Prstovanje

Ljudi moji ne bih htio da se ovaj blog pretvori u pornić i dugo sam razmišljao da li da ovo napišem ili ne, ali kako ovo nije blog za malu djecu i kako je sex normalni dio života (skoro) svakog odraslog čovjeka, pa i pedera, te kako bih htio ne imati dlake na jeziku (osim kada prelazim jezikom po dlakavom muškom tijelu - moga partnera, koga drugoga, ja ne šaram), dakle uzevši sve to u obzir odlučio sam ovo ipak podijeliti sa mojim mnogobrojnim čitateljstvom. Dakle riječ je o žestokom gay sexu, pa tko voli neka nastavi čitati.
Osim toga izabrao sam i zadnji dan u mjesecu kako bi post što prije otišao u arhivu. Samo da još nabacam nekoliko postova, pa da se ova perverzija makne i s naslovnice. A što ću, rekao sam već da sam prema van prava konzerva.
Odmah da se ogradim, ovdje nije riječ o pornografiji. Ovo je skoro pa edukativan post. Ako ništa drugo onda istinit. Krtka crtica iz mog pederskog života. A i ova slika iznad ne bi se mogla okarakterizirati kao pornografija, već se tu nalazi isključivo u svrhu ilustracije. Tu se ništa ne vidi, samo dio ruke i dio muškog dupeta. Ako može RTL subotom navečer prikazivati kvazi erotske filmove s kokama koje se vrte u bezbroj poza, onda mogu i ja malo zastraniti. Uostalom pretvarajte se da su kasni sati i da su mala djeca na spavanju...

Dakle, neki dan (znači nisam baš tako jako dugo razmišljao da li da ovo napišem ili ne) imao sam svoje prvo pravo prstenovanje ili bih to bolje nazvao prstofukom. Netko će reći, čovjek ima 30 i kusur godina, a tek je sada to isprobao. Što ću, konzervativnih sam nazora. I prije smo se moj partner i ja igrali i gurali prste svugdje, ali baš fuk s prstom do orgazma još nisam doživio. Odmah vam mogu reći da je bilo fenomenalno. Nije to bio uvod u analni sex, zapravo obratno. Kako smo mi već dugo u vezi i sex nam je prilično predvidiv. Tu i tamo nešto iskrsne što dodatno rasplamsa strast. Tako je bilo i ovaj put.
Nakon klasičnog uvoda, petinga, ljubljenja, pušenja došao je i red na fuk. Nekoliko poza se promijenilo dok nisam završio na koljenima, doggy style. I tako ja na koljenima, on gura, ja lagano drkica. Odjednom on izvuče svoju stvar i osjetim počne nešto prčkat s prstima. Prvo jedan prst, odmah i drugi, pa lagano kruži, istražuje, širi, skuplja, unutra-van, unutra-van, pa sve brže... Pimpek mi je otvrdnio do boli. Glava zabijena u jastuk, jednom rukom se samozadovoljavam, drugom pridržavam, a on luđački ubrzava ritam prstofuka. Svršio sam s teškim uzdahom. Davno nisam imao tako jak orgazam. Još sam pola sata ostao ležati prije nego sam se uspio ustati i skupiti plahtu i baciti je u prljavi veš. A šupak sam još sutra osjećao kako pulsira (što i nije tako loše). E sada, da li je on pronašao moju G-točku, dobro izmasirao prostatu ili nešto treće - nemam pojma. Znam samo da ćemo to opet ponoviti.
Uglavnom, bili vi pasivni ili aktivni u seksu, ovo morate probati (pa i ako ste hetero frajer, zamolite partnericu da vam ovo priušti - ne bojte se, nećete postati peder). Ali nemojte na silu, tek kada budete stvarno spremni. Prst je tanak i neće vas boliti, pa čak ni ako uđu dva, a pružiti će vam veliko zadovoljstvo. I obavezno upotrijebite gel za analnu primjenu.
Uživajte.

Klikni za ostatak posta...

Planina Brokeback

Zahvaljujući Novoj TV, moj partner i ja više nismo jedini pederi koji nisu vidjeli film Planina Brokeback (Brockeback Mountain). Istina, odabrali su termin kao da se radi o hard core porniću. Nema veze što se radi o filmu koji je dobio hrpu nagrada, od nekoliko Oscara, Venecijanskig lava, Zlatnog globusa, da spomenem najvažnije, o filmu protiv kojeg se čak ni Katolička crkva nije bunila previše (ljubav ipak pobjeđuje sve?), ali izgleda da su Hrvati posebna vrsta na koju ljubav dva muškarca može pogubno djelovati... Ali dobro...

