Homoseksualnost i kršćanstvo

Napisao: Michael S. Piazza


Biblija

U našem Judeo-krščanskom društvu, dokumenti pod zajedničkim imenom Biblija služe kao osnovni vodič za mnoga pitanja. Zanimljivo je da mnogi krščani uzimaju doslovno navode o homoseksualnom ponašanju, a s druge strane ostale dijelove interpretiraju vrlo fleksibilno. Jedna me osoba izvjestila o tome kako je slušala govor žene, poznate u cijeloj zemlji, koji je bio posvećen protivljenju homoseksualnosti. Ta žena je prilično vremena posvetila citirajući dijelove iz Levitskog zakonika. Slušatelj je prihvaćao dobar dio njezinih poruka, dok nije shvatio da je govornica, po Levitskom zakoniku, i sama prekršila mnoge biblijske zakone – govorila je u crkvi (Prva poslanica Korinćanima 14:34), poučavala je muškarce (Prva poslanica Timoteju 2:12), nosila je na sebi haljinu od pamuka i poliestera (Levitski zakon 19:19, Ponovljeni zakon 22:11), kao i druge za koje slušatelj vjerojatno nije niti znao.

Što Biblija u stvari govori o homoseksualnosti? Zapravo, vrlo malo. Ono što je najznačajnije, Isus o tome ništa nije rekao. Uzimajući u obzir relativno malu pozornost koju je Biblija posvetila toj temi, moramo se zapitati zašto je to tako osjetljivo pitanje. Druge teme o kojima pisci (Biblije, op.gi.) puno više govore (npr. osuđivanje, ponos, licemjerstvo) dobivaju mnogo manje takve goruće pozornosti. Prije nego pogledamo posebne odlomke, važno je napomenuti da svatko shvaća pisanja na osnovu onoga kako je bio naučen. Biblija nije pisana u kulturnoj praznini, i mnoge njezine naputke i zakone danas se jednostavno označava kao manje relevantne (npr. zabrana jedenja svinjetine).

Biblija nigdje ne spominje pojam osobe koja je lezbijka ili gay. Tvrdnje se, bez iznimke, odnose na određene homoseksualne radnje. Rani pisci ne poznaju homoseksualnost kao psihoseksualnu orijentaciju. To je tek relativno nedavno otkriveno. Autori Biblije govore o homoseksualnim radnjama koje vrše osobe za koje su smatrali da su heteroseksualci.

Priča o Sodomi

Glavni tekst korišten u osudi homoseksualnosti je priča o Sodomi (Knjiga postanka 19:1-29), često interpretiran i kao dokaz božjeg gađenja prema homoseksualnosti. U toj priči, dva anđela, u obliku muškaraca, poslani su domu Lotovu u Sodomu. Dok su bili tamo, građani “mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću” i zatražiše da se posjetitelji izvedu “da ih se namilujemo”. Lot ih je preklinjao da ostave na miru njegove goste i da uzmu u zamjenu njegove kćeri. Građani su pobijesnili i razvalili vrata. Kao rezultat, svi su ostali zaslijepljeni ugledavši anđele.

Postoji nekoliko problema s tradiocionalnim interpretacijama ovog odlomka. Svejedno je da li je ili nije namjera građana Sodome bila seksualne prirode, negostoprimstvo i neljubaznost rulje, što je općenito karakteriziralo to društvo, bili su glavni grijesi Sodome. (Ezekiel 16:49-50, Izaija 13:19, Jeremija 49:18; 50:40). I sam Isus govori o negostoljubivosti građana Sodome. (Luka 10: 10-13) Ako su ti građani (muškarci) zaista bili homoseksualci, zašto bi im onda Lot ponudio svoje kćeri? Ono čime se ovdje prijeti je silovanje. Značajno je, stoga, da sva silovanja Bog smatra groznima. Priču bi svakako neki trebali ponovno pročitati.

Treba i napomenuti da nikako svi ljudi Sodome nisu mogli biti homoseksualci, jer tada ne bi bilo potrebe da ih se uništi. Da su svi bili homoseksualci, ionako bi umrli ne ostavljajući za sobom nasljednike. Vjerojatnije je da su oni bili grupa zlih ljudi koja je pokušala biti neprijateljska prema ljudima koji su bili drugačiji. Ironično, lezbijke i gayevi su i sami često žrtve takvog grijeha.
Iako uvriježena tumačenja priče o Sodomi ne uspijevaju kao argument protiv homoseksualnosti, postoje drugi odlomci iz Starog zavjeta koji zaista osuđuju homoseksualni čin. Opet treba primjetiti da se ti odlomci ne bave orijentacijom prema vlastitom spolu niti da postoje bilo kakve reference prema genitalnom seksu između lezbijki i gayeva.

