Damir Radić: Lijepi i prokleti

03 listopada 2007

Znam da ste svi nestrpljivi doznati što sam zadnje pročitao (zapravo koliko vidim samo jedna osoba), pa da vas više ne držim u neizvjesnosti.

Nakon jedne domaće i tri američke, red je opet došao na jednu hrvatsku knjigu. Nisam siguran je li ovo gay knjiga ili nije. Ako je gay knjiga ona u kojoj se nalaze vruće scene seksa među muškarcima, onda je ovo gay knjiga. Ako autoru nije bilo namjera u prvom redu pisati o homoseksualcima (pretpostavljam), onda to nije gay knjiga. Štogod bilo nije niti važno. Knjigu sam uzeo po preporuci gay.hr, što je zapravo još manje važno, ali ipak znakovito.

Damir Radić rođen je u Zagrebu 1966. godine. Ovo je njegov prvi roman, a do sada se bavio, između ostalog, pisanjem poezije, filmskom i književnom kritikom.

«Lijepi i prokleti» je roman kojeg, kako čitam, nitko nije htio objaviti, pa je tako uskočio Nacional u kojemu Radić i inače radi. Zašto ga nitko nije htio objaviti? Pa, kao roman je previše skandalozan jer se u njemu pojavljuju, istina s nešto promijenjenim imenima, mnoge poznate face iz književnih, novinarskih, kulturnih i tko zna kakvih sve krugova. Osobno u romanu ništa skandalozno ne vidim, možda i zbog toga što se ne krećem u tim krugovima, nisam kulturan, ali niti ne čitam trač časopise, pa sukladno tomu niti ne znam o kojim to osobama Radić u stvari piše.

Drugi razlog su brojni opisi seksa (homo, hetero, you name it), i to baš onako sočno i eksplicitno. E, tu bih već izdavače, koji su se usrali u gaće, još i mogao razumijeti. I za neke druge knjige sam pročitao da imaju sočne opise seksa, ali kada bih ih čitao nije bilo ni «s» od te sočnosti (vratite mi novce!). Ovdje je to (napokon) istina. I to bez ikakva ustručavanja ili glumatanja. Scene seksa su zaista brojne, eksplicitne, detaljne i prilično napaljujuće. Erekcije čitatelja zagarantirane (isprobao na vlastitom 8===D).

Glavni lik je mladi i zgodni (mišićavko zaobljene guze) pripadnik zagrebačkog srednjeg staleža koji se jebe s pederom, kučkom i lukavom glupačom. I naravno sa svojom ženom koja ništa ne kuži. E sad, da se jebe samo s kučkom i lukavom glupačom, tu možda i ne bi bilo ništa skandalozno, ali on rado rado popuši debelu i dugačku kurčinu, i ne samo to, nego ju i rado obliže svu sluzavu od sperme. O primanju iste u svoju rupicu da i ne pišem. Valjda je to ono što je u knjizi skandalozno i čega su se izdavači uplašili.

Na stražnjoj korici knjige piše:

Lijepi i prokleti, roman prvijenac kultnog pjesnika i filmskog kritičara Damira Radića, rijetko je uzbudljiva smjesa paklene fikcije, visprenog esejizma i surove faktografije. Priča o mladom bračnom paru u raljama neukrotivo opscene požude zahvaća i sasvim udaljene horizonte, slikajući svu niskost i bijedu hrvatske kulturne i političke elite. Ovaj erotsko-egzistencijalistički roman-esej s ključem svjedoči o potresnom postojanju delikatnih pojedinaca u okrutnom svijetu i pogibeljnim iskušenjima kojima su izloženi, a koja podjednako dolaze iz opasnog okoliša i same njihove još opasnije nutrine.
Molim? Može još jednom malo sporije za nas koji teže shvaćamo?

Ne znam što znači paklena fikcija (valjda nešto kao strašno neuobičajeno i nepoćudno), a još manje vispreni. Poslije sam pogledao u riječnik stranih riječi. Dolazi od ruske riječi vysprennyj što znači uzvišen. Je li to onda kao neka vrsta ruskog esejizma ili se autor teksta na koricama samo pravi važan i strašno intelektualan? Ili je samo u pitanju moja slaba opća kultura uslijed koje ne znam što znači "vispreni"? Surova faktografija? To je valjda kada vas netko bičuje faktima protiv vaše volje, sadomazo ili tako nešto. Evo ti jedan fakt ti gnjusni robe. Na stoko, uzmi još jedan. S ključem... kakvim ključem? Je li to neki književni žanr? Ključ za što? Sori, ne kužim. Možda roman u sebi sadržava ključ, šifru nečega što mi čitatelji trebamo odgonetnuti? Možda su u pitanju ta već spomenuta imena poznatih kulturnjačkih faca ispod kojih trebamo odgonetnuti stvarne osobe? Pogibeljnim iskušenjima? Znači li to da bi netko i pičke i kurca, ali ipak ostao društveno poštovana osoba zaštićena konvencionalnim građanskim brakom, no kako jedno i drugo zajedno ne ide pogibelj je neminovna?

