Ljeto možda još nije kalendarski završilo, pa čak ni po klimatološkom kalendaru (što kažu da je kraj 8. mjeseca), ali u Zagrebu je ljetu kraj. Najbolje se to vidi po prometu.
Danas sam se malo preračunao pri odlasku na posao. Krenuo sam kao da je grad još uvijek prazan, kao da nema čekanja na semaforima. I naravno, zakasnio. Nije bad, nisam bio jedini. Pola ureda napravilo je istu pogrešku.
Već se prošli tjedan osjetilo povećanje prometa, ali to još uvijek nije bilo niti blizu uobičajenim gužvama. Još da idući tjedan počnu škole i onda je stvarno zagrebačkom ljetu definitivno kraj.
Volim ljetno izdanje Zagreba. Volim prazne ulice, slobodna parkirna mjesta, gdje god kreneš stigneš za upola manje vremena vremena nego u ostalim dijelovima godine. Čak mi je na neki način žao otići na godišnji i propustiti svu tu milinu. Najbolje bi bilo uzeti godišnji dok je grad još pun, ili još bolje kada se ponovno napuni, recimo baš sada, i tako za još koji tjedan malo produžiti ljetni osjećaj.
Uvijek me u ovo doba godine uhvati neka nostalgija i tuga. Nije depra. Jednostavno neka melankolija što ljeto završava. Pa tako i danas, iako je bilo oko 30°C. Niti ove godine nisam imao ne znam kako dugačak godišnji odmor. Možda je u tome problem. Da sam imao normalan godišnji, ne bih sada žalio za ljetom. Ne sjećam se kada sam zadnji puta otišao negdje na dva tjedna, ili barem na desetak dana.
Istine radi, osim godišnjeg, uspio sam još nekoliko puta skočiti na par dana do našeg mora. I to mi je super. Na taj način nekako razbijete monotoniju i nemate onaj osjećaj da cijelu godinu radite samo za tih tjedan-dva-tri godišnjeg. Zato svima preporučam, ako si možete priuštiti, iskoristite svaku priliku nekuda pobjeći na dan ili dva. Pogotovo vi kontinentalci s vikendicama na moru.
Ali ima i nadolazeća jesen svoje draži. Volim ona maglovita jutra i jutarnju svježinu, volim prošetati se gradom i osjetiti kako me zapljuskuje miris pečenih kestena, volim hladni sjeverac koji donosi miris snijega... A ja volim snijeg.
No trebati će još malo pričekati do toga. Kažu da će rujan biti topao i sunčan. Što je, naravno, fenomenalno. Nadam se da ću uspjeti, dok još sunce grije, koji put opet zbrisati negdje na dan ili dva.
Iako smo proveli super vikend, skoro cijeli smo bili negdje vani, u prirodi, bili na fenomenalnom ručku u nedjelju, a uspio sam se naći i s nekim prijateljima koje dugo nisam vidio, i iako je tek ponedjeljak, da mi je bar sada nekuda zbrisati, po mogućnosti negdje gdje se čuje šum morskih valova. Možda u onaj restač iz mog posta o rukoli. I to ne samo zbog kuhara...
Baš sam nekako melankoličan, ali onako na neki slatkasto usporeni način. A i na radiju su danas puštali stalno laganice što nikako ne pomaže. Ma zapravo to i nije tako loš osjećaj. Skoro ću u krpe, zatvoriti oči i odmaštati moju standardnu sanjariju. Možda dodam neku sitnicu u skladu s mojim trenutnim raspoloženjem.
Danas sam se malo preračunao pri odlasku na posao. Krenuo sam kao da je grad još uvijek prazan, kao da nema čekanja na semaforima. I naravno, zakasnio. Nije bad, nisam bio jedini. Pola ureda napravilo je istu pogrešku.
Već se prošli tjedan osjetilo povećanje prometa, ali to još uvijek nije bilo niti blizu uobičajenim gužvama. Još da idući tjedan počnu škole i onda je stvarno zagrebačkom ljetu definitivno kraj.