Homoseksualne radnje

Od tisuća odlomaka Starog zavjeta, samo dva otvoreno govore o homoseksualnim radnjama: Levistki zakonik 18:22 i Levitski zakonik 20:13. Oba odlomka dio su levitskog svetog kodeksa, kojeg nije zadržala niti jedna krščanska zajednica. Kada bi se taj zakonik doslovno provodio, gotovo svaki krščanin bi bio izopčen ili pogubljen. Logično je zaključeno da su znanost i napredak učinili mnoge levitske zakone irelevantnima. Na primjer, krščanski fundamentalista Tim LaHaye kaže da, iako levitski zakon zabranjuje odnos tijekom menstruacije, medicinari to ne vide kao štetno, pa stoga to ne bi trebalo smatarti griješnim. On dalje objašnjava “Ti zakoni su napisani 3.500 godina prije nego su tuševi i kade postali svakome dostupni”. Tom tvrdnjom LaHaye proglašava ovaj zakon nevažnim, i to s pravom. Ironično, u svojoj knjizi “The Unhappy Gay” koristi levitske zakone kao osnovu svojih argumenata (protiv homoseksualnosti op.gi.). Veći dio svetog zakona danas je za nas irelevantan kao moralni zakon. Prema tome, imati djecu, što je bilo od izuzetne važnosti za rane Židove, danas je manje važno zbog prenaseljenosti, baš kao što je zabrana jedenja svinjetine i školjaka postala nevažna pojavom hladnjaka.

Biblija nikada ne postavlja pitanje homoseksualne ljubavi, no u isto vrijeme ima nekoliko lijepih primjera ljubavi prema istom spolu. Davidova ljubav prema Jonatanu premašila je njeguvu ljubav prema ženama. (Druga knjiga o Samuelu 1:26, op.gi.: Prva knjiga o Samuelu 19:24) Odnos Rut s Naomi primjer je duboke, povezujuće ljubavi, a zavjetne riječi Rut izgovorene Naomi često se koriste u heteroseksualnim ceremonijama vjenčanja. (Knjiga o Ruti 1:16-17) Biblija jasno cijeni ljubav između osoba istog spola.

Stav Isusa

U Novom zavjetu ne postoji niti jedno mjesto gdje bi Isus govorio bilo što o homoseksualnosti. To bi nas moralo začuditi u svjetlu velike opasnosti koju homoseksualnost predstavlja za krščanstvo, obiteljski život i američki način života, u što bi nas neki htjeli uvjeriti. Isus je vidio nepravdu i religiozno licemjerstvo kao mnogo veću opasnost za Božje kraljevstvo.

Episkopalni svećenik Dr. Tom Horner napisao je da Evanđelje implicira na dva mjesta da Isusov odnos prema lezbijkama i gayevima ne bi bio neprijateljski. (Jonathan Loved David: Homosexuality in Biblical Times by Tom Horner, str. 122) Prvo mjesto je u priči gdje Isus liječi satnikova slugu. (Evanđelje po Mateju 8:5-13) Riječ koja se ovdje koristi za slugu je pais, što se u staroj Grčkoj koristilo za “mladog ljubavnika starijeg, snažnijeg i obrazovanog muškarca”. Jasno da priča pokazuje neuobičajno intenzivnu ljubav, a Isusov odgovor je potpuno pozitivan.

Drugi nagovještaj Isusova stava može se vidjeti iz njegova komenatra o eunusima (Matej, 19:10-12) Isus je stavio razvod nasuprot zlostavljanju koje doživljavaju žene. U kontekstu braka Isus je rekao “neki eunusi su tako rođeni; drugi su na to prisiljeni postati, a neki su opet sami odlučili postati eunusima za volju Kraljevstva.” Isusove napomene vezano uz celibat i kastraciju su jasne, ali muško dijete rođeno bez testisa je rijedak poremećaj. Tek je u našem vremenu Kinsey Institut pokazao da se seksualna orijentacija određuje prije rođenja. Može lako biti da su oni koji su, kako ih Isus naziva “rođeni kao eunusi”, zapravo ljudi koje mi zovemo lezbijkama i gayevima.

Isusov odnos prema eunusima u velikoj se mjeri razlikovao od fundamentalističkih farizeja njegova vremena. Za njih eunusi su trebali biti isključeni iz zavjeta i zabraniti im sudjelovanje u vjerskim obredima. Isusov dražestan pristum eunusima lijepo je prikazan u Proročanstvu Izainom "Uškopljenicima ... dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno. (56:4-8)
U Isusovo vrijeme postojali su tri tipa eunuha: oni koji su se pridržavali celibata, oni koji su bili robovi i kastrirani kako ne bi mogli imati djecu, i oni koji su bili “rođeni kao eunusi” ili homoseksualci. Kraljevska i bogataška domaćinstva iskorištavali su kastrirane robove za rad i za čuvanje konkubina i sluškinja. Ipak kada su dodjeljivali robove ženskim članovima kraljevskih obitelji, izabirali su homoseksualne robove. Brigu im nije samo zadavala neželjena trudnoća, nego i silovanja.

