Drugo ime mi je Bill

08 listopada 2007

Jeste li ikada za sebe pomislili da ste u stvari snob? I u kojoj mjeri? Razmišljate li o takvim stvarima? Nekima je već od prije poznato da sam protivnik razmišljanja, ali postoje različite kategorije razmišljanja. Postoje razmišljanja koja vam mogu naštetiti (destruktivna razmišljanja), razmišljanja koja vam mogu koristiti (konstruktivna razmišljanja) i razmišljanja koja nemaju nikakvu svrhu, ni v rit ni mimo (niš korisna razmišljanja). Ovdje se radi o onim korisnim razmišljanjima.

Za sebe moram priznati da sam razmišljao o snobizmu i u kojoj sam mjeri osobno snob. Što bi netko rekao, gdje ima dima, ima i vatre.

Da odmah raščistimo, snob je netko tko za sebe smatra da je zbog nečega bolji ili vrijedniji od drugih ljudi, bez obzira ima li ili nema pokriće za takvo razmišljanje.

Postoje razne vrste snobova, intelektualni snobovi, snobovi obrazovanja, kulturnjački snobovi, snobovi porijekla, materijalni snobovi itd. Svima je zajednička crta da ismijavaju ili gledaju s prijezirom na druge ljude koji, po njihovom mišljenju, ne spadaju u njihovu grupu, nisu njihovog ranga npr. nisu njihovih materijalnih ili intelektualnih mogućnosti, nisu njihove razine obrazovanja, kulture ili nečega drugoga.

Snob može zaista imati određene osobine ili pretpostavke na osnovu kojih može «s visoka» gledati na druge ljude, ali i ne mora, tj. može samo glumiti da ih ima. Na primjer netko se može samo pretvarati da je bogat, družiti se samo s bogatašima i s prijezirom gledati na one koji to nisu. Isto tako netko može glumiti kulturnu facu, odlaziti na sva maguća otvaranja, premijere, a da u isto vrijeme nema pojma o čemu ti ljudi tamo pričaju.

No jednako su mi odbojni i snobovi s pokrićem. Recimo postoje ljudi koji su vrlo inteligentni po nekim općim kriterijima inteligencije i koji su postigli zavidan uspjeh u svojim profesijama, te koji s prijezirom gledaju na ljude koji po njima nisu dostojni njihovog intelekta, oko sebe stvaraju famu i podižu zidove nepristupačnosti. Prepoznajete ih po govoru, snobovskom cinizmu, držanju, pogledu. Takvi su mi i najgori, vjerojatno jer sam malo ljubomoran. Ako netko na mene gleda s visoka zato što nisam dovoljno bogat, lijep, kulturan ili modno osviješten, iskreno rečeno jebe mi se živo. Ali kod ovih intelektualaca snobova s pokrićem, moram priznati da koliko ih ne podnosim, toliko sam im donekle i zavidan. Ne zbog njihovog snobizma, nego zbog njihove pameti. Ne smatram da bih bio bolji čovjeka da sam bar malo pametniji, ali ponekad se osjećam kao da mi nešto nedostaje u tom pogledu. Nemojte misliti da bih htio biti kao oni, jer obično se radi o dosadnim, kompliciranim i neomiljenim ljudima, uglavnom o neljudima, ali da mi je bar malo njihove pameti ne bi škodilo.

Sada mi pada na pamet da sam i ja u stvari snob koji smatra da je iznad drugih snobova i gleda ih s gađenjem. Neka vrsta obrnutog snoba.

Veliki ljudi su većinom u biti vrlo jednostavni i pristupačni (iako sam u opis bloga na vrhu za sebe stavio da se smatram jednostavnim, nemojte misliti da je to u ovom kontekstu, toliko baš neskroman nisam), koriste se normalnim riječnikom kako bi ih svi razumjeli, ne glumataju... Padaju mi na pamet Ivan Supek i Vladimir Devidé. Takvima se divim. Ne znam dogodi li vam se da vas netko jednostavno očara. Meni se to dogodilo s Devidéom kada sam gledao neki njegov intervju na TV-u.