Volim ljetno izdanje Zagreba. Volim prazne ulice, slobodna parkirna mjesta, gdje god kreneš stigneš za upola manje vremena vremena nego u ostalim dijelovima godine. Čak mi je na neki način žao otići na godišnji i propustiti svu tu milinu. Najbolje bi bilo uzeti godišnji dok je grad još pun, ili još bolje kada se ponovno napuni, recimo baš sada, i tako za još koji tjedan malo produžiti ljetni osjećaj.
Uvijek me u ovo doba godine uhvati neka nostalgija i tuga. Nije depra. Jednostavno neka melankolija što ljeto završava. Pa tako i danas, iako je bilo oko 30°C. Niti ove godine nisam imao ne znam kako dugačak godišnji odmor. Možda je u tome problem. Da sam imao normalan godišnji, ne bih sada žalio za ljetom. Ne sjećam se kada sam zadnji puta otišao negdje na dva tjedna, ili barem na desetak dana.
Istine radi, osim godišnjeg, uspio sam još nekoliko puta skočiti na par dana do našeg mora. I to mi je super. Na taj način nekako razbijete monotoniju i nemate onaj osjećaj da cijelu godinu radite samo za tih tjedan-dva-tri godišnjeg. Zato svima preporučam, ako si možete priuštiti, iskoristite svaku priliku nekuda pobjeći na dan ili dva. Pogotovo vi kontinentalci s vikendicama na moru.
Ali ima i nadolazeća jesen svoje draži. Volim ona maglovita jutra i jutarnju svježinu, volim prošetati se gradom i osjetiti kako me zapljuskuje miris pečenih kestena, volim hladni sjeverac koji donosi miris snijega... A ja volim snijeg.
No trebati će još malo pričekati do toga. Kažu da će rujan biti topao i sunčan. Što je, naravno, fenomenalno. Nadam se da ću uspjeti, dok još sunce grije, koji put opet zbrisati negdje na dan ili dva.
Iako smo proveli super vikend, skoro cijeli smo bili negdje vani, u prirodi, bili na fenomenalnom ručku u nedjelju, a uspio sam se naći i s nekim prijateljima koje dugo nisam vidio, i iako je tek ponedjeljak, da mi je bar sada nekuda zbrisati, po mogućnosti negdje gdje se čuje šum morskih valova. Možda u onaj restač iz mog posta o rukoli. I to ne samo zbog kuhara...
Baš sam nekako melankoličan, ali onako na neki slatkasto usporeni način. A i na radiju su danas puštali stalno laganice što nikako ne pomaže. Ma zapravo to i nije tako loš osjećaj. Skoro ću u krpe, zatvoriti oči i odmaštati moju standardnu sanjariju. Možda dodam neku sitnicu u skladu s mojim trenutnim raspoloženjem.
9 komentara:
nadam se da će biti rujan topao i da ćemo se moći (mi koji imamo priliku) još koji puta okupati. nadam se da ćeš ove godine još koji puta zaplivati, ali gol budući da zadnji put nisi imao prilike.
ne daj se, jonasy!
E ovaj post mi se sviđa,više takvih molim.Lijepa razmišljanja i pismeno.
ma meni ne fali ljeto. ne volim ga jer se znojim ko svinjče i onda imam osjećaj da sam prljav cijeli dan. koma. najdraža mi je zima sa snijegom (kojeg pošteno nismo imali par godina) i jedva čekam božićne blagdane da me obuzme opet onaj osjećaj.
da rezzy, ali kada se tako znojav ko svinjče baciš u more i nakon toga legneš pod sunce... ima li ičega ljepšeg?
da, i ja isto več imam takav osjećaj, te budi nekog sjetnog u meni.
začas budu počeli po gradu hodati kišobrani, mirisi pečenih kestena i duhovi..
ah, tak je brzo prošlo ljeto?
bar mi nije žal jer sam se dosta izsunčal i izkupal.
gol mislim ;)
ali jesen je samo jedna faza prije zime koju također obožavam.
na zimu mislim :) i snijeg, tišinu gradsku, opći smiraj..
ay pozz!
varaždinec(26) ;)
O, romantična strana Varaždineca. Lijepo ;)
Blago tebi (mislim na prošlo ljeto).
Imas vrlo zanimljiv blog. Ja tek pocinjem sa svojim. Ciao
hvala gtm. Stavi link na svoj blog pa da ga možemo posjetiti.
Objavi komentar