Mali Ivo

20 srpnja 2007

Mislim da sam već jednom o nečemu sličnome pisao, ne da mi se sada prekopavati po starim postovima, a možda sam samo namjeravao, pa nikada nisam. No nije niti važno.

Uglavnom, ne znam događa li se i vama da s nekim, koga ste tek upoznali, ono, baš nešto klikne. Govorim, naravno, o nekom muškarcu za koga ne znate je li gay ili strejt, s kojim ste se susreli u nekom ne-pederskom okruženju. Osjetite lagane leptiriće u trbuhu, a imate osjećaj da i druga strana isto osjeća. Ne mora tu niti biti nekog pravog upucavanja, niti čak naznaka upucavanja. Jednostavno nešto osjetite, vidite nešto u pogledu, netko vam se nasmiješi izuzetno toplo i prijateljski, primjetite reakciju kada se idući puta ponovno susretnete ili kada se pozdravljate, možda i za zauvijek.

Cijelo vrijeme osjeća se neka naelektriziranost u zraku, seksualna ili neka druga napetost. Dođe vam da ga pitate, čuj stari, ajde se prestani preseravati i reci mi jesi peder ili nisi. Samo ne znate kako biste to učinili. A jebem ti pederski život... Ma nije tu čak ni u pitanju da biste se željeli s nekim pofukati, evo znam za sebe da ne bih. Radi se samo o tome da bih htio znati vara li me moj instinkt ili ne.

Ne mogu to sasvim objasniti, to je neki poseban osjećaj, možda neka mala površna zaljubljenost, možda neka mala avanturica (ne u doslovnom smslu), mali slatki flert, možda nešto četvrto.

Meni se to ne događa baš često, ali nedavno mi se opet dogodilo. I mogu reći da je to fenomenalan osjećaj. Evo još me to pomalo drži. Sva sreća da moj dragi ne zna za ovaj blog. Ne znam kako bi on reagirao da ovo pročita, iako sam mu zapravo i ispričao što mi se dogodilo, mada ne toliko iskreno kao što sada pokušavam biti. Njemu kada pričam sve to okrenem na šalu. Kao šalim se i kažem «Joj, šta sad radi moj Ivo» (to mu nije naravno pravo ime), ili «Da li i moj Ivo sada misli na mene» i slične zajebancije. Zna on da se ja zajebavam, ali ja u sebi mislim kako u svakoj zajebanciji ima pola istine.

Na žalost ne mogu otkriti previše detalja, ali da vam dam neki kontekst, bio sam nekoliko dana izvan grada na poslovnom putovanju. I tamo sam ga upoznao. Ivo je bio dosta mlađi od mene. Oni koji me čitaju znaju da preferiram one izned 30 godina. Zato me i začudilo kako me taj mali na prvi pogled osvojio. Možda postajem jedan od onih starih pedera koji namiguju mladim dečkima na nudističkim plažama i navlače iza grmlja ono što im je ostalo od kurca. Jeste primjetili kako starijim muškarcima kurac i muda postaju duži? Ne znam je li to u vezi s onime što kažu da i uši rastu kako više starite, ili se možda ipak radi o tome da se sve jednostavno omlohavi i produlji. Nego o čemu sam ono pisao? E da, mali Ivo.

Čim sam ga vidio nešto mi je prostrujalo kroz tijelo. Zemlja se protresla. Je, Ivo je zgodan, i to jako, ali to i nije ono najbitnije. Imao je nešto u pogledu i stavu cijelog tijela. Mladić od kojih dvadeset i koja godina, a već pravi muškarac.

Bili smo svega nekoliko puta u istom društvu, ali od toga nasamo dva puta i to po nekoliko sati. Naravno da nije bilo nikakvog otvorenog koketiranja, pa ni naznaka, ali cijelo vrijeme je nešto visilo u zraku. Tu i tamo koji pogled. Smiješak. A kakav li samo pogled Ivo ima... Reže do kostiju. Ali toplo i umiljato. Osim toga mali je nevjerojatno pristojan i kulturan i to ne na neki umjetan način, to je jednostavno u njemu. Siguran sam da je i izuzetno pošteno i iskreno stvorenje.

Priznajem, situacija je bila takva da je on trebao donekle i biti pristojan prema meni. Ne samo što sam dosta stariji od njega (fuck, u koje li sam to godine došao!), nego sam i po nekom poslovnom položaju na višoj ljestvici od njega. Nismo u istoj firmi, na neki način ja sam mu čak bio i klijent. Nemojte misliti da mi je nešto prodavao, pa je po poslovnoj dužnosti trebao biti ljubazan. Sve bi potpuno isto završilo i da je bio santa leda. Nije uopće trebao biti posebno ljubazan, o takvoj se situaciji radilo. Ali on je svejedno bio. I tako jebeno ugodno društvo. Jebem ti, mislim da sam se zaljubio, hehehe...

