Ne volim ga

Ne znam kako se vi nosite s ljudima koji vam idu na živce. Da li ih ignorirate, glumite li ljubaznost, pošaljete ih u tri p.m.?

Ja ovo u sredini. Zapravo zavisi o kojoj situaciji se radi. Ne događa mi se baš jako često da mi netko ide na živce, ali ako se i dogodi nastojim takve ljude jednostavno izbjegavati.
No problem je kada ih ne možete izbjegavati. Evo ima jedna osoba na poslu koju ne mogu smisliti. Radi se o muškarcu. I u pravu ste, nije zgodan, ali nije to razlog što ga ne podnosim. Nemojte misliti da sam baš toliko plitak.

Nemam neki konkretan razlog, više je to onaj neki unutarnji osjećaj koji mi govori da se ne radi o dobroj osobi. Sve mi je na njemu izvještaćeno, od osmjeha, do onoga što govori. I dok sam ja ljubazan s njim iz čiste pristojnosti, vjerujem da je on ljubazan sa mnom i sa svima ostalima iz ćiste zloće. Čak i kada ga u oči pogledam vidim neku zmijsku pakost u njima. Ne da su zmije pakosne, to se samo tako kaže.

Nije tu u pitanju zloća tipa da bi on nekome stvarno nešto nažao i napravio. Više je ljigavac koji bi iskoristio priliku nekome napakostiti kako bi njemu u tom trenutku bilo bolje. A mislim da i krade.

Sitnice ga odaju. Znate kada netko ima stalno onaj automatski stav „nisam ja kriv”, netko tko ne želi preuzeti odgovornost ni kada su najmanje stvari u pitanju, kojemu su osobni interesi uvijek na prvom mjestu, koji se sav rascvate od sreće kada sazna da ne mora on nešto napraviti, koji kada nešto napravi mora svima u uredu tri puta dati do znanja da je nešto napravio, na kome se baš vidi kada uživa kada je on u pravu, a drugi nisu. I koji se još k svemu tome pravi najpametni na svijetu, svakome upada u riječ i nikome ne dozvoljava završiti rečenicu. I koji ima reći neko svoje jebeno mišljenje na svaku jebenu temu. Pa daj više začepi malo i pusti ljude da dovrše što su započeli pričati. To mi ponekad dođe da mu kažem, ali prešutim.

Zapravo mislim da je teški kompleksaš. Zna se ponekad našaliti na svoj račun, ali uvijek se tu radi o nekim njegovim fizičkim osobinama zbog kojih očito pati. Možda je to djelomično uzrok njegovog mentalnog sklopa. Ali svakako nije opravdanje. Oni koji me poznaju znaju da bih i ja mogao imati mali milijun razloga za mali milijun komplekasa. Ali ih nemam. A što mogu kada sam ja tako savršeno mirna i stabilna osoba. I nadasve skromna.

I evo ga, tu ispred mene. Upravo ga gledam. On kao nešto tipka i nema pojma da o njemu pišem. Možda sam u stvari ja zločest. Možda da ipak ovo ne objavim? Ma koga briga. Evo sada ću kliknuti i ode post na moj blog. Klik...