Zadnji dani su mi stvarno naporni

15 ožujka 2007

Posla imam preko glave, kud na "pravom" poslu (za što sam plaćen), kud sa strane (za što nisam plaćen), onda još ulete neke druge stvari, pa moraš se i s prijateljima naći na kavi, poslije posla, navečer, ozbiljno sam krenuo i s teretanom, rastrgan sam... Ponekad se pitam da li mi sve to treba? Ali jednostavno ne znam kako stati na loptu.
Ne stignem ni pogledati nešto na televiziji... Navečer sam obično toliko iscrpljen da se jednostavno strovalim u krevet sve dok me ujutro budilica ne podsjeti da moram početi sve ponovno ispočetka. Evo jučer sam oko pola devet navečer pomislio, još onako obučen, ma samo ću na trenutak leći u krevet, samo da na pet minuta zatvorim oči. I probudio sam se u pet ujutro. Skuhah si kavu, ubacio nešto u usta i rekoh možda bih nakon nekoliko dana mogao i mailove provjeriti. I evo me sada tu u 6 ujutro na blogu.
Sva sreća da moj partner ima razumijevanja, jer se već počinjem u sebi pitati, da li počinje patiti moj "bračni" život? Nije da i on nema svoje obveze, dapače. Iskreno, nemamo se vremena ni pošteno pojebati.
Tako meni dođu različita razdoblja. Ponekad sam preopterećen raznim obvezama i nekim drugim stvarima koje zapravi niti ne bih nazvao "obvezama", a onda opet dođe lagana hladovina kada imam vremena na pretek. Odgovara mi i jedno i drugo. Prilično sam dobar kada treba zasukati rukave, ali još sam i bolji u ljenčarenju. U biti mislim da sam lijen, ali nastojim to potisnuti duboko u sebe. Često mi to zapravo ne uspijeva.

1 komentara:

Bulletproof kaže...

"U biti mislim da sam lijen, ali nastojim to potisnuti duboko u sebe. Često mi to zapravo ne uspijeva."

--> to isto mogu i ja reći za sebe, a zbog te lijenosti mi se onda toliko posla nakupi, da moram neprestano raditi ( i malo spavati) najmanje onoliko koliko sam ljenčario upravo sam baš u tom razdoblju...