U tom kontekstu trebamo čitati priču u Djelu apostolskom 8:26-40. U ovom odlomku Sveti Duh šalje Filipa kako bi bio svjedok krštenju eunuha etijopske kraljice. Jedan od najranijih pokrštenika bila je osoba isključena zbog seksualnih razloga iz zajednice Starog zavjeta.

Pavlov stav

Pavlova izjava u Poslanici Rimljanima 1:18-32 uzima se kao najjače odbacivanje homoseksualnosti u Novom zavjetu. On je zabrinut utjecajem poganskih kultura na rimske krščane. Nakon što je detaljno opisao svijet u kojem su “Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja”, Pavao dalje nastavlja “Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima, te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebe primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.”

Kompletno čitanje svih ovih odlomaka, u njihovom originalnom kontekstu, jasno pokazuje da je Pavao u stvari govorio o hramovima s homoseksualnom prostitucijom, koje su održavali razni kultovi (iako je u isto vrijeme puno više kultova koristilo heteroseksualnu prostituciju). Ponovno, ni Pavao ništa ne govori o istospolnoj ljubavi, a jasno je da on ne poznaje pojam osoba za koje je takav život “prirodan”.

Pavlova druga napomena o homoseksualnim radnjama nalazi se u Prvoj poslanici Korinćanima 6:9-10 i slična je Prvoj poslanici Timoteju 1:8-11. Ta dva odlomka sadrže listu osoba koje se treba isključiti iz Kraljevstva Božjeg. Interpretacija ta dva odlomka ovisi o dvije grčke riječi (malakos, op.gi.) koje su oduvijek predstavljale problem za prevoditelje. (kod nas u Hrvatskoj prevedono s “muškoložnici" op.gi.). U verziji King James, prevedeni su sa “ženskast” i “zlostavljači samog sebe s muškosti” (ili samozadovoljavatelji, op.gi.). U Revidiranoj standardnoj verziji prevedene su s jednom riječju “homoseksualci”, iako to nisu grčke riječi za homoseksualce. Znači ti prijevodi održavaju prevoditeljevu pristranost. Nova internacionalna verzija uočava razliku u te dvije riječi i prevodi ih s “muške prostitutke” i “homoseksualni prijestupnici”. Jeruzalemska Biblija upotrebljava izraze catamites i sodomites. Catamites su bili mladići držani radi seksualnog zadovoljstva i kojima su obično isplaćivane velike količine novca. Niti jedno poglavlje ne govori o osobama istospolne orijentacije, nego o osobama koje su iskorištavale svoju seksualnost radi osobnog dobitka. (op.gi.: malakos se do 15-16. stoljeća prevodila s "masturbacija" ili "samozadovoljavanje". Izgleda da je nekima zasmetalo da bi samozadovoljavatelji ili masturbatori mogli biti isključeni iz Kraljevstva Nebeskog, pa su tu riječ jednostavno zamijenili s "homoseksualci")

Ljubav Isusova

Isus je puno toga učinio kako bi promijenio mnoge društvene običaje i ideje. Uzdigao je položaj žena i, na kraju krajeva, one su bile njegove najbolje i najvjernije sljedbenice. Te promjene je postigao djelom i zapovjedima koje su apsolutno uključivala prava svih ljudi. Ipak, u ime Krista čija nas ljubav sve obuhvaća, crkva je najhomofobnija od svih ustanova. To zapravo i ne treba čuditi kada znamo da je crkva još uvijek najveća ustanova koja je podijeljena po različitim rasama ljudi.

Završna i središnja poruka Novog zavijeta je da Bog voli SVE ljude toliko jako da je poslao svog Sina kao otkupitelja svih bolesti koje su nas zadesile. Lijek za te bolesti ne može se pronaći niti u jednom paketu mjera. Niti homoseksualnost niti heteroseksualnost nisu iskupljujuće. Božja ljubav kroz Isusa je dana svim ljudima.

