovnom izvješću ili o globalnom zagrijavanju zahtijeva poseban način pisanja ako ga čitaju gay oči i probavlja gay mozak?

Postoji čak i web site o automobilima namijenjen isključivo homoseksualcima. Gaywheels – the gay friendly automotive resource. Gay friendly? Po čemu? Ne znam kako vi, ali kada ja pregledavam obične auto web site-ove, svaki put se na smrt preplašim od silnog heteroseksualizma. Na svu sreću, kao i svakog pravog pedera, automobili me ne zanimaju previše. Više me zanima tko je za upravljačem. Možda GayWheels više pažnje posvećuje dizajnu, bojama, interijeru automobila, a manje tehničkim karakteristikama? Možda je u tome ključ. Inače, GayWheels objavio je top 10 najtraženijih automobila na njihovoj internoj tražilici. Ispada da je homoseksualcima najomiljeniji automobil Toyota Yaris. A ja uvijek nekako mislio da je to pomalo ženakast auto. Možda i nisam bio daleko od istine.

Tu su dalje i gay agencije za nekretnine, gay dućani (ne samo s porno ponudom), gay barovi i klubovi, gay liječnici, gay fitness centri, gay hoteli, gay kampovi, gay televizije, gay radio stanice, gay osiguravateljske kuće, gay ovo i ono, pa čak i gay games ili neka vrsta gay olimpijskih igara.

Na kraju krajeva i mi, gay blogeri, stalno prevrćemo iz šupljeg u prazno gay teme, što god to bilo.

Zar smo zaista toliko različiti od svih ostalih da je potrebna tolika razina segregacije?

Znate što ću vam reći? Mislim da i jesmo. Samo tu se ne radi o različitosti u smislu druge vrste, rase ili drugog naroda. Meni se čini da smo mi homoseksualci zapravo neka vrsta trećeg spola. Ni tu ni tamo, ni v rit ni mimo. OK, više v rit, manje mimo, ali glavno da me razumijete. Zaista sam uvjeren da se kod nas radi o nekem trećem mentalnom sklopu. Možda će se neki ovime osjećati uvrijeđeni. Možda će netko reći, glupost, ja sam muškarac (ili žena) kao i svi ostali. Razlikujem se jedino u tome što me u fizičkom smislu privlače drugi muškarci (ili druge žene). I ja ću za sebe uvijek to reći. Ali je li to zaista tako? Pogledajmo istini u oči. Ti si rasan muškarac homoseksualac, baviš se sportom i u slobodno vrijeme nosiš vreće cementa iz zabave. Ali jesi li baš u potpunosti isti kao i tvoji strejt frendovi?

Što je onda sa transeksualcima i transrodnim osobama? Jesu li oni četvrti spol? Koliko spolova zapravo ima? Uf, prekomplicirano za mene.

Gledajući homoseksualce kao cjelinu, generalizirajući stvar, mi zaista imamo svoje neke posebne interese. Radi se o nekoj kombinaciji stvari koje zanimaju muškarce i stvari koje zanimaju žene. Pa kada postoje specijalizirani časopisi za muškarce i oni za žene, čini mi se logičnim da postoje i časopisi za homoseksualce. Homoseksualce će manje zanimati automobili i sport, a više neki lifestyle i show biz. Homoseksualce će više zanimati seks, seks i samo seks, a manje osjećajnost i romantičarstvo. Pa i u pop kulturi postoje određene stvari koje su nekako popularnije među homoseksualcima, od glazbe do filmova. Čak se i za neka zanimanja govori kako su tipično gay. Jesu li to sve samo predrasude ili ima nešto u tome?

Gay populacija ima i neke svoje posebne potrebe, pa djelomično i od tuda ta specijalizacija. Kada bih kupovao kuću ili stan, volio bih da kod nas postoji specijalizirana agencija za homoseksualce, jer bih imao neke posebne zahtijeve u smislu privatnosti nekretnine ili da mi nikada neće trebati dječja soba (nikad ne reci nikad) i ne želim nekome objašnjavati zašto. Kada putujem s partnerom, volio bih stvari organizirati preko gay turističke agencije gdje mi ne bi bilo neugodno raspitivati se o gay ponudi u destinaciji, gay mjestima za izlaske, gay plažama, a da o rezervaciji sobe s bračnim krevetom i ne govorim.

Sve to me, po tko zna koji put, dovodi do pitanja neprihvaćanja homoseksualca u društvu i homofobije, što je zapravo pravi uzrok nastanka većeg dijela tog "dobrovoljnog" apartheida. Možda samo na prvi pogled dobrovoljnog, ali radi se o prisilnom apartheidu. Društvo nam ne dozvoljava biti ono što jesmo i tjera nas na margine, u izolaciju. Koliko ste samo puta čuli izjavu “Nemam ništa protiv homoseksualca, ali neka se drže unutar svoja četiri zida”. Na žalost, mi to i radimo.

Mi se ne možemo ponašati slobodno kao ostali ljudi. Ja se ne mogu prošetati sa svojim partnerom držeći se za ruke, ne mogu ga poljubiti (u obraz) u javnosti, ne mogu prema njemu pokazati ni najmanje neke romantičarske naklonosti. Jednostavno u javnosti ne možemo funkcionirati kao par. Zbog toga gay barovi, gay klubovi, gay fitness centri. Zbog toga tražimo turističke destinacije popularnije među homoseksualcima, zbog toga bismo voljeli imate “svoje” turističke agnecije, “svoje” agente za nekretnine.

Ne izdižem homoseksualce, ali ih na neki način izdvajam. Naravno da smo svi mi u biti jednaki, bili mi homoskesualci ili heteroseksualci. Osnovni mentalni sklop nam je svima isti. Moralne vrijednosti su nam jednake. Pogledi na život su nam jednaki. U pitanju su samo male nijanse koje nas dijele kao pojedince, ali i kao određene skupine u društvu sa svim svojim potrebama i različitostima.