Drugi put (Gay iskreno): Novi muzej

Postoji jedna stvar o kojoj sam htio nešto napisati još ranije, ali nikako da dođe na red pored svih tih drugih jednako, ako ne i još važnijih, tema o kojima sam morao pisati kao što su zgodni medonje koji plešu i otvaraju usta na Say a Little Prayer, kako zavesti golog Talijana na plaži, tko je južnoamerička gej ikona, što se čita po zagrebačkim tramvajima, tko mi je najbolji u HTZ-u, a najzgodniji u Farmi itd.

Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, Hrvatska

Uglavnom, ne znam zbog čega se toliko svaki put uzrujam, ali kada kod prođem Novim Zagrebom ne mogu se načuditi kukavičluku Zagreba odn. novoj zgradi Muzeja suvremene umjetnosti koja treba biti gotova i useljena u prosincu, ako se ne varam. Zar ne bi u takvu zgradu baš fino legla kakva državna institucija i to neka konzervativnija, poput Ministarstva financija ili Ministarstva pravosuđa, ili možda još i bolje Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva? Zar je ovo suvremena umjetnost? Možda to spada u modernu, ali onu s početka 20. stoljeća.

Mislim da sam davno vidio i neke kompjuterski rađene prikaze kako bi muzej trebao izgledati po noći. Ispod ovih staklenih površina trebala bi se kriti električna instalacija koja bi po noći stvarala zanimljive svjetlosne efekte. Pa ako to možda i bude tako, ako to i bude neki električni kokošinjac, pitam se što je s danom? Zar smo zaista zaslužili da tijekom dana gledamo u nešto ovakvo?

Ne bi li suvremena umjetnost trebala pomicati granice? Izazivati kontroverze, polemike, možda čak i šokirati? Ne bi li na jednoj strani trebala biti grupa ljudi koja bi bez rezerve obožavala (ili se barem pravila da obožava), a s druge oni koji bi bez zadrške pljuvali ili barem priznali da ne razumiju? Nije li tako uvijek bilo kroz povijest kada je u pitanju bila suvremena umjetnost određenog doba? Obični ljudi su prema ovoj zgradi, čini mi se, jednostavno ravnodušni. Zgrada ne izaziva bilo kakve emocije, a to je valjda najgora stvar koja se može dogoditi jednoj zgradi u kojoj će biti smješten muzej suvremene umjetnosti.

Poljana u Novom Zagrebu gdje je muzej izgrađen zapravo je bila idealna za eksperiment jer nije opterećena bilo kakvim povijesnim konotacijama na koje smo toliko osjetljivi i koje zapravo, kada su previše izražene, guše svaki pokušaj hrabrosti i inovativnosti. Lokacija je ostavljala prostora za pomak, za hrabrost, za nešto novo. Pa čak mi je i Avenue Mall preko puta zanimljiviji. Ovako, baš se fino uklopila u tmurne kubuse novozagrebačkih nebodera. A možda je to bila povijesna konotacija kojoj se težilo?

Bojim se da je Zagreb propustio još jednu priliku da konačno napravi nešto hrabro, pogotovo što se radi o zgradi Muzeja suvremene umjetnosti koja bi podnijela gotovo svaku inovaciju ili iskorak od uobičajenog. Mogli smo imati novi simbol Zagreba koji bi možda mogao postati i prepoznatljiv u cijelom svijetu. Zašto biti skroman, možda smo mogli dobiti međunarodno relevantnu zgradu, možda čak i novi simbol poput opere u Sidneyu ili Guggenheima u Bilbaou? Stalno se žalimo kako u Zagreb dolazi premalo turista. Ali zašto bi dolazili? Da vide nešto poput ove nove zgrade Muzeja suvremene umjetnosti ili onih otužno ružnih i nemaštovitih nebodera u Vukovarskoj ulici (Jeste li vidjeli išta ružnije od zgrade Almeria?) Nije li Guggenheim u Bilbaou od jednog gotovo nepoznatog grada napravio svjetsku turističku atrakciju koja privlači horde turista? Zanimalo bi me vidjeti turističku statistiku Bilbaoa prije i nakon Guggenheima.

Po meni, nešto kao zgrada Muzeja suvremene umjetnosti gotovo vapi za nečim novim, možda čak i za ekscesom. A mi smo dobili ovu dosadu. Nije onda niti čudno da je prije nekoliko mjeseci Zagreb proglašen jednim od najdosadnijih, ako ne i najdosadnijim gradom u Europi.Ali to je jedna druga priča.

A evo kako to rade drugi.