Ne znam što bih pametno napisao, film me oborio s nogu. Evo i dva dana poslje još uvijek razmišljam o njemu. Film je baš po mom ukusu, lagano melankoličan, spor, jednostavan... možda sam i ja takav ispod kože. Dobro, nikako se ne može reći da je film jednostavan. Mislio sam više na to da nema sto lica, zamršenu radnju kod koje ti treba notes da zapisuješ tko je tko... Moram spomenuti i fotografiju u filmu. Jednostavno me ostavila bez daha. Scene planina i prirode, i njihove povezanosti s radnjom, su neponovljive.

Da sada ne prepričavam sadržaj, jer ste vjerojatno svi film ionako već vidjeli, samo ukratko, film prati ljubavnu priča između dva muškarca, cowboya tijekom nekih 20-tak godina, smještenu od 60-tih do 80-tih godina prošlog stoljeća.

To mi je prvi put da sam na filmu vidio pravu, realnu ljubavnu priču između dva tough muškarca u kojoj likovi nisu karikirani kako to često biva s pederima u filmovima. Dobro ima nas svakakvih, ne poričem to. Priča je, naravno, tužna, kao što je i život velikog broja pedera zapravo tužan. On ostaje na kraju filma sasvim sam u svojoj kamp prikolici, bez kinte u džepu, ali sa sjećanjima koje mu nitko ne može oduzeti i saznanjem da je bio istinski voljeni da je on istinski volio. Na kraju krajeva, na neki način je i sam to izabarao, jer nije imao dovoljno hrabrosti.
Čak mi se čini da je to zapravo jedna obična ljubavna priča u kojoj su, eto, u glavnim ulogama dva muškarca. Isto tako to su mogli biti muškarac i žena, jer u ovom filmu zapravo se radi o odnosu dva ljudska bića. Jednostavno, lijepo, složeno.

Kroz svu kompleksnost odnosa ta dva muškarca, zapravo se ocrtava odnos društva prema homoseksualcima i prepreke koje susreću u životu. Oni su neshvaćeni, protjeravani, osuđeni na vječno skrivanje, čak i brutalno ubijani, a da su zapravo cijelo to vrijeme isti kao i “normalni” ljudi, željni ljubavi i mira. Društvo im ne dozvoljava da imaju normalan odnos, nego ih tjera na skrivanje i riskantno ponašanje. Ono (društvo) ih tjera da se uklope u neke kalupe (brak) kako bi bili kao i svi ostali i kako bi imali privid normalnog života, a usput unište živote, na prvom mjestu, tih žena koje lažu cijeli život, a zatim i svoje djece. I tko je sada tu kriv? Ti muškarci koji pokušavaju biti “normalni” ili društvo koje ih na to prisiljava? Ne znam... I kada kažem društvo, ne mislim na samo neku opću stvar, mislim na najužu okolinu. Svi vi pederi koji ovo čitate, koliko su vas roditelji, braća i sestre, rodbina, prijatelji, kolege s posla davili s pitanjima “pa kada ćeš se ti ženiti?”, “pa jel imaš curu?” i slično? Koliko vas je među vama, kojima se uopće može dignuti na ženu, popustilo i oženilo ste? Koliko ste zaista sretni? Kako se osjećate kada se sastajete s frajerima po kojekakvim mjestima i onda se vraćate ženama ili curama u topli krevet? Što će biti kada se sazna?... Ne osuđujem vas ja, daleko od toga, možda bih i ja isto tako postupio samo da mi se može dignuti na ženu, ali ne ide, pa ne ide... Možda se i ne fukate s frajerima sa strane, ali ste u sebi duboko, duboko nesretni jer ste svjesni da niste to za što se prodajete i da vam nedostaje jedan bitan dio vas kako bi ste postali cijeli. Možda je to tako i u redu. Možda je to vaš križ kojeg morate nositi. Svatko ima neki križ.

I sada tko su uopće ta dva cowboya u filmu? Jesu li gay ili biseksualci? Rekao bih da su ipak gay, jer se emotivno više vežu uz muškarce, tj. jedan uz drugoga, a ne uz svoje žene. Emotivna veza je zapravo preslaba riječ za ono što se razvilo među njima. To je prava, iskrena, duboka, jedina, ona prava ... ljubav. S tužnim, ali beskrajno romantičnim završetkom. Evo sav sam se raspekmezio, iako film nije klasičan romantičarski gdje su vam potrebne maramice za suze. Čak mi se čini, makar kako to glupo zvučalo, da je to onako baš pravi muški film, ali bez (puno) pucnjave, jurnjave automobilima i hrpe mrtvih.