Na početku čitanja knjige dobro sam se iživcirao tom mješavinom (paklena fikcija, vispreni esejizam i surova faktografija). Mislim, ako želim čitati esej (a ne želim) onda ću si i uzeti esej, a ne u romanu čitati na pet stranica razliku između riječi purpurno, grimizno i skrletno. Ili o Šuvarovoj reformi ili o karijeri Ivice Šerfezija. Osim toga dodatno su mi digli tlak neprirodni dijalozi mladog para (kao u najboljoj maniri hrvatskih filmova s početka devedestih) u kojima razglabaju o nekim ozbiljnim temama.

No priznajem da me to pomalo popustilo i da me roman donekle zaokupio. Čak su mi i ti izleti u esejističke vode počeli na neki način i zabavljati, iako su mi dobrim dijelom i dalje bili naporni, kao i neprirodni dijalozi koji su nekako s vremenom ipak malo popustili na ukočenosti. Rasprava i nadmudrivanje likova vezano uz korčulanske običaje, Marca Pola i Sinjsku alku, jednostavno je fenomenalno napisano i zaista sam uživao. No nemojte misliti da se u knjizi vode samo dubokoumne rasprave. Dapače ima i prilično zanimljivijih dijelova (seks).

Radnja se ubrzavala, a scene seksa su se počele nizati. Možda je u tome stvar. Možda sam ja samo običan perverznjak kojemu je samo do scena seksa i koji će sve progutati samo ako kao nagradu dobije sočan prizor s opisom dignute kurčine. A Radić je dobar u stvaranju erotizirane atmosfere i opisa vrućih scena. I to onako, bez ikakve uštogljenosti i lažnog konzervatizma. Ukratko: kurac, pička, jebanje. Ne znam koje je seksualne orijentacije autor, ali stekao sam dojam da su hetero scene strastvenije i punokrvnije od onih u kojima se ševe frajeri. Nema veze, uzbudljive su bile i jedne i druge. Gledajući sliku i imajući na umu što je napisao, čak mi je i sam autor postao nekako jebozovan, unatoč tome što je onako malo na žgoljavu stranu. Pogledajte samo taj perverzni pogled ispod obrva koji poziva na seks. Ako ikada bude guglao svoje ime i kojim slučajem pronađe ovaj moj tekst, nadam se da se neće uvrijediti, jer ovo je bio kompliment.

I što da na kraju napišem? Knjiga je onako, srednja žalost. Zaista ne vidim nikakvu svrhu odlaženja u esejističke vode, pogotovo što ti dijelovi nemaju ama baš nikakve veze s glavnom radnjom knjige. Kao ni dijelovi u kojima glavni lik razglaba o književnosti i književnoj eliti u Hrvatskoj s kolegom na poslu (rade u izdavačkoj kući) ili sa svojim poznanicima. Ako je svrha bila prikazati jad i bijedu u književnom krugovima, autor u tome nije uspio. Glavni lik u romanu je jednako tako mogao biti i mesar i to u ničemu ne bi utjecalo na radnju. Ukratko, smatram te dijelove potpuno promašenim i suvišnim. I dosadnim.

Ono što je najbolje uz knjigu su njezine korice. Prvih nekoliko puta što ju prihvatite u ruke, jednostavno ne znate kako da ju okrenete, držite li ju ispravno ili naopako. Prava mala konfuzija, možda baš kao i neki likovi u romanu. Ili čak i sam roman.

4 komentara:

jedan peder kaže...

hvala na ovom postu! i ovaj si se put potrudio! i mene uvijek zanima što si novo pročitao!! pozdrav

Sretan_zaljubljen kaže...

Hm, razmisljam da li da si kupim ovu knjigu. Prvo moram da vidim ima li je kod nas uopste.
Ali se vec sada radujem slijedecoj tvojoj kritici neceg novog sto procitas.

Smogovac kaže...

Zanimljiva knjiga, ali u zadnje vrijeme jako puno radim i ne stignem ništa čitati. Jedino ovaj zanimljiv blog tu i tamo, hehe :)

Jonasy kaže...

Smogovac, lijepo te je ponovno vidjeti. Daj se malo aktiviraj po pitanju tvog bloga. Svi mi imamo puno puslo, ali neke stvari su važnije :-).