Podivljalo sunce

Već teško dišem, a prognoza nije dobra. Najavljuju temperature idući tjedan i do 40°C. Kažu malo osvježenje doći će u subotu. Utješno. Pa to je znači pet dana krepavanja po žegi.

A nemamo klimu doma. Čista lijenost. U proljeće si mislim, ma gdje je još ljeto... Osim toga nekoliko zadnjih ljeta i nije baš bilo vruće. Ljudi kažu da su uključili klimu svega nekoliko dana u godini. Onda dođe ljeto i mislim si, ma sada je sigurno navala na klime i sigurno se mora čekati više dana da ti je dođu montirati. Taman kada prođe taj val vrućine. Ali izgleda da se ljeto ove godine ne šali.

Nije nam prevruće u stanu, ali svejedno ne možeš cijeli dan sve držati zabarikadirano. Mora se malo svježeg zraka udahnuti. Osim toga obadvojica pušimo. Sada pušimo samo u kuhinji. Ona je ionako najtoplija prostorija u stanu, pa ajde, tamo onda i nije šteta otvoriti prozor. Pušim ja i pred kompom. I to kao turčin. Cigareta se pali jedna za drugom, a da se to niti ne primjeti. I onda mi još nabiju zgradu preko puta, pa ne volim držati širom otvoren prozor uz dignute rolete, pogotovo po noći, a tada sam obično pred kompom.

Na svu sreću na poslu je OK, klima šljaka, a također i u automobilu. Samo da je bar i doma imamo... Jednostavno sam lijen zajebavati se s kupnjom i majstorima. Lijenosti moja okani me se.

Da sam bar na moru, na nekoj finoj plažici. Tamo je zrak drugačiji, lakše se podnosi vrućina. Nema ove zagrebačke sparine i asfalta. Zabava u trenucima dosade na poslu mi je pregledavanje Last minute putovanja. Kako bih rado kliknuo na neki od onih “Rezervirajte sada” gumba koji vode na daleka egzotična mjesta s pješčanim plažama. Ili barem do Ibize.

Bio sam ove godine već nekoliko puta na moru, ali samo na dan-dva-tri. To ne spada u godišnji. Nemam pojma kuda ću i kamo za godišnji, niti kada. Niti s kim. Ne pitajte me zašto ovaj moj ne želi ići. Nije ni meni sasvim jasno. Ma zapravo je, ali vam neću reći. Ali ne brinem se previše, jednostavno zapalim ili sam ili s nekim društvom. Rekao sam mu, ako ti ne želiš ići, nemoj mene spriječavati. I nikada nije. I nije u pitanju samo odlazak na more. Ako se njemu nekuda ne ide ne uzrujavam se previše. Odem sam ili si nađem društvo. I on je tako to i prihvatio. Da nije, bilo bi vatre. On ima dovoljno povjerenja u mene, a i ja u njega. Tu smo stvarno odličan par. Vjerujem mu bezgranično, a valjda i on meni.

Znate one testove za ovo ili ono, pa često bude pitanje “Od ponuđenih destinacija, najradije biste otputovali na...”. Ja uvijek izaberem pusti otok. Fakat mi je to jedna od najvećih želja. Ne mora baš biti sasvim pust, ali bar da nema kilometrima nikoga oko mene. Bilo bi mi ljepše s njim, ali ne bih imao ništa protiv i biti potpuno sam na nekom prekrasnom, mirnom mjestu s toplim morem, lijepom plažicom i puno hlada. Ne treba mi ni struja, ni telefon, ni internet, ni radio, ni televizor, ni auto. Dovoljan bi bio i frižider na plin, kuhalo, zalihe vode i neke jednostavne hrane, možda mali čamac, kakva mala koliba, koja knjiga, ne treba mi ni odjeća. Dapače, molim bez odjeće. I sve to kojih mjesec ili dva. Ali to valjda ima samo u filmovima.

To mi je jedna od neispunjenih želja. Da sutra dobijem novac na lutriji, prvo bih si kupio malu osamljenu kućicu na nekom našem otoku u pripizdini gornjoj, ali blizu mora i daleko od ljudi. Ako već takve nisu sve rasprodane. I onda bih si priuštio pustog otoka kada god to poželim.

U međuvremenu treba piti puno vode. Kažu da kada ste žedni, već je kasno. Već ste dehidrirali. Treba piti vodu prije nego ožednite.

Možda sutra odem malo gledati klima uređaje na internetu.