Što god da napišem, ne znam da li može dočarati kako sam doživio ovaj film. Ne sjećam se da sam ikada išta slično osjećao nakon što sam odgledao neki film. Iako mi je život sasvim drugačiji od likova u filmu, u potpunosti sam se mogao s njima identificirati.

Kada zapravo bolje promislim, film možda nije sazlužio svu tu halabuku i hvalospjeve koji su ga pratili, možda ni sve nagrade koje je dobio. Vjerojatno je tema filma učinila svoje, kao svi su htjeli biti politički korektni i civilizirani. Ali za mene je ovaj film istinsko remek djelo. Nije bitno da li on to uistinu je ili nije, bitno je što on meni znači. A znači mi puno.

I još samo za kraj, jeste li primjetili da njih dvojca u cijelom filmu niti jednom ne kažu “volim te”?. Neke stvari su možda suvišne za izgovoriti.

Linkovi:
http://en.wikipedia.org/wiki/Brokeback_Mountain – sve o filmu uključujući i spoiler
http://www.brokebackmountainmovie.com – posebno su mi zanimljivi komentari i priče ljudi koji su se na neki način prepoznali u filmu (pod “Share your story”).

Klikni za ostatak posta...

Muškarci na koje se palim: Dieux du Stade

Dieux du Stade (u prijevodu "Bogovi stadiona") je naziv vrlo popularne serije kalendara koja se počela objavljivati tijekom 2000-tih godina, a sve u dobrotvorne svrhe. Kalendari prikazuju gole i polugole igrače Stade Français, francuskog nacionalnog rugby tima. Zadnjih godina uključeni su i ragbijaši iz drugih nacionalnih saveza i iz drugih sportova. Vrlo (homo) erotizirane poze i visoka kvaliteta fotografija učinili su da ovi kalendari postanu vrlo traženi među ženama i ponaprije homoseksualnim muškarcima diljem svijeta.
Prvi kalendar objavljen je 2001. Godine, a 2004. Počeli su objavljivati i “making of” ili “kako je nastao” DVD. DVD je skoro pa meki pornić u kojemu se goli sportaši namještaju u raznoraznim pozama za vrijeme fotografiranja.

I dok je 2006. Godine DVD bio vrlo čedan, skoro pa da se nije mogao vidjeti niti jedan kurac, ove 2007. godine producenti su prihvatili kritike brojnih fanova, te sada ima kuraca k’o u priči.
Iskreno, meni je cijela ta stvar vrlo napaljujuća. Prije jedno dvije godine, drkajući po daljinskom u gluho doba noći, naišao sam na FTV-u (Fashion TV, ne napadajte me odmah, ne gledam to, slučajno sam naletio) na kratak isječak iz jednog od prošlih DVD-ova. A što da vam lažem, kurac mi se digao kao ni na jedan gay pornić. Sva sreća da sam to uspio snimiti na video, pa sam imao priliku kasnije detaljno razmotriti sve detalje.

Pokušao sam vam pronaći linkove na DVD iz 2007. godine, ali kako ja imam staru kantu od kompjutera, niti jedan od clipova na doljnjim linkovima ne mogu vidjeti. Nadam se da ćete vi biti bolje sreće. Apdejtirao sam RealPlayer, QuickTime, ali ništa. Stalno mi javlja pogrešku “Cannot play back the video stream: no suitable decompressor could be found.” Ako netko zna kako da to riješim, pliz pomagajte!
Link na kojemu možete skinuti klipove je tu:
http://rapidshare.com/users/D9SV0Z

Postoji još jedan link na kojemu se nalazi 5 fileova, koje trebate skinuti svih pet, ne mijenjati im ime i onda ih povezati zajedno, npr. programom HJ-Split (freeware – link http://www.freebyte.com/hjsplit). Nažalost ni tu nisam bio bolje sreće. Prikazuje mi samo audio s bijelim ekranom. Opet, možda vi budete bolje sreće. Link za download fileova:
http://www.rapidshare.com/users/NSS08W
Kada se fileovi spoje, film traje sat i pol. E da mi je to vidjeti.

