Blogovi su dosadni

U zadnje vrijeme je prava invazija blogova. Čini se da ih svaka šuša ima, uključujući i mene. Iskreno, još mi se nije dogodolio da poželim staviti nečiji blog u favorites. Naišao sam na nekoliko blogova koji su mi bili donekle zanimljivi, zadržao sam se neko vrijeme, nešto pročitao, ali opet ih nisam postavio u favorites. I inače sam vrlo "strog" po pitanju omiljenih stranica. Vraćam se samo na one koje su mi fakat jako dobre zbog ovog ili onog razloga.
Slično je i s gay blogovima. Čini se da ih većinu pišu nježne duše koje pate zbog neuzvraćene ljubavi, poete, romantičari, mladci koji su tek nedavno sebi odlučili priznati da su gay... Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv takvih blogova, ali meni su jednostavno dosadni. Nisam poeta, ne volim čitati pjesme, mislim da nisam ni neki romantičar, iako znam pustiti koju suzu dok gledam neki srcedrapateljski film, davno sam spoznao tko sam i što sam (barem tako mislim)... Razmišljam da je možda u meni problem. Logično je da blogove pišu literarno i govornički nadareni koji se na taj način žele iskazati ili dokazati. Tko je meni kriv što nisam takav?
Pa zašto sam se onda odlučio na pisanje bloga? Iskreno, nemam pojma. Možda imam viška slobodnog vremena, možda bih htio vidjeti da li sam u stanju napraviti blog kojeg bi i sam volio čitati, možda nešto treće... Ako saznam, javim. Barem ovoj nekolicini koji ovdje tu ti tamo navrate.