Dizajn vs. funkcionalnost

Nisam zadovoljan s našim stanom. Zapravo stan je, tehnički gledano, moj, ali nakon deset godina zajedničkog života moje-tvoje malo gubi smisao. Evo još jedne nepravde. Da se meni smisli, mogu ga sutra izbaciti na ulicu i nikome ništa. Godine zajedničkog života ne bi ništa značile.

Kada kažem da nisam zadovoljan, prvenstveno mislim na uređenje. Stan kao takav mi je OK. Dobra lokacija, dobar raspored, prilično kvalitetna izgradnja, OK susjedi (svatko gleda svoja posla što mi je najbitnije). Ono što mi nedostaje je onaj neki osjećaj topline, osjećaj da tu netko zaista i živi.

Gotovo sav namještaj je kupljen na brzinu, s misli da je to samo privremeno, dok se ne kupi nešto bolje. I to je najveća greška. Obično se dogodi da to privremeno potraje desetljećima.

Često razmišljam da kupimo nešto novo, ali nikada to ne činimo. Lijenost, nedostatak novaca, glavni su razlozi. Treba uložiti malo truda u sve to. Potrebno je prevaliti kilometre od salona do salona, od buvljaka do bovljaka, a to mi se jednostavno ne da. I da bih nešto kupio, to mi se mora baš svidjeti, a ne da bude “ajde, kada nema ništa bolje”.

Uz sve to, iskreno nemam baš ni viziju što bih zapravo htio. Moj dragi ima neku viziju, samo što to na žalost nije i moja vizija. Na sreću on ne forsira svoje želje jer je uvijek tu ona nikada izgovorena rečenica “Ipak je to tvoj stan, tvoja je zadnja”.

Ponekad je dovoljan i jedan mali komad namještaja ili neki detalj da promijeni cijelu atmosferu u prostoriji. Meni se zapravo čini da ja za to jednostavno nemam smisla.

Ali naletio sam na jednom blogu na savršeni komad namještaja kojeg bih i sam, ne trepnuvši, odmah kupio i za kojeg sam siguran da bi se idealno uklopio u našu dnevnu sobu. Što kažete, nije li ovo savršeni stolić za dnevnu sobu?



Pogledajte samo taj sklad linija, to savršenstvo oblika. No priznajem, ima i nedostataka. Možda je dizajner malo pretjerao u svojoj želji za savršenstvom linija nauštrb funkcionalnosti. Evo recimo, bio bi malo problem odložiti na stolić vruću šalicu s kavom ili čajem.

Ali s druge strane stolić ima i puno prednosti. Recimo zamislite da prolijete malo pića iz čaše pa da to onda morate polizati sa stola? Ili vidim jedno savršeno mjesto za utaknuti novine kako bi mi uvijek bile nadohvat ruke. A da ne govorim o tome da bi brisanje prašine postalo pravo zadovoljstvo.

Stolić je zapravo multifunkcionalan. Može poslužiti i kao neki moderan ležaj, sofa, otoman, kanape... Ne kanape. Oni imaju tvrde, neudobne naslonjače za ruke. Ovo je definitivno više u stilu otomana ili sofe. Meko, zaobljeno, jednostavno savršeno udobno.

Unatoč minornim nedostacim, rekao bih da se ovdje ipak radi o jednostavno besprijekornom komadu namještaja koji bi oplemenio svačiju dnevnu sobu. Pitanje je samo koliko ste spremni zažmiriti na jedno oko kada je u pitanju funkcionalnost. U ovom slučaju bio bih itekako spreman, samo je problem u tome što bi meni oči bile stalno širom otvorene.