Još prije, dok nisam niti sanjao da ću pisati blog, dakle nisam mislio na vas, uspio sam skinuti jedan klip, koji za divno čudo radi. To je klip s Seanom Lamontom, reprezentativcem Škotske u ragbiju. A što da vam kažem, Sean je hot, klip je hot, a par slika možete vidjeti ispod. Nažalost, više ne znam link s kojeg sam ga skinuo.



Evo, nadam se da ćete vi biti bolje sreće s klipovima, i javite kakvi su.
Uputa za download: nakon što kliknete na neki od linkova otvorite će se web stranica na kojoj trebate kliknuti na "Free", zatim na idućoj stranici čekajte da se odvrti do nule Download ticket i nakon toga možete downloadati film. “Neplaćajući” korisnici imaju ograničenje u broju filmova koje mogu skiniti u određenom vremenu.

U međuvremenu evo nekoliko slikica s kalendara i DVD-a.

Klikni za ostatak posta...

Hrvatske (gay) nudističke plaže

Taj sažetak nije dostupan. Kliknite ovdje da biste vidjeli post.

Klikni za ostatak posta...

Terme Tuhelj: Svijet sauna

Ako ste nekada davno bili u Termama Tuhelj, znajte da to više nisu iste terme. Prije godinu-dvije kupili su ih Slovenci i napravili od njih vjerojatno jedine poštene hrvatske terme. Možda griješim, ali ako netko zna za još koje terme gdje sve ne smrdi po socijalizmu neka stavi u komentar. Žalosno je da mi nismo u stanju to sami napraviti, nego nam trebaju doći slovenci pokazati kako se to radi.

Terme Tuhelj nalaze se na oko 40-tak minuta vožnje od Zagreba prema Krapini. S autoceste silazite na izlazu Zabok i pratite znakove prema Zaboku, a dalje prema Kumrovcu. Cijelo vrijeme imate znakove za Terme Tuhelj tako da nema bojazni da ćete zalutati.
Mala digresija. Kada ste već tamo svakako otiđite do Kumrovca koji je pravo malo etno selo, lijepo sređeno, svaka kuća je muzej ili izložbeni prostor. Možete puno toga naučiti kako su nekada živjeli “naši stari”, a i obnoviti svoje znanje o Titu.

Terme Tuhelj imaju vjerojatno najveći kompleks sauna u Hrvatskoj, kojeg su nazvali “Svijet sauna”. Pred ulazom u zgradu je veliko parkiralište, a sam ulaz u saune je na istom mjestu kao i za bazene.
Cijena ulaznice za tri sata sauna je 80-tak kuna, ovisno dolazite li radnim danom ili vikendom. Ukoliko ostanete duže od tri sata, na izlazu ćete morati nadoplatiti. Platite ulaznicu, dobijete narukvicu s čipom koja vam služi za otvaranje rampe na ulazu u saune, kao i za zaključavanje garderobnog ormarića.
Garderobe imaju kabine u kojima se možete presvući. Stvari ostavite u garderobnom ormariću i spremni ste za saune. Ako ste ponijeli svoj ručnik, ne morate sa sobom ponijeti ni kupaće gaće. Omotate ručnik oko bokova i off you go. Možete si ponijeti nešto za čitanje, snack ili piće, iako se unutra nalazi bar koji, mislim, nema alkoholnih pića jer ona ionako niti ne spadaju u saunu.

Na samom ulazu u saune nalazi se predprostor s policama na koje možete ostaviti neke dodatne stvari koje unosite sa sobom, ručnik, ogrtač, kupaće gaće, štogod. Tu su i tuševi sa zatvorenim kabinama ako preferirate privatnost, sušila za kosu, kao i WC.

Iza predprostora počinje kompleks sauni koji se sastoji od sedam sauna i raznih pratećih prostora. Cijeli prostor je pomalo zbunjujući jer se sastoji od niza hodnika i slijepih hodnika. Slično je i u saunama u Termama Olimija u Sloveniji. Vlasnik je isti, pa to objašnjava stvar.
Na šanku bara možete zatražiti veliki ručnik koji se dodatno ne neplaćuje.


Bar

Od sauna tu su laconium (niža temperatura, dobro kao priprema za početak saunanja ili za odmor između dvije saune), bio sauna (niža temperatura, ljekovito bilje), ekstremna sauna (finska sauna, temperatura do 100°C), programska sauna (finska sauna, temperatura do 90°C, programi vrtloženja zraka), parna sauna (turska kupelj, temperatura do 60°C, vlažnost 100%), solna sauna (parna kupelj, temperatura do 55°C, vlažnost do 80%) i blatna sauna (parna kupelj, tretmani blatom, temperatura do 55°C, vlažnost do 100%).