Po meni je snobizam jedna od najodvratnijih ljudskih osobina, ali u isto vrijeme smatram da joj se malo tko može oduprijeti. Osobno dobro pazim da u društvu nikada ne ispadnem snob, no to ne znači da su i moje misli toliko čiste i nevine. Time što pazim, već dovoljno kazuje o meni. Ma mislim da smo svi na neki način i u određenoj mjeri snobovi.

Kakav sam ja snob? Pa ajde da budem iskren, za sebe volim misliti kako sam prilično civiliziran, liberalan, potpuno urbano orijentiran. Ovo „urbano” ne odnosi se na selo-grad u urbanističkom smislu, već na stanje svijesti. I znam ponekad s visoka i s malom dozom prijezira gledati na one tzv. „primitivce”, „zadrte nazadnjake” ili jednostavno rečeno na seljačine. Ma niti nije to toliko prijezir ili snobizam koliko zapravo čuđenje. Više je to nekakvo „čudom se čudim” kako netko može biti takav. Ali nikada ne dajem to do znanja, trudim se sakriti moj snobizam. Vjerujem da je neke stvari bolje prešutjeti, zbog sebe, zbog drugih, za svoje dobro, za njihovo dobro. I ne smatram to licimjernim. Biti ću ljubazan i uljudan s nekim tko mi ne paše, ali isto tako ću nastojati provesti u njegovom društvu što je manje moguće vremena.

Prije sam vjerojatno bio i veći snob. Nisam nikada bio baš ono teška snobetina, ali s vremenom sam shvatio da je to vrlo loša osobina koja najviše meni može naštetiti. Svjesno sam još davnih dana donio neke odluke. U startu ću prekinuti svaku naznaku neke moje misli koja ima u sebi nešto snobovsko. Nije da to uvijek uspijem. Ponekad je baš gušt biti (u sebi) malo zločest ili pakostan.

I da se vratim na početak ovog mog posta. Zašto mislim da je ovaj post konstruktivno razmišljanje? Pa zato jer osjećam da meni takva razmišljanja pomažu u nečemu, za razliku od razmišljanja koja razdiru, koja u unose nemir, koja djeluju destruktivno. Od takvih razmišljanja trudim se bježati.

Ova, po meni, konstruktivna razmišljanja možda mi pomažu da postanem boljim, ako ne drugima, onda barem sebi. A svi ćete se složiti da je najvažnije biti zadovoljan samim sobom. Ne kažem da ja jesam, ali se trudim.

Ponekad se pitam ne serem li na ovom blogu malo previše. Katkad i sam sebi zvučim kao da se obraćam s visoka, kao da se razbacujem nekim teškim savjetima i pravim se da sam popio svu pamet svijeta (a znam da nisam, pijem uglavnom sokove). Trudim se biti ne previše pretenciozan i ne previše skroman, ali onda odmah i pomislim kada se već trebam truditi, dakle kada mi nepretencioznost i skromnost nisu urođeni, nisam li samim time ili upravo zbog toga zapravo pretenciozan i neskroman?

I onda ja drugima dijelim savjete da ne treba previše razmišljati. Ali kako sam rekao, postoje različite vrste razmišljanja. Pa neka svatko sam za sebe odluči što je za njega najbolje.

A za kraj, evo linka gdje možete provjeriti koliki ste u stvari snob.

Moj snobometar je pokazao 61%. Sorta snobby i uz to slika Bill Gates-a. Valjda to znači da sam isti Bill glavom i snobovskom bradom. Nije da se bunim.
Ukratko kaže tamo da prihvaćam druge i mogu biti prilično opušten s onima koji ne ispunjavaju moje kriterije, ali isto tako ponekad imam napade superiornosti. Možda postoje neke stvari koje mi znače više nego drugima, ili jednostavno povremeno upadam u snobovsko raspoloženje. Savjetuju me da bih trebao manje suditi druge na osnovu površnih kriterija, ali isto tako priznaju da bi me moje polu-snobovsko stajalište moglo dovesti na bolji posao i veću plaću, jer snobovi uglavnom imaju veće samopouzdanje. Trebao bih se pripaziti i poniznosti koja obilježava gubitnike jer to može imati loše posljedice u ovom čovjek-je-čovjeku-vuk svijetu.

