Dakle ovo je priča stara 10 godina i svi su ju već vjerojatno čuli, osim mene, naravno. Nedavno sam nešto o tome pročitao i cijela svar mi je bila izuzetno zabavna, pa pomislih možda bude još nekome.
Radi se o tome da neki tvrde kako postoji prilično razloga u sumnju u seksualnu orijenatciju jednog od najvećih heroja engleskog folklora, odmetnika iz šervudske šume Robina Hooda koji je živio krajem 13. i početkom 14. stoljeća. Novije studije srednjovjekovnih zapisa koji su zabilježili njegova djela daju naslutiti da je lopov sa zlatnim srcem zapravo bio gej odmetnik prognan iz hetero društva, te da je Mali John, a ne djeva Marian, bio njegova prava ljubav.
Istina je da se još nisu svi niti uspjeli složiti oko toga je li Robin uopće postojao ili nije, iako većina znanstvenika i proučavatelja njegova djela smatra da se ipak radi o povijesnom liku. Ono u čemu se svi slažu je to da djeva Marian, u koju je Robin bio zaljubljen do ušiju, sigurno nikada nije postojala te se radi o izmišljenom liku koji dolazi iz francuskih srednjovjekovnih priča o pastirici Marian i njezinom ljubavniku pastiru Robinu (ne Hoodu). Marian je u priču o Robin Hoodu dodana tek kasnije, u 16. stoljeću, valjda kako bi se Robina Hooda učinilo više muževnijim i prihvatljivijim za tadašnju publiku.
Proučavajući najstarije sačuvane zapise (pjesme i balade) o Robinu Hoodu iz 14. stoljeća, Stephen Knight, profesor engleskog jezika na Univerzitetu u Cardiffu i proučavatelj lika i djela Robina Hooda, došao je do zaključka da one obiluju homoerotskim naznakama i situacijama. U njima uopće nema ženskih likova, ali se zato detaljno opisuju dogodovštine Robina Hooda s njegovim muškim pratiteljima, posebno Malim Johnom i Willom Scarletom.
U engleskoj srednjovjekovnoj pjesničkoj tradiciji, zelena šuma je sama po sebi simbol muževnosti i muške seksualne snage, a aluzije koje uključuju mačeve, strijele i njihove futrole vrlo su dvosmislene, ali ipak u okviru onoga što je tadašnji srednjovjekovni moral dopuštao kako pjesnik ne bi završio na lomači.
Balade su napisane na Chaucerian srednjovjekovnom engleskom jeziku, što dodatno otežava proučavanje zbog jakog dijalekta. Jedan primjer takvih stihova preveden na suvremeni engleski glasi:
When Robin Hood was about 20 years old,
he happen'd to meet Little John;
A jolly brisk blade right fit for the trade,
for he was a lusty young man.
To bi valjda bilo nešto poput soft core verzije hard core slavonskih bećaraca? U stilu: Ej u mog strica osam kobasica, sedam prži osmu strina drži, jedan, dva, op-sa-sa.
Mnoge balade opisuju odnos Robina Hooda i Malog Johna kao vrlo intimno prijateljstvo u kojem su česte bile razmirice, ali na kraju bi se uvijek pomirli, gotovo kao svađice i prepirke ljubavnog para. Jednom su se tako gadno posvađali oko novaca, a nedugo nakon toga su zarobili Robina. Malog Johna je toliko grizla savjest zbog njihove svađe, da ga je morao osloboditi od neprijatelja, te su se nakon toga ipak pomirili. Nije li to divna ljubavna priča?
Barry Dobson, profesor srednjovjekovne povijesti s Univerziteta u Cambridgeu, slaže se sa Stephenom Knightom da je odnos Robina Hooda i Malog Johna u najmanju ruku dvosmislen i višeznačan, barem na osnovu sačuvanih balada.
U naša vremena Robin Hood je prikazivan kao aristokrat manjeg ranga koji postaje odmetnik nakon što mu je zločesti kralj John oduzeo posjede. Robin se bori protiv nepravednog kralja Johna koji je nezakonito uzeo prijestolje vlastitom bratu kralju Rikardu I Lavljeg Srca koji se nalazio u križarskom ratu, kao i protiv njegovih slugu i poslušnika, a usput mu ostaje vremena pljačkati bogate i davati siromašnima.
Robin biva rehabilitiran kada se Rikard I. Lavljeg Srca, zakoniti kralj, vraća u Englesku i proglašava Robina prvim grofom od Huntingdona. Ta titula još i danas postoji, a zanimljivo je da su se današnji grofovi od Huntingdona ponosili svojim slavnim pretkom sve dok nisu počele kružiti sumnjive glasine o Robinovoj seksualnoj orijenatciji. Odnos se nakon toga naglo zahladio, pa tako današnji grof William Edward Robin Hood Hastings Bass poriče svaku vezu njegove obitelji s legendarnim Robinom Hoodom.
Zanimljivo je da je i Rikard I. Lavljeg Srca (12. st.) zapravo vrlo vjerojatno bio homoseksualac. Rikard I je bio najvažniji zapovjednik 3. križarskog rata, slovio je po hrabrosti i junaštvu, te je postao lik mnogobrojnih legendi. Oženio se, ali nije imao djece, te je taj brak bio puka formalnost. Nema sumnje da je Rikard I. bio homoseksualac, tako barem tvrdi Encyclopedia Brittanica. Imao je mnogo ljubavnika, a svoj odnos prema njima svima je otvoreno pokazivao, ničega se nije stidio, niti se ikoga bojao.