Laconium

Da se puno ne ponavljam, općenito o saunanju, postupcima i sl. pročitatjte u mojim prethodnim postovima. Ovdje ću nešto reći o onome o čemu do sada nisam pisao.

Programska sauna je velika klasična finska sauna u kojoj se svakodnevno više puta na dan vrši program vrtloženja zraka. U koje točno vrijeme možete pogledati na obavijesti koja se nalazi na zidu uz bar, ali otprilike svaka tri sata. Može vam se dogoditi da ako platite ulaznicu za tri sata jednostavno nemate vremena posjetiti program vrtloženja zraka ako će se on odvijati pred kraj vašeg odlaska, jer morate svakako uračunati i barem 30min odmora nakon saune.
Između tih programa, programska sauna služi kao obična finska sauna.


Nemojte da vas slika zbuni. U programskoj sauni svi su potpuno goli (osim sauna-majstora). Tek vrlo rijetki ostanu omotani u ručnik.

Vrtloženje zraka vrši sauna-majstor. On će nekoliko minuta prije početka programa otvoriti vrata saune što je znak da uskoro kreće program. Tada uđete u saunu, smjestite se (ručnik ispod cijelog tijela, pa i ispod nogu), ako je gužva sjednite, a ako nije možete i leći. Ako ne podnosite veliku vrućinu, ili niste bili nikada u sauni pa ne znate kako ćete reagirati, najbolje se smjestite na srednju klupu ili čak i na najnižu. Na najvišoj klupi vrućina je izuzetno jaka.
Prije početka programa sauna-majstor zatvara vrata i nakon toga ulazak više nije moguć. Održati će mali govor u kojemu će objasniti što će se raditi i stvar počinje. Program traje oko 12 minuta. Sauna-majstor ručnikom vrši vrtloženje zraka po cijeloj sauni, uz često dolijevanje aromatizirane vode na vruće kamenje. Vrtloženje tj. strujanje zraka, kao i dolijevanje vode, uvelike povećava učinke saunanja i sam osjećaj vrućine. Vrućina zna biti tako jaka da vam bude otežano disanje, pa čak i gledanje. Ako vam postane neizdrživo vruće, možete izaći prije završetka programa. Pred kraj sauna-majstor svima u sauni podijeli kockice leda s kojima se možete rashladiti, a nakon toga slijedi završno i "najžešće" vrtloženje.
Nakon završetka programa ide se pod tuš, pa u hladan bazen koji se nalazi odmah uz programsku saunu.
Kako je tijekom programa povećano znojenje, većina ljudi se kasnije smjesti u bar i naruči osvježavajuće piće.
Za mene su programska sauna i samo vrtloženje zaraka, najdraži u cijelom ritualu saunanja. Nakon vrtloženja osjećam se nevjerojatno relaksirano i pročišćeno. Možda će na neke djelovati umarajuće i iscrpljujuće, ali to sve ovisi o osobnim sklonostima.

Parna sauna u Tuhelju je odlična. Nije toliko velika, ali ipak je dovoljno prostrana i ugodna. Da podsjetim, u parnu saunu se ulazi potpuno gol, bez ručnika i natikača, prije sjedanja na klupu operete s priručnim crijevom svoje mjesto (nikad ne znate tko je tamo sjedio prije vas), a trebali bi ste svoje mjesto oprati i nakon što odete.


Parna sauna. Opet slika ne pokazuje pravo stanje, jer se u parnu saunu ulazi potpuno gol bez ručnika.

Solna sauna je vrsta parne saune, ali s nešto nižom vlažnosti i temperaturom zraka. Opet ulazite potpuno goli, bez ručnika, sjednete na nekoliko trenutaka dok se ne počnete znojiti i zatim utrljate po cijelom tijelu sol koja se nalazi u posudi u sredini saune. Ostanete kojih 15-tak minuta uz povremeno utrljivanje i razmazivanje soli. Odmah uz solnu saunu se nalaze tuševi gdje možete isprati sol s tijela. Solna sauna otvara pore i čisti kožu, ali ima i odlično djelovanje na dišni i lokomotorni sustav.


