Sadomazo

Evo danas još jedan post. Kalendarski je u stvari već sutra, ali znate na što mislim. Ne bih postati ovisan o ovom blogu, što možda polako i postajem (get a life, rekli bi neki), ali stvarno sam bio ponukan još nešto napisati.

Ne znam da li će mi itko vjerovati da sam danas prvi puta u životu gledao od početka do kraja emisiju Red Carpet na Novoj TV. Šlatajući po programima, znao sam prije koji puta baciti oko, ali moju pažnju ta emisija nije uspjela održati dulje od 5 ili 10 minuta.

Oni koji me poznaju, a takvih nije puno, znaju da se rijetko iživciram nečime toliko beznačajnim kao neka TV emisija. Nisam se ni sada iživcirao, jednostavno se nisam mogao načuditi količini ljudske gluposti skupljene u nekih sat vremena ili koliko već traje ta emisija.

Razmišljao sam da li da nešto uopće napišem na blogu, je li to uopće vrijedno? Bojim se da ne ispadnem snob, a baš sam danas neke kritizirao zbog toga. Još jedan dokaz da nikada druge ne treba suditi, jer ti se uvijek vrati. Još se više bojim da ne ispadnem neka bitchy tetka. Možda to sve nešto govori o meni. Možda u biti i jesam prikriveni snob i bitchy tetka. Ali nije ovo post o meni, nego o toj nazovi emisiji.

Možda sam večeras jednostavno bio posebno mazohistički raspoložen, pa sam odgledao sve od prve do posljednje minute. Osim nekog jadnog priloga o VIP Music Festivalu na Jarunu, sve ostalo je bilo potpuno negledljivo. Počevši od voditelja i njihovih idijotskih čavrljanja. Ženski dio para je onako klasična zgodna cura bez imalo osobnosti, ali muški dio... Pa to je strašno. Iritantan do boli. Pa zatim ti prilozi. Iva Majoli objašnjava svađu s mužem i je li on bacio prsten u more, je li ga ona pljunula, a on nju ošamario. Onda neka kreatura, neki imitator(ica), na oporavku nakon plastične operacije. Za anale trasha. U anale bi mogao ući i onaj prilog Alke Vuice na jahti s Dikanom. Jednostavno negledljivo. Ali ja sam svejedno i dalje gledao. Pa Danijel Džuli Popović telefonom demantira iz Ljubljane da nije tražio novce od svoje bivše žene da dođe na operaciju svog sina u Zagreb. Bilo još tu bisera koji mi sada više ne padaju na pamet. E da i onaj neki Fashion-guru...

Još mi je gorak okus u ustima od gledanja. Ili je to, ili se možda radi o tome što sam danas popušio skoro dvije kutije cigareta. Mislim da osjećam i laganu mučninu.

Zaista se pitam tko propušta u javnost takvo smeće? Smeće je preblaga riječ jer se u njemu može naći i poneka korisna stvar. Možda govno? I s govnima je isto. Ponešto je i dalje iskoristivo. Jednostavno nemam riječi (osim ovih nekoliko što sam ovdje napisao).

Drugi puta kada ponovno osjetim napadaj mazohističkih sklonosti, jednostano ću iz ormara izvaditi bičeve, lance i kvačice. To je puno bezbolnije.



Laku noć svima.