Bruce Benderson: Rumunj

Bojim se. Pročitao sam još jednu knjigu i to nakon samo šest mjeseci. Hoću li se pretvoriti u pravog knjiškog moljca? Hoću li postati gay šmokljan zadubljen u knjige?

Zapravo, lažem. Stvar je još i gora. U zadnjih šest mjeseci pročitao sam nekoliko knjiga. Ali neću o njima pisati ovdje jer, kako se radi o knjigama i autorima koje obično čitaju manekenke i nogometaši, bojim se da će mi se oni početi ovdje skupljati. Ajde nogometaše bih još (nekako) i podnio (wink).

Uglavnom radi se opet o jednoj pederskoj knjizi naziva Rumunj. Autor je Amerikanac Bruce Benderson i radi se o istinitoj priči iz njegova života. U jednom intrevjuu on priznaje da je u životu spavao s 4000 muškaraca. Kako je rođen 1946. i neka se počeo jebavati s 15 godina, to znači da je u prosjeku imao novog partnera svaka 4 dana. Zanimljivo iskustvo. I još k tome, posebno uživa u seksu s mačo muškarcima koji sebe ne smatraju homoseksualcima. Po njegovim riječima, najveća specijalnost su mu portorikanci i sjeverni afrikanci.

Za razliku od prošlog puta, ovaj put sam bio hrabriji. Otišao sam u pravu knjižaru, ne osvrčući se oko sebe uzeo sam knjigu s police i hrabro je stavio na pult pred nos prodavačice gledajući je ravno u oči. Svijet se nije srušio. Usprkos provokativnoj naslovnici i usprkos tome da je prodavačica vjerojatno bila upoznata o kakvoj se knjizi radi. Mislim da sve to ima nekakve veze s mojom novom "taktikom" ne skretanja pogleda.

Radnja knjige se odvija krajem 90-tih godina prošlog stoljeća kada Brucea online časopis šalje u Madžarsku istražiti muške kupleraje. Zanimljiv zadatak. U Budimpešti upoznaje Romulusa, mušku kurvu iz Rumunjske na privremenom radu u Budimpešti, koji na obali Dunava vreba mušterije i koji jedva krpa kraj s krajem ne bi li preživio. I tu započinje njihova devetomjesečna burna veza. Zbog svoje gotovo narkomanske opsesije Romulusom, Bruce čak napušta SAD i iznamljuje stan u Bukureštu i dodvodi se skoro na rub bankrota, jer, naravno, mladom Romulusu treba novaca. Uostalom što bi zgodan mladić, još k tome kurva, radio s debelim starkeljom smiješna hoda (kako sam sebe naziva) osim da mu izmuze što je moguće više novaca? Pogledajte si i sliku. Da, to je pravi Romulus (u blaženom snu nakon, vjerojatno, žestoke ševe) i pravi Bruce.


Lijeva slika skinuta ovdje (fotografirao Bruce Benderson), a desna ovdje.

U cijeloj priči zanimljivo je i to što Romulus kategorički odbija i samu pomisao da je homoseksualac. On se tako i ponaša. Ševi cure sve u 16, stalno gleda nogometne utakmice na televiziji i iskreno je zaljubljen u jednu djevojku. To što mu se kurac uspijeva dignuti na muškarca, nimalo ga ne zabrinjava. On je mačo strejt frajer i gotovo. Je li onda zaista s Bruceom bio samo zbog novaca? Kako biste doznali odgovor, morati ćete sami pročitati knjigu. Upozoravam, ima preko 300 stranica gustog i sitnog teksta, bez puno dijaloga i sa samo tri slike.

Na neki način knjiga opisuje san mnogih homoseksualca: veza sa strejt muškarcem. Na stranu što je to apsolutno nemoguće. Taj strejt muškarac mora ipak biti malo biseksualan.

Sve to je začinjeno sočnim opisima seksa, nježnosti, erotike. Autor se u knjizi razotkriva do kraja, bez ikakvih tabua, ograda, licimjenrosti. Dok s jedne strane o autoru mnogo toga doznajemo, Romulus ostaje misterija. Vjerojatno zbog toga što je i samom autoru bio misterija, a kako se ne radi o fikciji, to je donekle i razumljivo. Nisu li nam uostalom svi ljudi s kojima dolazimo u kontakt na neki način misterija, pa čak i oni do kojih nam je najviše stalo i koje navodno najbolje poznajemo? Za svoju knjigu autor kaže da se radi o istinitom erotskom mračnom dnevniku u kojemu ništa nije izmišljeno. To samo pojačava moju fascinaciju ovom knjigom.

Iako sam s čitanjem završio prije kojih tjedan dana, još uvijek mi ne izlazi iz glave. Priča je fascinantna, tim više što se radi o stvarnom događaju autora. Ne radi se o nekom petparačkom pederskom ljubavnom romanu. Knjiga je dobila i prestižnu francusku nagradu Prix de Flore i to kao prva strana knjiga uopće.