Solna sauna

Blatna sauna je također vrsta parne saune. Tretmani blatom se vrše u određeno vrijeme. Potrebno je zabilježiti se na baru, jer je broj mjesta ograničen. Na početku sauna-majstor podijeli svakom posjetitelju posudicu s ljekovitim blatom i objasni o čemu se radi. Svatko ima točno svoje mjesto za sjedenje. Blato nanesete i razmažete po cijeom tijelu i po licu. Tijekom boravka u blatnoj sauni vlažnost se postupno povećava, a na kraju se automatski uključe tuševi u samoj sauni kako bi ste mogli oprati blato sa sebe. Potrebno se je dodatno oprati i pod tuševima izvan same blatne saune.
Naravno da se i u ovu saunu ulazi potpuno gol.
Blatna sauna pozitivno utječe na kožu, cirkulaciju i izlučivanje štetnih tvari iz organizma.


Blatna sauna

Od ostalih sadržaja u Svijetu sauni u Tuhelju tu su Kneipp staza, jacuzzi, sobe za odmor (imaju i ležaljke - ljuljačke), soba s grijenim vodenim krevetima, ledena jama, hladni bazen, grijane klupe i bar. Mislim da nisam ništa zaboravio.

Kneipp staza su dva plitka bazena s toplom i hladnom vodom. Šetate se u krug prvo kroz jedan, pa kroz drugi bazenčić itd. i tako potičete cirkulaciju u nogama.


Kneipp staza. Na fotografiji iza se nalaze programska sauna i hladni bazen.


Jacuzzi

U jazuzzi stane 5-6 osoba. Ukoliko nekoga već ima u jacuzziju, a ima još mjesta, slobodno možete ući i vi. Ulazi se potpuno gol.
Općenito pravilo u saunama je da vam kupaće gaće nisu potrebne niti u jednom trenutku. Izvan sauna, tuševa, bazena i jacuzzija, većina ljudi imaju omotan ručnik oko struka. Neki (rjeđe) ostanu goli cijelo vrijeme, pa i na ležaljkama za odmor.
Samo rijetki (obično tu i tamo koja žena) i u saunama ostave omotan ručnik oko tijela.

Saune u Tuhelju imaju i prostoriju za odmor s grijanim vodenim krevetima. Moram priznati da mi je tamo ugodan boravak. U dugačkoj prostoriji nalazi se jedno 7-8 kreveta, svira ugodna opuštajuća glazba, ugodni mirisi, sve u svemu vrlo relaksirajuće i izvrsno za odmor između dvije saune. Opet, neki legnu na krevet umotani u ručnik, a neki (uglavnom muški) se se slobodno ispruže potpuno goli, naravno s ručnikom ispod sebe.


Obična prostorija za odmor (ne ona s vodenim krevetima). Opuštajuća glazba, mirisi, mir...

Osim tuševa, za rashlađivanje služe hladni bazen i ledena jama. Osobno odlazim u hladni bazen nakon svakog izlaska iz saune (prethodno se otuširam, naravno). Ledenu jamu nisam nikada probao. To je neka mala niša u koju valjda sjedneš i hladiš se kockicama leda.


Hladni bazen


Moji utisici iz sauna u Tuhelju su vrlo pozitivni, Sve je vrlo čisto, uredno, ugodno, osoblje je ljubazno, saune su velike, moderne i to su razlozi zbog kojih se tamo vraćam.
Jedno vrijeme je problem bio što na tuševima nije bilo tople vode (meni to osobno nije puno smetalo). Zadnjih nekoliko puta kada sam tamo bio tople vode je bilo.
Također nigdje unutar sauni nema sata, pa ne znate koliko vam je vremena ostalo. Nisam siguran, ali čini mi se da se kod bara nalazi neki aparatić gdje možete prisloniti svoju narukvicu i očitati koliko vam je vremena ostalo. Morati ću to provjeriti. Uglavnom u sauni ne nosim narukvicu na ruci, tako da uvijek zaboravim provjeriti čemu taj aparatić zapravo služi.
Osobno nisam niti oduševljen tim silnim hodnicima gdje moraš razmišljati gdje si i kako da dođeš tamo gdje si naumio. Preferiram veliki otvoreni prostor kao što ga imaju saune u Termama Čatež.

No ukupno gledajući, Tuhelj ima izvrsne saune i svakako ih preporučam.

Mnogi se pitaju kakvi ljudi dolaze u saunu? Dolaze svakakvi ljudi, svih godišta, parovi, unisex parovi (ne znam da li su gay ili str8, no na nekima je to ipak očito), samci i samkinje, mješana društva, unisex društva, zgodni, oni ne tako zgodni...
U Tuhelju do sada nisam doživio nikakve neprimjerene situacije. Iako vjerujem da je nekima prvenstveni motiv za odlazak u saunu golotinja i voajerizam, siguran sam da su za većinu na prvom mjestu blagodati koje saune pružaju za duh i tijelo.