Pa šta ja znam ljudi, kao da bih se djelomično mogao složiti s ovim mojim snobometrom. Idem ja opet dalje malo konstruktivno razmišljati kako bih popravio svoje nedostatke.

5 komentara:

NShappy kaže...

heh, ako tako posmatras stvari, onda smo svi snobovi. nema coveka koji je toliko imun na te stvari i prihvata bas svakoga... to je nesto normalno, valjda... u nekoj meri... bla... kasno mi je da pricam o tome :)

Rezzy kaže...

i meni je ispalo isto što i tebi te bi i ja recimo mogao reći da je malim dijelom ovo točno, ali zbilja mi marka odjeće kod ljudi ne predstavlja ama baš ništa.

Sretan_zaljubljen kaže...

Dobar post, poprilicno se slazem sa tvojim misljenjem i definicijama koje si dao.
jedino se ne slazem sa rezultatima ovog testa jer jednostavno NE MOGU biti tacni - ne odnose se na nas, nase podneblje zivljenja. Dokaz ti je ono pitanje oko glasanja za American Idol, akoodgovoris iskreno da nisi dobijes zasigurno dodatne procente da si snob jer ne prihvatas tudji uspijeh. Ima jos nekih pitanja, ali ih nisam sad upamtio :)
I da, ja jos gori od tebe, meni izaslo 71% i slika Mocarta :) Sudeci po njima je sam ne snob nego snobina, haha :)

baky kaže...

zabrinjavam se, stvarno puno počinješ razmišljati ;)

iskreno? smatram se barem matematičko-logički inteligentnijim od 99% ljudi (i imam papirić na kojem mi Mensa to potvrđuje). ulazio sam u konflikte nekad davno zbog toga što je ta spoznaja u meni budila snobističke osjećaje. ali, što sam shvatio: čovjeka ne čine lošim nikakve misli ni stavovi, već samo djela. hoću reći, možeš misliti da si ne znam koliko pametan, svatko ima pravo na samopouzdanje (ma koliko neutemeljeno), ali nemaš pravo šikanirati druge ljude. i to je sve... to mi dosta dobro funkcionira.

Jonasy kaže...

nshappy, slažem se. Svi smo mi u nekoj mjeri snobovi. Pa i trebamo imati visoko mišljenje o sebi, ali problem je kada nam to počne imati previše utjecaja na ponašanje.

Rezzy, ni meni marke na znače (puno). Dovoljno je da se pogleda moj ormar. Ali čuj, nije da ne pogledam drugačije nekog skockanog frajerčinu, pa još ako je i zgodan... Ali to opet ima i neke dublje razloge. Možda ću jednom i o tome na široko i na dugačko.


Sretan, slažem se da djelomično rezultati ovise o podneblju, ali može se i drugačije gledati, konkretno na Idola. Ako ne glasaš, može značiti da si pre veliki snob da uopće dozvoliš da te nešto takvo može zabavljati.
Uglavnom, kao da se ovdje uopće radi o nekom ozbiljnom testu. Meni je to bilo više zabave radi, recimo:
Q: Do you ever buy cheese that stinks?
People buy stinky cheese?
Yes, but it's called aromatic.
hehehe.

baky, ma ja to samo pričam da ne razmišljam, kako bih bez posljedica mogao pisati što želim. Sam sebe proglašavam ograničenim, jednostavnim, ne previše intelektualnim. Tako jednostavno ljudi ne očekuju previše, pa ih ne možeš niti razočarati. Što ćeš, volim da me se voli. Možda bih trebao nabaciti i neki post o narcisoidnosti?