Za moj ukus knjiga je malo preintelektualna. A što mogu kada sam jednostavan, da ne upotrijebim neku težu riječ. Autor često odlazi u duboka promišljanja, filozofiranje, propitkivanje... Ako ima među vama onih koji uživaju u takvom načinu pisanja, a znam da vas ima, biti ćete oduševljeni ovom knjigom. Meni je sve to ponekad bilo čak malo i pretenciozno. Kao da se autor na silu trudi napisati nešto strašno dubokoumno i neobično. Na trenutke za mene ipak malo prenaporno.

Čitajući knjigu naučiti ćete puno o Rumunjskoj povijesti, kako onoj davnoj, tako i nedavnoj. Još jedan razlog za čitanje knjige. Zanimljiv je i taj sudar kultura, stari debeli američki pisac s jedne strane i mladi, zgodni mačo balkanac s druge. Da, znam da Rumunjska tehničko-geografski gledano nije na Balkanu, ali po mentalitetu itekako jeste.

Ono što me smeta je preveliki prostor dan životu rumunjskog kralja Karola II i njegovoj vezi s židovkom Lupescu. Razumijem povezanost s autorovim odnosom s Romulusom, i ovdje se radilo o opsesivnoj i nepoćudnoj ljubavi (odvijala se pred Drugi svjetski rat), ali što je previše je previše. Možda je autor samo htio nabiti još malo stranica kako bi djelo poprimilo dimenzije epa? Meni je to jednostavno bilo dosadno. Čak sam nekoliko stranica i preskočio, istovremeno se grizući zbog mogućnosti da sam sigurno propustio neki bitan detalj koji će biti od ključnog značenja u razumijevanju slojevitog odnosa Brucea i Romulusa. Na sreću to se nije dogodilo.

Ali nikako se ne bih mogao složiti s recenzijom objavljenom na gay.hr u kojoj se kaže:

Ukratko, od rumunjskog kurca do rumunjske povijesti, mentaliteta, politike nije tako veliki put, barem kada je u pitanju jedna ostarjela intelektualna pederuša. Bendersonu, čini se, treba malo više materijala od reskog kurca kako bi samom sebi opravdao napuštanje New Yorka i preseljavanje u Bukurešt, u dvosobni stan gdje njegov plaćeni ljubavnik satima gleda nogomet na Eurosportu, a on mahnito uobličava autobigrafiju Celine Dion u smisleno štivo, kako bi uopće imao novaca za financiranje te psihoseksualne avanture. Razumljiva je svačija potreba, pa naročito pederska, da najjednostavniju pojavu kao što je seksualna žudnja upakiraju u nešto više, jer se time lakše opravdava svako posrtanje kojega se kasnije stidi.

Mislim da ovo još jednom potvrđuje da je peder pederu vuk, a da ne spominjem bitchy mentalitet tetkica koji tako frca na sve strane u gornjem citatu. Uvijek se pederi nađu kritizirati pedere kada to i nije na mjestu. Je li Benderson u svom romanu trebao samo pisati o rumunjskom kurcu? Bi li onda kritičari na gay.hr bili sretniji? Ili bi možda, nakon što bi se izdrkali, napisali da pederi ništa drugo i nisu u stanju pisati nego samo o jebačini i kurčinama? Naravno da je točno da je Benderson otišao u Bukurešt zbog rumunjskog kurca, ali isto je tako točno da je on tamo vidio, doživio i osjetio nešto više od reskog rumunjskog kurca, bez obzira koliko taj kurac slasan bio. I onda je normalno da piše o svemu, o svome cjelokupnom doživljaju, a ne samo o rumunjskom kurcu. To razlikuje roman od pornografije.

I dok postoji bezbroj romana na temu ovakvih i onakvih, ćudnih i nepoćudnih heteroseksualnih ljubavi ili psihoseksualnih avantura, mislim da još nitko nije napisao da se nekoj tamo autorici naumilo pisati o nečemu izvan same ljubavi i tjelesnih užitaka (na primjer opisivati mjesto radnje, mentalitet ljudi sl.), samo da bi svoju seksualnu žudnju za kurcem upakirala u nešto uzvišenije. Jer su valjda, po kritičarima na gay.hr, homoseksualna ljubav i homoseksualna žudnja za kurcem manje vrijedni i manje uzvišeniji od heteroseksualne. I treba je se stidjeti. Što Bendersonu ne pada na pamet.

Jednostavno volim napisati riječ "kurac".

Čitajući knjigu, sjetio sam se ponovno malog Ive i što sam u jednom trenutku pomislio dok sam bio s njim. Pomislio sam, bih li ja mogao biti sugar daddy malom Ivi? Kao i onda, i sada mi je ta pomisao izmamila osmjeh na usta. (Sugar daddy je termin za starijeg muškarca koji mlađoj osobi nudi poklone i novac kao protu uslugu za društvo i seksualne usluge.)

Na koncu, ipak sam zadovoljan knjigom. I siguran sam da ću ju, kroz neko vrijeme, barem još jednom ponovno pročitati.

Preporučam sa zadrškom, pogotovo za pedere intelektualce. Kako se bojim da ja i nisam neki osobiti intelektualac, možda sam i fulao u procjeni.

Kada bi barem netko snimio film po ovoj knjizi. Ali u tom slučaju slažem se s kritičarima na gay.hr. Molim više reskog rumunjskog kurca, a manje rumunjskih krajolika i narodnih običaja.