Link: http://www.terme-tuhelj.hr

Klikni za ostatak posta...

Euroskeptik

Ne znam je li se i vama čini da nas jebe ko stigne? Te Slovenci, te Talijani, te Bosanci (most za Pelješac), a one s istoka da i ne spominjem. Zapravo nekako smo si u zadnje vrijeme kao dobri sa Srbima i Crnogorcima, što me posebno brine, jer kako kažu stari ljudi: s kim si, takav si.
Talijanski predsjednik nazove Hrvate "krvožednim slavenima", Mesić nešto odgovori i onda Europska komisija ocjeni Mesićevu izjavu neprimjernom, a na onu talijanskog mu kolege se niti ne osvrne? Pa gdje je tu pravda? Zar je to unija u kakvu se želimo priključiti?
I još kao Talijani i Slovenci nas stalno ucjenjuju njihovom podrškom pristupanju Europskoj uniji. To je kao ono ultimativna prijetnja nakon koje bi nama trebala početi klecati koljena ili bi se bar trebali usrati u gaće. Zar je to dobrosusjedsko i dobronamjerno ponašanje? Ma jebala ih ta Unija i jebala ih njihova podrška.
Već duže vremena polako se pretvaram u pravog euro skeptika. Pitam se da li nam to stvarno treba? Razmišljam da bi trebali jako dobro iskoristiti te raznorazne predpristupne fondove, izmusti love koliko je to god moguće, "dopustiti" da nam unaprijede i usklade s europskim pravosuđe, zakonodavstvo, obrazovanje, ekonomiju i općenito način na koji država funkcionira, da nam "pomognu" riješiti se korupcije, nedemokracije (jer je ipak očto da to sami ne možemo napraviti), i onda kada napokon postanemo sređna država da ih onaki finski odjebemo, recimo na referendumu kao Norvežani ili Švicarci, i odlučimo da si gurnu tu uniju u šupak. OK, to bi im se možda i svidjelo, barem meni bi. Neka si je onda gurnu negdje drugdje.
Ne znam koliko je to realno, ali lijepo je maštati... Ne mislim na guranje unije u šupak... Ma znate na što mislim.
Alo, ako ima koji HSP-ovac koji ovo čita, može li me obavijestiti kako da se učlanim u tu stranku? Čini mi se da imamo slična stajališta po nekim pitanjima.

U svemu tome muči me samo da li smo mi u stanju biti sami i sami si srediti i organizirati državu u kojoj živimo? Mislim da je Krleža rekao da su Hrvati dobre sluge, a loši gospodari. Možda nama netko zaista stalno treba govoriti što da radimo.
Tu je onda i pitanje nas pedera. Hoće li nam se ikada poboljšati položaj u društvu, osim ako netko izvana ne prisili naše političare da učine nešto po tom pitanju? I općenito tu je i percepcija o pederima cijelog našeg društva koja se može promijeniti samo ako ljudi na odgovornim mjestima počnu shvaćati da su neke stvari loše. Mislim na ljude u medijima, institucijama, općenito u javnom životu. A to se može promijeniti samo s podizanjem razine opće demokracije i tolerancije u društvu, na što nas očito netko treba prisiliti da to zaista i napravimo. Jer dok se to ne dogodi, događati će se i dalje da na televiziji prolaze nekažnjeno i neprimjećeno titlovi u filmovima gdje prevode "gay" s "peder" ili "damn mother fucker" s "prokleti pederčina". To je samo jedan mali primjer, ali takvih ima jako puno...

A možda smo mi Hrvati zapravo totalno u krivu. Možda smo mi previše zadojeni vijestima koje nam serviraju hrvatski mediji. Možda su zaista Slovenci u pravu oko Savudrijske vale i Ljubljanske banke, možda su Talijani zaista u pravu oko ekološkog pojasa i načina
na koji se trebaju razriješiti stari računi iz prošlosti, možda smo mi zaista egocentrici, rasisiti i ksenofobi, možda mi zaista jesmo jedna obična bagra krvožednih Slavena i primitivaca koja nema pojma o ničemu, a najmanje o demokraciji?

Klikni za ostatak posta...

Jesu li gay muškarci opterećeni svojim izgledom?

