Bez milosti

Znam da od mene niste očekivali da gledam Big Brother. Ne od jednog tako produhovljenog i dubokoumnog blogera. Ma oni koji čitaju između redaka dobro znaju da je to zapravo hrpa prazne slame i da se od mene baš to i moglo očekivati.

Što da vam kažem. Lijepo sam pripazio da večeram prije osam. Naravno i da operem suđe, jer si je moj dragi uvrtio u glavu da ako on kuha, ja trebam oprati suđe. Svašta. Čak sam i Dnevnik zbog toga propustio, ali ne brinite, ne i vremensku prognozu. Tako vam je kod nas starijih, vremenska prognoza je udarna vijest.

Utočio sam si čašu crnog vina (pokušavam postati što je više moguće profinjeniji, za sada sam još samo na Merlotu, ali polako škicam na policama i boce od preko 100 kn), iskamčio dozvolu od dragog da donesem cigarete i pepeljaru pred televizor (teško žabu u vodu natjerati) i zauzeo 3/4 kauča. Moj moto je oduvijek bio, use, nase i podase, pa tek onda svi ostali.

Neću sada ulaziti u detalje, ionako ste svi gledali, osim ako ste bili spriječeni neodgodivim obvezama. Skoncentrirati ću se samo na nekoliko važnijih detalja.

Tonka – simpatična kao i uvijek. Moj dragi je čak pitao, možemo li si kupiti jednu takvu za po doma. Uz Tonku se ovijek sjetim one njene neponovljive scene kada se od smijeha doslovno upišala nekome (zaboravio sam kome) na leđa i njene izjave "Sada će me cijela Hrvatska pamtiti po pišanju". I naravno tu je bila i nezaboravna Bilja.
Hrvoje – svaka čast na hrabrosti. Treba imati muda. Iako je diva, ima ih na pretek. Muda mislim. No u njegovom slučaju izbor i nije tako veliki, osim možda uopće ne prijaviti se na Big Brother. Jer stvari su tako očite. Dragi i ja smo se valjali od smijeha. Koliko sam primjetio i ostali stanari. Tužno zapravo.
Arsen – ajme... I ja bih se igrao picigin s njim. Možda ne na Bačvicama, ali loptice bi svakako bile u igri. Ili bih se penjao s njim. Po nečemu.
Stipe – opet ajme... Ali nešto malo manjim intenzitetom nego kod Arsena.
Goran – e s njim bih i na kavu rado otišao.

Nemojte mi zamjeriti što o ženskim stanarkama još nisam stekao neki poseban dojam. U ovoj prvoj emisiji usredotočio sam se isključivo na vizualne podražaje koji posebno dolaze do izražaja među plahtama. Ali čini mi se da i među stanarkama ima zgođušnih. Mislim, nisam ekspert za te stvari, pa me nemojte hvatati za riječ.

Bile su i dvije stvari koje su me pomalo i zabrinule. Tri zapravo.

Prije nego je Hrvoje ušao u kuću, rekao sam dragom, pazi sada kako će uplašeno ciknuti kada se upali bakljada. Vrisak koji je nakon toga uslijedio, kao i odgovarajuća koreografija, može otići ravno u anale televizije u Hrvata. Usudio bih se čak reći da je za nas to bilo isto ono što je coming out Ellen DeGeneres bio za Amerikance. Ili Will&Grace.

Kada je u kući zazvonio telefon i kada je Hrvoje trebao izabrati tri muška stanara i tri ženske stanarke koji će dijeliti s njim spavaću sobu, ja sam kao iz topa izvalio: Arsen, Stipe i Goran. Naravno da je Hrvoje nekoliko sekundi nakon toga odabrao Stipu, Arsena i Gorana. U redu, poredak je bio malo drugačiji, ali mentalitet tetke je ostao isti.

I treća stvar. Ujedno i najozbiljnija. Mom dragom se najviše sviđa onaj mali jado iz Slavonskog Broda koji želi postati sportski komentator. I što to onda govori o meni? Zar to znači da sam cijelo vrijeme bio u zabludi kada bih se pogledao u zrcalo i u odrazu vidio Arsena?