Gay veze i promiskuitet

Jedna od stvari koje se homoseksualcima nabija na nos je i to kako su promiskuitetni, kako ne mogu ostvariti kvalitetnu dulju vezu i sl. I sve se to naravno koristi kako bi se potkrijepila teorija kako nije vrijedno legalizirati njihove odnose (partnerstvo, brak štogod), jer bi se time samo obezvrijedila institucija braka koja je ionako ugrožena velikim brojem rastava. I ne samo za to, nego je to i jedan od češćih argumenata onih koji uopće niti ne žele čuti za homoseksualce.
No pročitao sam da je u Danskoj (gdje su gay parovi u potpunosti izjednačeni s heteroseksualnim) vršeno istraživanje po kojemu se pokazalo da samo 15% gay brakova završi razvodom, dok s druge strane čak 45% hetero brakova propada. Bitno je, čini mi se, da bi gay veza mogla opstati potrebno je da do nje uoće i dođe, te da se poklope određeni uvjeti i da postoje određeni preduvjeti.

Nikako ne bih htio generalizirati, evo ja sam potpuno suprotan primjer, ali u principu bih se i složio s tvrdnjom da veze među homoseksualcima rijeđe postaju ozbiljne, nego je to slučaj kod heteroseksualnih parovima. No ono što me smeta je što se vrlo rijetko ulazi u problematiku te teme. Rijetko se netko zapita zašto je to tako?

Mislim da postoje nekoliko glavnih uzroka takvom ponašanju.

Prvi je upravo samo društvo i odnos prema homoseksualcima, dakle homofobija. Homoseksualci su cijeli život prisiljeni živjeti potajno, skrivati se od rodbine, prijatelja, susjeda, okoline, pa kako onda da razviju normalnu ljubavnu vezu?
Homoseksualci su u većini slučajeva uskraćeni za stvari koje heteroseksualci smatraju normalnim i uobičajenim. Uzmite za primjer hetero mladi par i kroz što sve oni prolaze. Upoznavanje preko frendova ili društva u kojemu se kreću, u razredu, na faksu, na poslu, gdjegod, prvi izlasci na kave, odlasci u kino, na tulume, kasnije zajednička ljetovanja, zimovanja, upoznavanja s roditeljima i ostalom rodbinom, možda zajednički život, pa planiranje vjenčanja itd. Dakle u mogućnosti su disati punim plućima i raditi što žele i uzimati sve to zdravo za gotovo.
Da li to isto vrijedi i za homoseksualce? Mislim da ne, odn. vrlo malo toga. Homoseksualci se upoznaju na Internetu, preko oglasa, preko gay frendova, u rijetkim gay kafićima ili klubovima (gdje se ionako vrte samo iste face), kojekakvim sumnjivim mjestima, dakle mogućnost izbora im je vrlo limitirana. Pa čak i ako uspiju pronaći kakvu srodnu dušu, kakve su im mogućnosti da zaista otvoreno razviju tu vezu kada se i dalje moraju sakrivati pred svima i pred svakim? Nije nemoguće, ali rekao bih da su u mnogočemu ograničeni i sputavani.
Evo još jedan primjer. Putovanja heteroseksualni parovi uzimaju zdravo za gotovo. Uopće ne razmišljaju o tome. S druge strane homo par osuđen je na kojekakve poglede iznajmljivača apartmana, recepcionera u hotelima ili kampovima kada se pojave i zatraže dvokrevetnu sobu. Da o francuskom ležaju i ne govorim. Odmah osjetite onaj pogled na sebi... Ajde dok je par mlad još i nekako, kao dečki došli malo potražit zabave, ali kada uđete u udređene godine to već postaje nešto drugo. Odmah im vidite u očima, pogledaj ova dva pedera... Ovo je samo jedan mali primjer, ali zamislite si život u kojem se stalno susrećete s takvim stvarima.
Ili kako da jedan gay par funkcionira u zajedničkom domaćinstvu, a da im cijelo susjedstvo iza leđa ne govori „Eno ona dva pedera“, ili nešto još gore. Ako ste pogledali film “Planina Brokeback”, onda vam je jasno o čemu govorim.

Drugi razlog je podrška zajednice paru, koja u potpunosti izostaje kod homoseksualaca, bilo da se radi o podršci države odn. podršci užeg okruženja para. Rekao bih da je heteroseksualni par koji se ne boji prihvaćanja svojih obaju obitelji zapravo iznimka, dok je kod gay parova to pravilo. Slično vrijedi i za prijatelje, kolege, susjede.
Homoseksualnim parovima najčešće izostaje bilo kakva podrška okoline, što unosi određeni nemir i strah u njihovu vezu, pa i u njih same. Naravno da to nikako ne može doprinjeti razvoju stabilne veze. Ne samo da se radi o izostanku podrške, radi se o otvorenom neprijateljstvu.
Dok hetero parovi ulaze u vezu (brak) s vodiljom “dok nas smrt ne rastavi”, homoseksualci se pitaju do kada će njihova veza trajati. Heteroseskualci imaju na izbor veliki broj uzora za njihovu vezu u koje se mogu ugledati, dok ih homoseksualci nemaju uopće.
Tu je i sama institucija braka koja ljude ipak ograničava i ima neka pravila. Neće se neki bračni par odmah rastati zbog neke male svađice ili čak i zbog ozbiljnije krize u braku, upravo zbog tih obveza koji im brak nameće i zbog posljedica koje rastava donosi (imovina, djeca…). Siguran sam da oni nisu povezani brakom, da bi se puno lakše razišli.
Upravo se to i događa homoseksualcima, veze se prekidaju možda i zbog beznačajnih razloga, jer nema ništa što bi ih spriječavalo u tome.
Ne mora biti niti u pitanju baš sami brak, može to biti i neka ozbiljnija veza na koju utječe okolina (rodbina, prijatelji) i na način da se ta veza održi. U homoseksualnom svijetu toga nema, dakle nema te podrške društva da se veza održi.

A treći razlog je i sama priroda muškaraca, ako govorimo o muškim homoseksualcima, jer pederi na kraju krajeva jesu muškarci. Mislim da svi znamo kakav je odnos muškaraca prema seksu. Oni češće razmišljaju donjom glavom umjesto one gornje. Veliki broj muškaraca umočiti će kurac u bilo što samo ako im se ukaže prilika. Pri tome čak nisu uopće izbirljivi. Zašto bi onda homoseksualci trebali biti drugačiji?
Zamislite svijet u kojemu bi žene imale isti odnos prema seksu kao i muškarci? Zar ne bi u tom slučaju promiskuitet među heteroseksualcima također bio znatno raširenija pojava? To vam je svijet muškaraca homoseksualaca: imate muškarce kojima je seks većinu vremena na pameti, ti se muškarci međusobno privlače i žele seks jedni s drugima i eto vam promiskuitetnog ponašanja. Vjerujem da bi slično bilo i među hetreseksualcima da ženama u odnosima nisu ipak bitnije druge stvari od samog seksa.

Naravno da je sve ovo generaliziranje. Naravno da nisu svi homoseksualci (ili muškarci ako baš želite) promiskuitetni, naravno da ima puno homoseksualaca u stabilnim i dugim vezama, ali isto tako mislim da postoji veliki broj homoseksualaca (ne kažem većina, niti spominjem postotke) koji se ipak pronašaju promiskuitetno i koji nisu u stanju ostvariti ozbiljniju vezu.
Ipak većina homoseksualaca želi u vezi istu uzajamnu potporu, romantiku i emocionalnu intimnost kao i hetero parovi.