Iskreno, opterećen sam svojim izgledom. Smatram da mi tijelo ni izdaleka nije onakvo kakvo bi trebalo biti, odn. onako kako bih htio da bude. Evo i na blogu seruckam i jaučem kako idem i ne idem u teretanu (btw. opet sam krenuo). Čak mi moj partner stalno govori da sam lud što idem u teretanu, da sam ja njemu dobar ovakav kakav sam, ali ja opet nisam zadovoljan. Zašto? Nemam ni najmanju namjeru loviti okolo frajere, ja sam monogamni tip. Da bih se sebi svidio? Da bih se drugima svidio?
Muškarci su općenito manje opterećeni svojim izgledom nego žene. Pa pogledajte ih samo, žderu ko stoka, ne peru se, hodaju zgužvani, debljaju se. Ali čini se da se to u zadnje vrijeme mijenja. Nisu više samo gay muškarci ti koji brinu o svom izgledu i koji vise u teretanama. Valjda su se srejteri zabrinuli kada su žene sve češće počele govoriti da su svi zgodni frajeri pederi.
No kad malo bolje razmislim, gay-evi su zaista opterećeni svojim izgledom. Ali opet rekao bih da je to i prirodno jer su muškarci (a gay muškarci su ipak na kraju krajeva ipak muškarci) više orijentirani na izgled nego su to žene. Pa kada onda spojimo dva muškarca koji se međusobno nastoje impresionirati i svidjeti jedan drugom, izgled postaje itekako važan.
Plus tu si i neizostavni mediji koji muškarcima, kao i ženama, nameću određenu sliku kako bi lijepo tijelo trebalo izgledati. Koliko samo filmova, TV i tiskanih reklama prikazuje idelanog muškarca kao mišićavog, “bezmasnog”, izdefiniranog, u savršenoj formi. Dovoljno je da pogledate naslovnicu bilo kojeg “Men’s Health” časopisa koji je namijenjen, kao ono moš mislit, običnim str8 muškarcima, pa će vam odmah biti jasno. Da o gay porno industriji i ne govorim. Sve sam apolon do apolona.
Kao rezultat toga (gay?) muškarci su počeli ići u kozmetičke salone, na policama vašeg lokalnog dućana s kruhom i mlijekom pojavile su se kojekakve kreme za muškarce, a teretane su pune (gay?) muškaraca koji se ogledaju u zrcalima s nadom da se zadnji trening ili proteinski shake ipak isplatio.
Čitao sam da se i izrazito povećao broj muškaraca, posebno homoseksualaca, koji imaju poremećaje u prehrani. Ako se ne varam, svaki treći homoseksualac ima problema s poremećajem u prehrani. Tu je i nova bolest “mišićna dismorfija”, ili tako nešto, koja se manifestira u preokupaciji i s najmanjom nesavršenosti u izgledu, upotrebom steroida, pretjeranom bildanju i sl.
I kada sam si sve to tako lijepo objasnio što da radim? Da odustanem od teretane i promjena u načinu prehrane?
Mislim da ipak ne. Jesam opterećen sam, i činjenica da pišem ovaj post to dokazuje, ali ipak to još nije poprimilo patološke osobine. Promjenama u prehrani i vježbanjem poboljšavamo općenito zdravstveno stanje. OK, ne pada mi na pamet odreći se slatkog i masnog, ali treba u svemu imati mjeru. U tome je ključ.

Na tu temu našao sam na webu četiri kratka klipića s neke britanske televizije u kojem različite grupe muškaraca (obični trbušari domesticus, gayevi, porno glumci, nogometaši, plivači, manekeni...) razgovaraju o vlastitim stavovima prema svom tijelu. A najbolje od svega je da su cijelo vrijeme goli u sauni.



Linkovi su vam tu:
http://rapidshare.com/files/2876932/secretbody.wmv
http://rapidshare.com/files/2877740/secretbody2.wmv
http://rapidshare.com/files/8494852/secretbody3.wmv
http://rapidshare.com/files/2878639/secret4.wmv
Pa ko voli nek izvoli.
Uputa za download: nakon što kliknete na neki od linkova otvorite će se web stranica na kojoj trebate kliknuti na "Free", zatim na idućoj stranici čekajte da se odvrti do nule Download ticket i nakon toga možete downloadati film. “Neplaćajući” korisnici imaju ograničenje u broju filmova koje mogu skiniti u određenom vremenu.

Uf, dobro se napatih da napišem ovaj poast, a sve kako bih imao opravdanje da stavim likove na ove filmiće. A i nije da su nešto posebno...

Klikni za ostatak posta...