U 11. i 12. stoljeću odnos prema homoseksualnosti je bio prilično liberalan te je ona bila gotovo prihvatljiva, a bila je česta tema mnogih pisaca i pjesnika tadašnjeg vremena. To se znatno mijenja u 13. stoljeću kada crkva postaje znatno netolerantnija, pa su homoseksualci bili primorani početi se sakrivati.
Rikard I. je odrastao u Francuskoj, engleski jezik je vrlo slabo govorio, a veći dio svog kraljevanja proveo je na ratištu u borbi za kršćansku stvar. Rikardov suvremeneik opisao je njegov odnos s Filipom, kraljem Francuske:
Svaki dan su jeli za istim stolom iz iste zdjele, a po noći kreveti ih nisu razdvajali. Kralj Francuske volio ga je kao svoju vlastitu dušu. Toliko su se voljeli da je kralj Engleske (Rikardov otac Henrik II) bio sasvim zanesen njihovom strastvenom ljubavlju i divio joj se.
Bilo bi prekrasno da su se Rikard I i Robin Hood negdje susreli, zaljubili i proveli ostatak života u sreći i miru, no to nikako nije bilo moguće jer zapravo uopće nisu bili suvremenici. Dakle i to, da se Robin borio protiv Johna, zločestog brata Rikarda I., te da ga je Rikard I. rehabilitirao i dao mu grofovsku titulu, također nije istina. Prve balade spominju kralja Edvarda, a ne Rikarda I, a jasno i govore o Robinovom porijeklu. On nije bio niži aristokrat nego slobodni seljak. Nije se proslavio otimajući bogatima i dajući siromašnima, nego svojim neposluhom prema vlasti i kleru koji su ga proganjali. U tome neki vide još jedan mogući dokaz njegove homoseksualnosti: zbog svoje homoseksualnosti bio je jednostavno prisiljen pobjeći iz tadašnjeg društva. I na tu temu postoji nekoliko dvosmislenih stihova iz sačuvanih balada.
Kako kod bilo, prava istina je li Robin bio «princ lopova» ili «kraljica šume», vjerojatno se nikada neće saznati, jer pravih dokaza nema. Nije čak niti sigurno da je Robin Hood uopće postojao.
Možda je to sve samo dio moderne histerije o tome što je to gej ponašanje, a što nije, tko je gej, a tko nije, tko je bio gej, a tko nije bio. Dokle ide ta histerija, pokazuje i primjer koji sam nedavno pročitao. Muškarcima se savjetuje da nakon pišanja u javnom WC-u pišu otresu najviše dva puta jer sve iznad toga se može shvatiti kao "igranje s onom stvari" i zapravo vrlo gej ponašanje. Zato, pazite se idući put kad budete pišali...
A onda opet, tko zna, možda je Mel Brooks bio vrlo blizu istine kada je svoj film nazvao «Robin Hood: Muškarci u tajicama». U Robinovom rodnom Nottinghamu, čak se turistima nudi obilazak pod nazivom The Gay Robin Hood tour, koja istražuje porijeklo tvrdnji o njegovoj homoseksualnosti.
A onda opet, tko zna, možda je Mel Brooks bio vrlo blizu istine kada je svoj film nazvao «Robin Hood: Muškarci u tajicama». U Robinovom rodnom Nottinghamu, čak se turistima nudi obilazak pod nazivom The Gay Robin Hood tour, koja istražuje porijeklo tvrdnji o njegovoj homoseksualnosti.
Ali to zapravo i nije važno. Ili možda je? Ne bi li to bio samo još jedan dokaz u sustavnom pokušavanju uljepšavanja ili skrivanja povijesne istine i prilagođavanju iste u svrhu određenih dnevno-političkih ili tko zna kakvih ciljeva?
Sjetite se samo da je bilo potrebno skoro 1000 godina kako bi istina o Aleksandru Velikom (4. st. pr. K.) izašla na vidjelo. Ili istina o Sappo (7. st. pr. K.), pjesnikinji s grčkog otoka Lezbosa (po kojem je kasnije nastao izraz «lezbijka») koja je u svojim pjesmama otvoreno izražavala ljubav i privlačnost prema ženama zbog čega je mnogo stoljeća kasnije bila u nemilosti crkve što je i razlog zbog čega najveći dio njezinog rada nije preživio, dijelom zbog toga što nije kopiran, dijelom što je namjenski uništavan. Takvih primjera ima bezbroj.
Linkovi:
http://www.gayheroes.com/robin.htm
http://www.boldoutlaw.com/robint/rhgend.html
http://www.bbc.co.uk/nottingham/content/articles/2009/07/13/gay_robin_hood_feature.shtml
2 komentara:
Da su nas takvim stvarima poučavali na satima povijesti, vjerojatno bih pažljivije pratio gradivo.
:-D
Za jako puno tako nekih likova iz ''povijesti'' koji su kao robin hood bili, se sumnja da su bili gay i da se sa vremenom dosta toga izmijenilo iz originalnih priča.
Objavi komentar