Hej, zvončići, zvončići, zvone cijelu noć...

I ostaju u sjećanju što nikad neće proć
Hej, zvončići, zvončići, zvone na sav glas,
Kroz tihu noć i čitav kraj, zvone za sve nas.



Ne, nisam poludio, nisam izgubio pojam o vremenu i prostoru zbog nekog dobrog frajera i sasvim sam svjestan da do Božića ima skoro tri mjeseca. Ali izgleda da to ne znaju u Lidlu.

Vjerojatno ste i vi danas u kastlić dobili najnoviji prospekt Lidla u kojem cijelu naslovnicu i još dvije unutrašnje stranice posvećuju Božiću i silnim dobrotama koje nas očekuju u njihovim trgovinama. Ako niste – dobiti ćete sutra.

I sve bi to bilo divno i krasno (obožavam reklame u kastliću – izvrsno štivo za one usamljene trenutke na WC školjki), jedino što je danas bio 2. listopada (prošla je ponoć dok ovo pišem). Iako tu seruckam, iskreno ću priznati da me cijela stvar i oraspoložila, čak i nasmijala.

Volim Božić. Volim sav taj kićeraj, blještavilo, lampice, kuglice, strku, frku i sve što ide uz to, ali call me stupid, ne i na 25°C. Shvaćam ja klimatske promjene, globalno zatopljenje, El Ninho, ali nije mi jasno od kada sve to ima utjecaja i na kalendar.

Volim ja i kada se trgovine i ulice počnu ranije ukrašavati, no što je previše je previše. Nekako mi se sve to razvodni, otegne, bude isforsirano. Da se mene pita, sredina studenog je sasvim pristojno vrijeme za početak poticanja božićne potrošačke groznice, ako već ne i božićnog duha mira, dobrote i ljubavi. Ako vam je i to prerano, pomirio bih se i s početkom prosinca, tamo oko Svetog Nikole. Ali početak listopada...

I shvaćam da smo sada u kapitalizmu i da je Lidl njemački lanac trgovina i da su tako naredili iz Lidlove njemačke mozgovne centrale za marketing. Imaju oni puno više iskustva s tim i znaju kako poticati ljude na potrošnju. Dobro da nemamo američke lance jer kako čujem u nekima Božić traje cijelu godinu. Neke robne kuće imaju božićne odjele tijekom cijele godine.

Sada, kada me je zahvaljujući Lidlu počela tresti božićna groznica, odmah sutra nakon posla jurim kupiti poklone i sve ostalo što mi treba... Evo baš sam skužio da mi nedostaju baš onakve lampice i drvce sa slike na vrhu posta. Mislim da se radi o istom dizajneru kao u slučaju stolića iz mojeg prijašnjeg posta. Nemojte me odmah osuđivati, tko će se gužvati i stajati u redovima u zadnji tren. Ma pametno je to, treba dočekati Božić spreman. Oni malo stariji će se prisjetiti da smo i u doba socijalizma imali slogan “Ništa nas ne smije iznenaditi”.

Još samo da sutra na putu do posla na radiju začujem taktove moje (skoro) najdraže božićne pjesme i sve će biti savršeno. Čarolija može početi.

I don't want a lot for Christmas
There's just one thing I need
I don't care about the presents
Underneath the Christmas tree
I just want you for my own
More than you could ever know
Make my wish come true
Baby all I want for Christmas is...
Youuuuuuuuuuuu Baby

Ako ne znate tko ovo pjeva, pitam se što uopće radite na mom blogu. Za one koji ipak ne znaju, evo linka.

Sretan Božić svima (i sjetite se kasnije tko vam je prvi čestitao).