Teološka razmatranja

Za Krščanina, grijeh se treba razumjeti kao bolest koja proizlazi IZ razvrgnute veze s Bogom i koja rezultira U razvrgnujtoj vezi s drugim i sa samim sobom. Dakle, Isusova vrhovna zapovijed je voliti Boga i voliti svoje bližnje kao što volimo sami sebe. Krščanstvo nije religija s novim pravilima i zakonima, nego je ona više novi odnos s Bogom. Stvari koje striktni legalisti vole označavati kao “grijesi” zapravo su samo simptomi puno dublje bolesti udaljavanja i otuđenja. Veliki dio energije crkva je potrošila baveći se simptomima, a ostavljajući bolest netaknutu. Isus se nije činio posebno zabrinutim pravnim deliktima onih kojima je služio. Radije je bio okupiran lječenjem fizičkih, duhovnih i emocionalnih napuknuća kod ljudi. Kada bi se možda crkva ponovno posvetila liječenju/oporavku na Isusov način, tada bi i neki simptomi koji nas sve brinu počeli iščezavati.

To nas dovodi na pitanje: Da li je homoskesualnost simptom napuknuća? U vrlo malo primjera, to možda i je. Ipak, upiranje prstom i optužbe nisu Kristov put. Isus je radije prihvaćao ljude kakvim jesu i dopustio ljubavi i prihvaćanju da učine čudo. Većina lezbijki i gayeva su homoseksualci otkada se sjećaju da postoje. Za njih je to potpuno prirodna stvar kao što je to i boja očiju ili da li su ljevaci ili dešnjaci. Kinsey Institut (Univerzitet u Indiani, 1981) nagovještava da bi homoseksualnost ipak mogla biti uzrokovana genetikom, ili bar povezana s nekim predporođajnim čimbenicima. (Sexual Preference, Bell & Weinberg) Sigurno bi se najkompetetniji psiholozi složili da je seksualna orijentacija kod većine ljudi definirana prije dobi od pet godina. Stoga, tu se ne radi o izboru, pa time niti može biti moralno ili etičko pitanje.

Mnogi krščani inzistiraju na tome da Bog može promijeniti/izlječiti homoseksualce. U knjizi “Third Sex” nalaze se šest slučajeva homoseksualaca koje je Bog “izlječio”. Od tih šest, zna se za barem četvero koji su se kasnije vratili homoseksualnom načinu života. (Christianty Today, February 1981) Mnoge lezbijke i gayevi provedu većinu svojih života pokušavajući, bez imalo uspjeha, nagovoriti Boga da ih primjeni. To je isto kao da Ga pokušavate nagovoriti da vam promijeni boju očiju. Koje su onda opcije ostale tim ljudima? Rečeno im je da ne mogu biti gay i biti krščani. Kako su svi njihovi napori da ne budu homoseksualci propali, tada je njihov jedini izlaz, prema Crkvi, da ne budu krščani. Znači crkva se odriče barem 10% populacije.

Ako ih se isključi iz života krščanske zajednice, tko će im tada moći reći da je Božja ljubav sveobuhvatna i pričati o Isusovoj otkupljujućoj smrti? Da li bi oni trebali pretpostaviti da je Božja ljubav toliko uskogrudna da ih isključi zbog nečega nad čime nemaju kontrolu i radi izbora kojeg nisu sami napravili? Kada će Crkva biti napokon dovoljno hrabra da kaže zajedno s Pavlom: “Nema više Židov – Grk, rob – slobodnjak, muško - žensko", gay ili hetero, “Svi ste vi jedan u Kristu Isusu”? Bog ima dovoljno ljubavi za sve!


Opaska:
Ovaj članak moj je prijevod originalnog članka na engleskom kojeg možete pronaći ovdje. Unaprijed se ispričavam na mogućim greškama ili nespretnostima u prijevodu. Originalnom tekstu dodao sam linkove na citate iz Biblije, kao i neke druge linkove u svrhu referenci. Gdjegod sam u tekstu nešto dodao, označio sam to s "op.gi" - opaska Gay iskreno.
Članak je napisao Michael S. Piazza, velečasni u Katedrali Nade (Cathedral of Hope), koja je po njima najbrže rastuća liberalna krščanska crkva, s posebnim iskorakom i prihvaćanjem LGBT populacije. Piazza radi u svećenićkoj službi već trideset godina. Završio je povijest i teologiju. I sam je homoseksualac i živi sa svojim partnerom Billom od 1980. godine. Imaju dvije kćerke.
Neki će reći, taj članak je pristran, pisao ga je peder i član nekog kulta. Ne znam da li je Katedrala Nade kult. Takvih crkvi ima po Americi puno. Da li je pristran, ne znam. Znam da mi se svidio članak i zato sam osjetio potrebu prevesti ga i podijeliti ga s vama. Ako ništa drugo, možda vas navede na razmišljanje. U svakom slučaju daje jedan drugi pogled od onoga koji nam se stalno servira.
Ako kojekakve spodobe imaju pravo u javnosti pozivati se na Boga i Bibliju, mislim da onda to pravo još i više ima Piazza.