Vjerujte mi, ja to sve samo na teoretskoj razini. Ljubav prema mom partneru je puno više od brzinske zacopanosti i to ništa ne može uzdrmati. Ona je prerasla u nešto što te čini spremnim i život za nekoga dati. Znam da nikada ne treba reći nikada, ali to je što osjećam u ovom trenutku. Čak i da je mali Ivo puno hrabriji od mene i da mi je nešto konkretno i otvoreno rekao ili učinio ili naznačio, ne bi svejedno bilo ništa. Rekao bih mu, hvala, godi mi, ali sori bat jebiga, ja sam zauzet. Ili možda ne bih ništa rekao, nego odmah prešao na stvar? Hmmm... ma bih, rekao bih, siguran sam. Ili? :-)

U jednom trenutku, htio sam malo doliti ulje na vatru, sort of spik, pa sam mu nešto i rekao na način kako to obično muškarci ne govore jedan drugom. Ništa strašno, onako nešto malo finije i nježnije. Možda nježnije nije pravi izraz... ljubaznije? Nije se radilo o nikakvim aluzijama na bilo što, nikakve dvosmislene pederske poruke, da me ne shvatite krivo. Činilo mi se da mu nije zasmetalo, čak mu je bilo drago. A možda nije to niti primjetio. Možda sam si sve samo umislio.
No, on mi je uzvratio istom mjerom kada smo se pozdravljali, pred sam moj odlazak. Sjećam se da sam osjetio neku toplinu i pomislio, a-ne, ovo si dva strejt muškarca ne govore.

Nakon mog odlaska smo izmjenili još nekoliko sms-ova. Nisu bili u kontekstu onoga zbog čega sam uopće i bio tamo. To su bile više prijateljske obavijesti o određenim stvarima. Ali i te njegove sms poruke opet su bile takvog sadržaja kakvog si dva muškarca obično ne bi poslala. Ne znam, možda si ja to samo umišljam, možda je to zapravo sve bilo iz «respekta» prema meni kao nekome tko je za njega stariji odrastao muškarac. Fuck again! Ja se uopće ne osjećam tako. Čak se glupo i osjećam kada za sebe samo napišem «stariji odrastao muškarac».

I poslije mi je došlo da mu pošaljem sms. Ali nisam. To bi onda zaista bilo previše i na granici da zaserem jednu ovako lijepu i nevinu stvar. Ako je uopće bilo ičega. S njegove strane.

Nije to sve ni bitno, zašto, kako, zbog čega. Znam samo da mi je godilo i da mi je drago zbog svega. Jesam, priznajem, malo sam se zatreskao u malog. I šta tu ima loše? Znam da se moj dragi ne mora ništa bojati. To je samo jedna onako lagana pseudo avanturica, flert, nešto što vam može uljepšati dan, ili nekoliko narednih dana. Ma i više. Znam da će mi mali pasti na pamet još puno puta. Nije sad tu u pitanju ništa seksualno, ma čak ni nužno romantično. Jednostavno dođe mi drago kada pomislim da postoje takvi ljudi kao mali Ivo i još k tome da im se ja svidim (osim ako se nisam gadno zajebo u procjeni).

Netko me nedavno u komentaru na jedan post pitao, jesam li ikada prevario dečka? Da li ovo spada pod prevaru? Neki kažu da je emocionalna prevara i gora od tjelesne. Ali ja ovo ne smatram emocionalnom prevarom. Što mogu kad postoje ovakvi divni ljudi koji vas privuku poput magneta. Ajde me malo utješite, jer samom sebi govorim da to nije ništa strašno.

Zapravo mali Ivo i nije bio tako mali. Bio je pristojne veličine. Mislim na rast, da vas odmah razuvjerim. Perverznjaci jedni bolesno prljave mašte! Što vama sve neće pasti na pamet!

7 komentara:

Anonimno kaže...

yaho..
sutra više..
ugodna ti noćka!
varaždinec(26) ;)

Ivan kaže...

Ja sam te pitao. narvno da ovo nije prevara. Ti si tako simpa preko bloga da je to strašno...
I daj ne seri toliko o tim godinama, znaš neki vole i starije.
:P
replay1986.blog.hr

Rezzy kaže...

naravno da nije ništa čudno. desi se i meni. a i laska ti to nevino flertovanje...

baky kaže...

totalno kul! ti si moj idol ;) da li je to prevara? pa nije, naravno, samo želja nije dovoljna za prevaru. živ si, to što si u vezi ne znači da ti žilama više ne teče krv :) to sa emocionalnom prevarom su gluposti.

Anonimno kaže...

Jako si simpa.Nikad neostavljam komentare,ali sad sam doista morao.Citam te!

nečovjek kaže...

meni nisi simpatican :P, ja te samo hocu iskoristiti da mi das broj tog malog Ive ;)hehe

Jonasy kaže...

Konačno netko iskren!

Inače hvala ljudi. A šta da radim, takav sam. Po celom telu. (ovo zadnje je laž)